Okupimo se kao složna obitelj i pomolimo se za našeg prijatelja i dobročinitelja,našeg tješitelja i pravog pravcatog prijatzelja......gradimo još uvjek nezavršenu nam Katedralu.
I ja danas idem na Kamenita vrata zapaliti svijeću.
Dođe mi ponekad u san. Moja baka. Onakva kakvu je više nisam znala. Pa se onda primoram i vadim iz sebe sjećanja tražeći njeno lice iz mladosti. Iz vremena dok me za ruku vodila u svoju sobu punu tajanstvenih ženskih mirisa. Ta je soba živjela potpuno svojim životom. Tiha, po strani, potpuno izdvojena od radnog dijela kuće, s ogromnim prozorom zastrtim plavim zavjesama od baršuna. Tim ću se zavjesama vratiti kad stanem na svoje noge i kad odrastem i kad se baka više neće vraćat na priče koje mi je pričala dok sam bila mala. Tada je to bila neka urotnička veza u kojoj je moja mama isključena bila. Ona kao da je jedva čekala da se otrgne da bi pripadala urednom svijetu moga tate. Kad bi ja i baka ušle u njenu sobu, danas mi je to jasno, bilo je to nešto poput inicijacije, za nešto što ću otkriti puno kasnije kada više neću putovati vlakom, s mamom i tatom, k njoj.
Emil i Elizabeta sreli su se u Beču. Ona je pisala stihove i bolovala od šećerne bolesti, plesala valcer i sanjala o velikoj ljubavi. On je gradio kuće.
Tata je taj dio naše biografije uvijek zaobilazio. Možda zato što ne miriši na smilje.
To be continued…
Značenje bilo čega vezano uz davnost i dane kada nismo u mogućnost shvatiti životne procese, nikada ne procjenjujemo na osnovi logičke i racionalne dokazanosti. Vidimo to u obliku suštinskih legitimnih vjerodostojnosti iz sjećanja i to ne podliježe opovrgljivosti i zato je odlazak tamo umiljat za Dušu.
Sva ta značenja za naš život su prihvatljiva,
uvjerljiva,
zato što smo senzibilni na njihovu snagu
i tada padamo na njihovu zavodljivost.
A to je ipak određeno samo bojom
pohranjenon u našoj svijesti
U ovoj priči smisao nije opscen kao što često biva jer, pamteći ljepotu izražaja,
našu povijest pamtimo kroz naše očeve i zato poljubi tatu. None uvijek zaobilaze mame jer za to imaju valjani razlog. To valjda zato što i ljubav prema nekoj osobu nije rezultanta nečega što nam ta osoba znači, već sastavnica emocija koje žude za dramatičnom tajnom.
Ljudi zapravo žele zavođenje i ljubav.
Očekujem s nestrpljenjem nastavak priče jer znam da ne teži onim učincima koje opisujemo sa;
Intenzivno
Efektno
Prestižno
Važno
Fascinantno
Svaka emocija je komplementarna stobom i nije neuzrokovana i zato će biti lijepa.
Sagrada Familia.
Divno ime u mojem sjecanju.
Tople, snene uspomene koje bude uspavanu nadu da postoje stvari koje život čine lijepšim...
Drago mi je da sam vas ponovo pronasao dragi moji prijatelji.
Nakon tolikih godina, ovo je povratak u kutak za odmor, spokoj i veselje.
Odgovori uz citat
Pravila postanja