BRILJANTNOM IGROM DINAMO U PRVOJ UTAKMICI KUPA UEFE SVLADAO ZTE SA 6:0

Asocijacija na "PARTZANA" i 5:0!!

Goropadno modro lice U odličnom ozračju pred 18.000 gledatelja Dinamovi su nogometaši održali pravu lekciju mađarskom prvaku.
Može li Dinamo uvijek ovako? Dokaže li Blažević da potvrdni odgovor ima temelja, sve će se češće čuti "Ćiro, majstore!". A sinoć je majstora bilo mnogo
ZAGREB - Fenomenalno, sjajno, nezaboravno... Teško je pronaći riječi za ono što su Dinamovi nogometaši prikazali u prvoj utakmici prvog kola Kupa Uefe, kako su samljeli mađarski ZTE, isti onaj klub koji je iz Europe izbacio Zagreb, isti onaj ZTE koji je dva tjedna živio u nadi da će poniziti Manchester United, nakon što su Beckham i društvo Budimpeštu napustili s 0:1. Tih 6:0 na maksimirskom semaforu nismo vidjeli još od "93., kad su plavi pobijedili slabašnu Toftu s Ovčjih otoka, pod kormilom istog čovjeka, Miroslava Blaževića.
Je li se Ćiro zezao s nama kad je razmišljao o sastavu, kad je eksperimentirao s braničima i napadačima u srednjem redu i sa srednjacima na bokovima, je li se možda u Splitu i prošle subote protiv Zagreba skrivao od Mađara, ili ni on nije znao kakvih su mogućnosti njegovi igrači. Ovakvih 90 minuta presinga, napada na protivnikovu zadnju liniju dugo nismo vidjeli, toliko smo željeli utakmice na kojima se ne mogu izbrojati prigode, u ovoj smo jedva brojali i pogotke. Uklizavanje uz aut-crtu u 85. minuti, tolika moć u duelima - zar naši igrači to mogu? Čini se da mogu! Zlobnici će reći, ti Mađari su "smiješno društvo", plivali su kao da na Margit Szigetu treniraju vaterpolo. Zapravo, možda im je sinoć bilo bolje da su na glave navukli kapice. Ili, još bolje, preko glave. Ali, Marić, n a p a d a č Mitu, Olićco na to se ne moraju obazirati, oni su dokazali kako izgleda goropadno modro lice. I Polovanec je bio sjajan, oni koji su o njemu govorili kao "igraču s najvećim fizičkim predispozicijama" dobili su sinoć potvrdu, momak je bio - neviđen. Ali, ne treba hvaliti pojedince, Dinamo je sinoć bio momčad. Onakva kakvu publika želi gledati, požrtvovna do krvi, u skladu s hukom tribina - "nema predaje". I Balaban i Petrović s klupe prihvatili su takav stav, za Zahoru ili jednog Mujčina sinoć nije bilo mjesta. U Dinamu. Ćiro je znao izvući maksimum iz svojih nogometaša, u vrijeme kad od hrvatskog nogometa na međunarodnoj sceni boli glava, ponovo postao spasitelj i čovjek koji je ostvario još jedan svoj san, s Dinamom je prošao prvo kolo u Europi.
Da, nije vrijeme za euforiju, ali ni za pitanja poput onih što bi bilo da su Mađari iskoristili poneku od pogrešaka nesigurne obrane, ili kako bi plavi prošli da je s druge strane stajala kvalitetnija momčad. Neka se tim pitanjem bave sljedeći Dinamovi suparnici, a Ćiri ćemo postaviti jedno drugo. Može li Dinamo uvijek ovako? Dokaže li da potvrdni odgovor ima temelja, sve će se češće čuti "Ćiro, majstore!". A sinoć je majstora bilo mnogo.