E Probisvite,desetak tisuća godina ali kanjac živi vječno,ha,ha!Doduše mutirat ću malo,genetski se izmjenit pod utjecajem radijacije i kemikalija ali što je tu je!
Inače u moru ima sve više kemikalija i čitam u Listu šaljivi tekst o ukjatama ili ušatama(lat. oblada melanura,tal. occhiatta) i to onima ispod Lazareta da su na ekstaziju jer se u neposrednoj blizini održavaju rave party-iji,to vam je živa istina.Inače one su pohlepne i brze i sve pojedu pod hitno ,što se reče u roku keks pa druga riba ne stigne na red.
E,ali održao se i jedan party na Supetru,doduše propao je,a i u more je propalo bombončića preko nekoliko.I tako ukjate su se opet prve sredile,ali kako je toga bilo puno došli su i drugi na red.Kako se kanjci ne hrane noću ujutro sam bio normalan,a prizor je bio komičan,to je sve ribe puknuto plivalo na sve strane bez veze i tek se situacija smirila oko podne kad su lipsali.U to se stvorio i jedan orhan pa se malo hranio,pa je i njega onda puklo pa je pravio probleme i to mi je bilo previše pa sam se pokupio.Ajde ti moj kanjac fino ća.Nisu mi jasni ovakvi načini stimuliranja psihe,ja to radim vinom.Sad cu jednu priču malo izmjenjenu,a radi se o tome kako nas vino čini pametnijim.
Jato cipola je brzo koliko i najsporiji među njima i sad zubatac će uhvatit naravno toga najsporijega i jato je onda brže.I tako su na udaru oni najsporiji i vrši se prirodna selekcija što je dobro za cipole jer to ubijanje najslabijih čini ih bržima.
E tako i mozak kao nakupina stanica funkcionira toliko brzo koliko i najsporija stanica.Onda pretjerana konzumacija vina djeluje kao zubatac,a stanice u mozgu su cipoli,a one spore stanice su spori cipoli.I tako vino prvo što je i logično napadne najsporije stanice i kontinuirana konzumacija vina eliminira najslabije karike u lancu prijenosa informacija u mozgu što čini mozak bržim.
Eto zašto se osjećamo pametniji nakon par žmula vina!
Nego nešto sam mislio malo napisati o bioetici,ali ništa sad,drugi put.
Dobar i ugodan dan Vam želim!
Otilija oprosti ako sam pogriješila.
Polazim od toga da ako netko piše o svom djetetu da je zaista iskren. I da to nisu stvari za igranje.
Uvijek sam za iskrenost i prijateljstvo.
Za Temperu
I u izvoru voda
na zlatnim vrhuncima
kamenje poprima boju
odnekud ljupkih lica
boja preplanula lišća
i raznježenih stvari
pod gipkim strujanjem svjetla.
Sve je OK Tihana.Iskrenost mi je važna ,volim je ,što ne znači da nikad nisam onako više od zezancije znala "provalit" kakvu sitnu laž.Kad pišem o mojoj Vanji stvarno nema razloga da lažem.
Ona je stvarno majstor slikanja.Mali Vincent van Gogh.Njene slike nastaju u jednom dahu,jednom potezu.
U svega nekoliko minuta.Nevjerovatno.Obožava osim kistom boje nanositi i prstima.Slike tako nastale su mi najdraže.Imaju u sebi neku posebnu živost.Zanimljivo mi je da ,iako ima samo deset godina,svakoj svojoj slici odmah podari i ime.Sječam se da je prvu sliku koju je naslikala vodenim bojicama nazvala :"Mačak trči".
Što se karata tiče isto nisam ništ lagala.Ona mene uči kako se zove koja karta,i koja je jača od koje.
Ja sam za karte totalni tutlek,u biti nikad nisam htjela naučit ni jednu kartašku igru,jer sam smatrala da ima i pametnijih stvari kojima mogu ispuniti svoje slobodno vrijeme.Najveći domet mi je bio da pišem ko ima kolko .(Ah,ti davni studentski dani)
Nogomet joj je stvarno strast.Ovog proljeća npr.došla je iz škole i rekla mi:"Znaš,u mojem razredu su svi malo čaknuti,svi navijaju za Dinamo,samo ja za Zagreb.Znaš zašto?Zagreb ti je prvi na ljestvici.
Ona sada spava.Umorna je.Ustala je jutros u 4 i 40 ,probudila se sama,u 5 je pribudila mene.
Išle smo na "zadatak".Poželjela je da joj kupim ukasne kokice.Otišle smo na plac ,nekih 35 km od kuće i našle jedan par.Koje veselje !Cijelog dana ima brigu na njih.
Probisvite,neču prevodit ovih dana.Čekam kišu.Tada imam više vrimena za umotvorije.
Kako se bavim poljoprivredom,sunčane dane iskoristit ću za sušenje sijena.Pravog pravcatog ,a ne onog o kojem piše Ena na forumu s kojeg sam definitivo otišla.Istina,i dalje tamo čitam,pisati neću.
Nemam sve što poželim ,ali me to i ne mući.Skromna sam ,pa lako sa mnom.
Ionako se i dalje držim one latinske Omnia mea mecum porto.I nju sam slobodnjački prevela da svaki čovjek je bogat onoliko koliko može u sebi ponijeti.
Kanjac ,o ribicama neznam puno ali zgodna mi je tvoja usporedba ponašanja riba i rada moždanih vijuga.
A di nam se izgubila naša Cvita?Lani je kidnula na Palagružu,ovega lita zamijenila ju je Orebeachom, kamo će na lito?Eeee…ko će to znat?
Ma neka putuje,i sama volim putovat,upoznavat nove krajeve,ljude ,ideje…
E sad još da mi ovo uspije poslat…
A sutra kad obnovim račun na vip on line,morat ću se i registrirat pa neće više bit krađe nickova,a jedina sam Otilija u svojoj opčini od 15000 človeka,pa onda morem bit i ovdi…
Pusu Vam svima šaljem ….i do pisanja…Noć!
Naćulila san uši i slušan utakmicu kad već ne mogu gledat, i sve me vuče da skoknem do Iza Roka bacit oko na happening i osjetim tu euforiju, jedinu prigodu kad smo zaista svi jedno.
Tempera zakorila.
Nikog ziva.
Svi na Stradunu.
Niko vrimena nema ni pismu napisati.
Zamislija san se oli je Cvita,opasno se zajubila,pa je nima,oli je dobila crveni karton na poslu, pa se ne javlja.
CVITAAAAAAA!!!!! Migas li?????
Probisvite i
nešto jako lijepo, za dugo čitanje, za pronalaženje...
REQUIEM ili Priprema za šutnju
ništa više neću reći
i o tebi ću šutjeti
i o danu koji nas okružuje
i o zemlji koja je otvorena
i o ptici i o nebu i o svim stvarima
koje su ovdje, ondje i na još ponekom mjestu
ništa više neću reći
doline su blage, vrtovi oko nas pitomi
more modro, nebo plavo
i tako dalje i tako bliže…
Ništa neću reći,
kroz plamen mojih usta nikada više riječ,
napraviti ću sviralu ali ni kroz nju neću popeti se na zvonik i vratiti se natrag
ništa od zvonjave, ništa od objave,
ti si mrtav i ja to znam
mada je položaj zvijezda bio savršen,
mada je tvoj horoskop bio povoljan,
mada su se svi ti mudri zvjezdoznanci začudili,
mada smo se imali naći slijedeće godine u ovo doba,
ti si mrtav i ja to znam…
u čula se tvoja pretvaram,
u srž tvoju…
Iz tvoje blizine dovedoše onu riječ
ali ni nju neću,
nikoga neću…
Prozor je otvoren i to je dosta,
TKO SE IMA VRATITI NEKA SE VRATI,
predugo smo se na šutnju pripremali,
predugo u onim glasnim predjelima ostajali,
skupljali sve te ludorije u koje su nas nemilice upućivali,
vabili one nepoznate duše riječi
neka se smiluju, neka se vrate
neka konačno pronađu vrelo svojih izbijanja
i bez razloga se ne glasaju,
neka se opravdaju i riješe svojih nejasnoća,
neka nam ne zamjere i ne budu na putu,
neka se stišaju svi ti orkani koji ni ime svoje ne znaju
i taj sveznajući kukavni posrednički prostor neka dade
blagu boju svom prostiranju,
neka ne baca svoje veliko sivo oko na nas i neka ne uzimlje i ono
malo nade koju smo u tišini okupili među onima koji i sami poslanstvom
su se našim obnavljali i u čudu ostajali i odmahivali glavama gledajući
kako iz razuzdanih usta i iz spilja grešnih
bezrazložne su nas riječi kamenovale,
pravile od nas ono što mi nismo htjeli od njih
otkrivli svoje pravo lice spram kojeg ti si sada mrtav posvuda
to je već gotova stvar
koju ja dobro znam
dok u čula se tvoja pretvaram,
u srž tvoju,
u sve ono što NISI a BIO BI DA JESI
i u čije ime ništa neću reći,
u čije ime o svemu ću šutjeti,
u čije ime ostat ću sama u svijetu u kojem ne mogu ništa više dotaknuti,
ništa više pomisliti jer, ionako i bez svega toga
doline su blage, vrtovi oko nas pitomi,
modro more, nebo plavo, a riječi tako blijede u odrazu tvog dalekog lica
na kojem još samo šutnja i nemir moj počiva,
na kojem leži i ova posljednja moja
riječ
Sve manje svraćamo sanjaru...
Posao, ali i vrućina... Možda dijelom i pomanjkanje volje.
Ipak, tu smo s vremena na vrijeme. Kasniš nam na kulturna događanja, eh, sve mi se čini da se izvlačiš !
Napisat ću stihove Luisa Cernude koje smo već pročitali više puta, ali neka se neki od meni najljepših stihova nađu u bojama tempere...
Od sinoć mi nekako ne izlaze iz misli...
Ne poznajem slobodu osim slobode da budem zarobljen u nekom čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe
u tom jadnom postojanju,
zbog koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, slobodno sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem !!!
Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznam ne bih živio.
Da umirem ne znajući te, ne bih umro
jer nisam živio !
Pozdrav
Cvita
P.S. Probisvite nisam zaboravila javiti se, ne stižem, inače sad živim u drači na rodnoj grudi
'jutro Probisvite !!!
Ma razumila sam ja tebe još na galebu , a nakon toliko vrimena i red je da se razumimo sa samo jednom riči .
Na exciteu su uveli plaćanje accounta, tako da san se priselila u draču (tu mi je i misto!), ona nekadašnja NIKA mi je dosadila a i paranoičnima je unosila još veću zbrku u glavi (poglavlje LAŽI!!). Idemo dalje !
Kako sutra najvjerojatnije neću bit pri compu (a i sad sam jedva ugrabija kvarat od ure), onda dan unaprijed - mladom Backamu puno premjerligaških životnih centaršuteva s desna i slobodnjaka u same rašlje, želi...gore navedeni David.
Kkkrrrrrrrrrrrrr....fzzzztkr.....fzjouuuuuzjkrrrrr rr-eti rodjendan Oku momen sharenome, uz zvuke, melodiju, rici i tome sl., pisme: "All I want is everything" s albuma These days (Bon Jovi) )
Je da si zlopamtilo, ali me nesh valjda razanpent zbogradi ca san se sitija (×××× i prof.denformancija ).
P.S.
Morao sam dan unapred, jer nas sutra bre ima da bombardishu ) .
Ae!
He,he radi registracija, čak sam se sjetio i passworda. More je jos hladno, ali eto mene ipak malo u kraj i na stare stranice i još sam živ i to vrlo živ!
Pozdrav svima,a posebno Tihani i Cviti!
i
Pravila postanja
Odgovori uz citat