Kiša je kišila šumom sna, a tvoje lice
uspavao sam brojanjem plavih kockica jer su
neboplave i tamo odlazi tvoj san
Dok sam šaptom ljuljao kolijevku, ti si
se opirala riječima koje su ti njišući se
zapravo pjevale šutnjom
Kada si snom otišla u sanje ja sam sjedio, u onom
svom ludom beskraju između ponoći i jedan
između jedan i dva i jutra do dana
Tvoje ptičje note topio ja dan u krošnji, a lice
ti je razdanio miris akacije jer je i on
sastojak prirode od koje si nježno satkana
Ja sam se budio kao da mi je svijet otrgnut, od dubine
pogleda u tvoje trepavice koje kao
kao da nisu željele izaći iz sna
Tvoj san bio je pjesma koju si pjevala, baš kao
da ti se sve tada događalo u zbilji
i zato je tako lako bilo reći
Dobro jutro ljubavi