Da je javnost želela umesto mita da vidi istinu, mogla je to lako da uradi. Ona je namerno zaboravila da se on u beogradskim medijima prvi put pojavio vezan za neki pokušaj šverca cigareta u jednoj crnogorskoj luci, zbog čega je štrajkovao glađu. Mogla je da se podseti da se u snage bezbednosti u Kninu nije moglo doći bez saglasnosti bivšeg šefa Državne bezbednosti Srbije Jovice Stanišića. Ili da su strani mediji izveštavali da Dragan Vasiljković ima u Australiji kriminalni dosije, u kome se nalazi lepeza prestupa, od sitnih krađa do podvođenja.
Javnost to nije uradila jer je i njoj, a ne samo režimu, bio potreban mit. Taj mit je bio vrsta samoobmane, da bi konflikt na prostoru bivše Jugoslavije bio viđen kao sukob dobra i zla.