Zašto "Tempera"? - Da bude šareno, pastelno, obojano... Da bude mora, soli, valova Bure i Šiloka. Da bude ljepote, sklada, stvaranja, darivanja. Da bude daljina, dubina, neotkrivenog, novog. Da bude života, životnog, svijetlog i tamnog, da bude nas jer... znate da Život nije kakav bi trebao biti, nego onakav kakav JEST. Samo je razlika u tome kako mu pristupamo...
U noći s mjesecom poput komada naranče, opet je pero nemirno. Luna raste, a s njom i ja. Pitanja kako joj mogu neprestano pisati i u njoj toliko ljepote pronaći ne nalaze odgovora. Dovoljan je pogled, i znam da u svojoj narančastoj svili krije tajnu, koju gledajući otkrivam...
Lipo sanjajte...
Tempera...baš tako nekako,ali zbog svega skupa i zbog stvari koje su kakve jesu tek na momente uživam i vidim što propuštam i ništa ne uspijevam okrenuti u svoju korist.Nemam snage da se opustim,a momenti opuštanja mi vrate pravu sliku stvarnosti koja je teška i nepodnošljiva i boli...boli iskonski duboko.Za mene koji nosim u genima ovu kulturu sunca i Mediterana nema uživanja dok sam ograničen vremenom i prostorom.Kad isključim vrijeme i prostor onda sam to ja,onda sam kanjac i nije stvar u tome gdje sam i jesam li otputovao jer udaljenost je relativna i konačna,ograničava.Izađem iz "dimenzija" i preskočim u neku drugu gdje su vrijeme i prostor rastopljeni suncem i bojom,mirisima i okusima,gdje se osjeća ljepota i senzualnost tijela,gdje strasti i putenost divljaju na prirodni i iskonski način,jak i opijajući.
Samo tamo teško odlazim,tj. tamo teško pobjegnem iz ovog svijeta koji punom forcom juri u svoju propast.I dok ovo pišem sjetim se opet i ponovo kultnog filma "Mediteranneo",priče o Mediteranu, posvećenog svima koji bježe.
P.S. Niste valjda mislile da sam vas zaboravio?!
Ugodno sam se iznenadila vidjevši novi naslov. I naravno, pozdravljam nastavak pisanja.
Trudit ću se da ne davim puno s poezijom
(gore sam opet pretjerala...ne znam se kontrolirat).
Ponekad kada poželim pobjeći kako kanjac kaže, pobjeći ću ovdje i napisati (možda) ponešto svoje.
Dok ne skupim hrabrosti pišite vi, svoje lijepe misli, a ja ću sa zadovoljstvom čitati.
Neka bude...kao tempera
Ma vidi, vidi ovo. A što mi je drago da ste mi došliiiiiiiiii….. A da sam znala da je dosta da nebo i more obojam temperom pa će kanjac doć, davno bi to napravila.
Zbog stvari kakve jesu, tj. Života kakav jest i ja tek na momente uživam, ali sam naučila kako da ono što u sebi nosim protegnem u vrijeme… Shvativši da me ljepota opija naučila sam tako «opijena» živjeti, da mi osmjeh ne silazi s lica jer u meni je škrinja skupljenih dragocjenosti negdje usput, sa svakog koraka, sa žala, s dna mora, s moje stine, s nebeskih visina.. Naučila sam produljiti ushit, da mi oči uvijek mogu blistati, da se dijete u meni uvijek može smiješiti.
Nedavno sam doživjela nešto jako neobično. Bila je prekrasna večer, stavila sam Mozartov koncert za klarinet, ne znam ni sama što sam radila tada, no, otišla sam u neku drugu dimenziju. Svjesna da me upravo taj 2. stavak tamo odveo, programirala sam repeat mode da bi taj osjećaj zadržala. Vrijeme je prolazilo, a ja sam lebdila u nekom novom svijetu, bez težine, bez vremena, bez osjećaja za probleme i vanjski svijet. I kao da je čitav svijet toga bio svjestan, nitko me nije uznemiravao, niti nazvao. Uživala sam i tako usnula. Probudila sam se s istim pozitivnim osjećajem koji je bio očit na meni i oko mene. Pitam se sad, kako sam tamo dospjela i kako to ponoviti, ali sigurna sam da će se slično dogoditi opet.
O opuštanju, mogla bih roman napisati,jer je razloga isuviše koji me koče. Zato me veseli barem ovaj vid bijega. Teško i sama vjerujem kako iskonsko gotovo da i zaboravljam, zemlju osobađanja tijela, strasti i mirisa, zemlju divljine koja je dio mene, a žudim upravo za odlaskom tamo…..
Tražila sam Mediteranneo, ali ga nisam našla u videoteci, a voljela bih jer sigurna sam da znaš što preporučuješ.
Drago mi je Tihana da si s nama, ovdje je mir, javi se, piši, pokloni nam to svoje.
Hvala vam.
Tarantino prisluškuješ zvukove moje noći...
U tišini, kad pogase se svjetla Libertango dobija pravu čar. Pjesma obojana mirisom i okusom putene slobode, strasti... čista erotika, budi čežnju za pripadanjem u jednom Deja vu kontekstu... Malo je reći da obožavam tu pjesmu, dok nisam našla taj CD, nisam bila mirna.
Tango slobode !
Dobro jutro !
Ovo donosim s Palagruže, pozdrav Tihani i kanjcu...
Temperi...
Koliko puta moji su koraci dotakli tvoje kopno... Koliko puta vjetrovi juga donosili su mi mirise iskonskih, pradavnih, zaboravljenih htijenja...
Treptaj jedara u daljini.... a onda slika sve jasnija...
Zastat ću u vremenu kako bih odgodila Vrijeme, zastat ću ovdje na ovoj obali, uroniti bosim nogama u tvoje plavetnilo i bez straha ići ću naprijed, u dubine... Pustit ću haljinu neka se skvasi.... Neka se vuče za mojim koracima poput mreže ribarice posute sjajem Južnog zlata sve dok ne uronim u tebe More moje... Zagrli me, opkoli sa svih strana kao što grliš ovaj otok tajanstava... Jer.... nisam više samo prolaznik kroz tvoje vrijeme, ono je stalo.... švera je poljubila šveru, a pijesak ne sipi kroz moje prste...
Sve je stalo... dobrovoljna sam zatočenica ljepote tvoje divljine...
Misli su mi obojane pastelnim nijansama snova stvarnosti.. Ostat ću tu, da te gledam, da te dodirujem, da koračam s tobom, slana i divlja.. tvoja, More moje
Noćas sam osluškivala Buru kako zviždi obilazeći domove, vijući rublje na sušilima i rastući u svojoj snazi.. Zavirila je u moje misli... Hladan je njezin zvuk, a ipak, toliko je topline u njemu..
Odlutah u planine i nepregledne šume o kojima je pisao Gulbranssen, i začuh pjesmu koju vječno pjevaju... Tu sam živjela čitajući... Sjetim se Dag-a koji je živio i udisao ta prostranstva poznavajući svaki trag, miris i šum carstva divljine... I začuh šuštanje njegove planine, pjesmu šuma... osjetih snagu daljina...
I mada hladnih, prijetećih zvukova, Bura iza zatvorenih prozora savršenstvom dočarava toplinu, nježnost i mirise dalekog doma u divljini, tamo gdje vrijeme je stalo prožeto ljubavlju, pripadanjem... Tamo gdje vatra gori blistavijim sjajem, gdje duša prožima dušu, tamo gdje vjetar prebire po tipkama života i svira simfonije boja, mirisa i vječnosti..
Dobar vam dan. Evo i mene u temperi.Vratija san se sa puta.Trebali smo ostati tri tjedna,ali kako se je odvijala situacija (bombardovanje)skratili smo vrijeme putovanja radi sigurnosti.
Za ovu prigodu evo vam jedna pjesma koja se i zove Povratak
Ko zna(ah niko nista ne zna.
Krhko je znaje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti-velim,
Ali ja ne znam dali da je zelim,
Ili ne zelim.
U moru zivota sto vjecito kipi,
Sto vjecito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet,
Mozda iste kapi-
I kad prode vjecnost zvjezdanim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljubcu naci
Neka ista usta.
Mozda ces se jednom uvece pojaviti
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime.
Pa ako i dusa u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampi mi cemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.
No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sumce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
A srca se dici-
I slijepi za stope bivsega zivota
Njima cemo ici.
Ko zna (Ah niko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.
Nadam se da znate da je Povratak od D.Cesarica. Ucinila mi se je prikladnom mome povratku.
Pazite se bure,policije i pijanih vozaca.Budite i pripravni na terorizam. Pozdrav svima Oko-lica
Ljeto nam se vratilo, a i Flash, ma opet nikako da mi prišapne di se on to sviton skita, a znan da malo-malo pa je u Barceloni... Jednom si mi rekao da ti je srce uzela, eh da ga meni hoće, ma mogla je već do sad da sam postala stjuardesa onda davno nekad kad me uhvatilo... pa me odvratio friend pilot, rekavši mi "ne bi te volio vidit k'o konobaricu u zraku".. eh da..
Ma ne kažem da nisam zadovoljna brojem "naleta" kako bi se ljudi iz zraka izrazili, ali kažem da mi nije dovoljno.. zato smišljam najjednostavniji i najjeftiiji način kako se dovuć do Islas Canarias, kako sam prijateljici obećala...A sad baš da je pametno letit, i nije... hm...
Welcome back Flash !!! Cesarića je uvijek iznova lipo pročitat.
Tihanu si odmah povukao za prste, pa je Golob zvonko "poletio" s još jedom krasnom pjesmom.
Jedino ne vidim kanjca nikako, a i kako bi pitam se, ne znan kad san zadnji put na moru bila i noge smočila, a kamoli zaronila, zaplivala i potražila lipotu u onoj mriži što začara pogled, i misli, što opije mi čula, izoštri slike.... Moja je stina slobodna i čeka me, nisan se stigla ni oprostit s mojon poston... brine me kako mi je gušterica, je li joj bilo hladno u deveti misec (ispravan navod) kad je ono Zima zakucala na vrata gurajući se priko reda... Bit će da se spominje kako sam joj rado prepuštala ostatke sladoleda (nemojte se smijat, to je živa istina!) i kako je guštala sa mnom, virila me kroz rupu u stini, onako slatko-ružna, a opet nekako srcu mi draga jer tako mi se doimala usamljena i tužna...
I sad mi sve te misli nadolaze kad vidim ovaj prekrasan dan, ovo sunce što se razlilo po bonaci, po meni, po sad već blijedoj puti.... Opet se slegla tišina k'o usrid lita, usrid podneva uspravio se Mir u svoj svojoj raskoši. Opet je kamen pod mojim bosim stopalima, opet slobodno vladam korakom, ulicama... opet... kao da sam iznad... gospodarica sunca
...I malo-pomalopoče ga vući
Želja na selo, u tamni vrt, kući,
Gdje red golemih lipa sjene riše
I djevičanski đurđica miriše,
Gdje se okrugle rakite nad vodom
Nagnule s nasipa jedna za drugom,
Gdje bujan hrast na bujnoj raste njivi,
Gdje miriše po konoplji, koprivi...
Tamo, tamo, u široka polja
Gdje se kao baršun crni zemlja,
Gdje se raž, kud god čovjek gleda,
U blagim valovima sva koleba,
I pada teška zlatna zraka
Iz bijelih prozirnih oblaka,
I ondje je lipo....
...da bude mora, soli, valjanja, sunca, topline, zime, hladnoće....
Ja sam dijete jeseni....osim rane jeseni, volim samo lipanj oko Ivanjske noći...ali sam ove jeseni posebno tužna...nedostaje mi jedan čovjek da mu stavim glavu u krilu i plačem onako i onoliko koliko se pred drugima pretvaram...
**************
Kad su laste odlazile,
potočiću dah je stao,
jorgovan je suzom žutom
za lastama zaplakao.
Nad šumom su magle vile,
na cesti je vjetar meo,
zec od tuge cijelog dana
nije ništa, ništa jeo.
Gavranu se od žalosti
(il od zime treslo krilo)...
Kad su laste odlazile, sve je, sve je tužno bilo...
Vrlo impresivno,Orsat. Ova slika je uljepsala Temperu a ja cu pokusati sa jednom pjesmom nadam se da ce vam se svidjeti.
I don't look good in no Armani Suits
No gucci shoes- or designer boots
I've tried the latest lines from A to Z
But there's just one thing that looks good on me
The only thing I want
The only thing I need
The only thing I choose
The only thing that looks good on me ...is you
I'm not satisfied with Versace style
Put those patent leather pants- in the circular file
Sometimes I think- I might be lookin' good
But there's only one thing that fits me like it should
The only thing I want
The only thing I need
The only thing I choose
The only thing that looks good on me..Is you
Ya it's you- it could only be you
Nobody else will ever do
Ya baby it's you- that I stick to
Ya we sticklike glue
The only thing I want
The only thing I need
The only thing I choose
The only thing that looks good on me ...is you
Pjeva Mr B. Adams
Lijep pozdrav, Pazite se terorista.
Orsate lipo što si svratio.. ma bit će da si isto koji put "ćirnio" ode. Možda si mislio da plavuša neće otkrit ključ od tajnih vrata, ali je, pa san ušla na tvoj site iznenađena njegovim postojanjem. Tvoji tekstovi (neki)poznati su mi iz tiska, i priznajem, zaista je bilo zanimljivo naići na još neke novosti. Ima bogami tamo i brrrrr stvari, osobito onih vezanih za tajne službe, ali još nisam uspila presurfat sve linkove koje si naveo. U svakom slučaju, svratit ću opet, jer, političke muljaže uvik su mi zanimljiva tema.
Želim ti uspjeh u formiranju stranica kakve si zamislio, kao i puno posjetitelja.
Opet je sunčano i lipo a ja san razmažena imala prigovor na jutrošnju temperaturu. E, a, nisam mogla obuć šlape jer Bura malo štipa, i onda je to kao bio razlog za prigovor. Ma možda je vrime shvatiti da je lanu sad misto u ormaru.. ma neeeee, ne dan da se to dogodi... ma opet sam se prilagodila, silom prilika i "odjenula" (ajme glupe riči, sramin se)"zabranjene rebe".
Uh, ajme šoka kad san dobila peticu od koga san se najmanje nadala, da, da, žensko je bilo u pitanju..
Pri pomisli na onu veeeeelikuu, sočnu i kremastu tortu u Festivala i da se triba čuvat do 12,30, malo me glad opominje da bi tribalo štogod slanoga postavit kao podlogu, a ne da mi se izać. Na Stradunu neka tišina, para da se ništa ne događa za razliku od jučer kad je bila invazija japanaca koji su virili iz svake buže i moga si ih nagazit na svakom koraku. A opet gušta proć kroz more njih, uh kako san onda visoka...
Jutros opet vidin usidrenu Costu (ko zna koju, ne vidin odavde ?!!!), kanjac je sigurno ljut što uništava akvatorij svojom veeeeelikom ankorom.. ma nema ga i gotovo, smrza se nije jer je more još toplo...
Eh pa ako je primjenjiva ona kad umočiš prst u more da imaš vezu s cilin sviton, onda ću tako učinit pa ću imat vezu s kanjcem..
Pozdrav Flashu, Tihani, Yupendi, svima...
Odgovori uz citat
4540:
:/URL: Dubrovnik
