Kad si već dotakla teme koje čitaš tamo 'gore' !
Ni život, ni brak, nisu neka mehanička sklopka sa emocionalnim opcijama 'može-ne može' nego zbirno mjesto životnih silnica koje nas čine živima, dakle promjenljivima u vremenu i trajanju jer ni za što na ovome svijetu, bilo materijalno ili nematerijalno, ne postoje trajna zadana stanja, pa tako ni za ljubav, sreću, tugu …
Nisam uvjeren da je nečiji odabir, kredo ili životni stil, traženje ljubavi kod oženjenih muškaraca, ili pak udanih žena. Prazno srce, čežnja, čemer i jad poneke svakodnevnice naše, traže toplinu i zagrljaj, razumijevanje da bi živahnije kucalo. To često ne ide glatko ali život se uvijek nekako pobrine za poneku trunku sreće. I što onda ? Sve treba vagati, mjeriti, i na kraju kad i posljednja baba kaže da se to 'ne smije' – zadovoljiti i njezin kriterij ?.
Mene osobno smeta što sam pročitao nespretni komentar kako se iz neke ljubavi sa oženjenim muškarcem sve lijepo UZME, a ružno odbaci !
To me podsjeća propalog đaka trgovačke škole koji je jedino naučio što je kalo, rastur, ili manjak.
O naslagama ljubavi u srcu, ma kako i s kim one nastale, iskreni ljudi uvijek govore i pišu lijepo jer su kroz njih postali veći i bogatiji ljudi. . Možda zato postoje pjesnici.
Nisi me trebala uvrijediti.
Zato uči !