Želim imati konopac koji bi povukla i sve loše bi bilo daleko od mene. Razmišljam o tebi i volim te,ali moja ljubav nekako nije jednaka tvojoj.Tvoja je veća,al ne želim da to znaš,lažem ti.Previše si dobar i drag.Plačem.Jer se mrzim,svaki dio sebe,svog tijela,mrzim osobu koja jesam. Ponekad mislim da su neki ljudi stvoreni samo da budu tužni,ja sam tužna. Kažu što je za tebe neće te zaobići,al za mene su valjda samo tužne stvari.Ako postoje prijašnji životi,zar sa ja u svom bila tako zla,pa mi je ovaj život kazna.Sanjam o kovčeku s blagom, o odlasku u novo, o novoj "sebi".obnovljenoj, prenovljenoj, lijepoj i sretnoj. Možda ću te onda moć volit kako to zaslužuješ.Zasad ću se vratit, u mrak svoje sobe, u njezinu prazninu, jer na kraju i ja sam ipak samo jedna prazna duša koja sanja sreću.