AMARCORD 1991.-2002.": REKONSTRUKCIJA STANJA U OKUPIRANIM DIJELOVIMA HRVATSKE 1991.-1995.
Martić je zapovjedio napad na bosansku Posavinu
- Nakon prvog filma javio mi se Ivica Pandža Orkan iz Hrvatske Kostajnice te mi ponudio sedam VHS kaseta koje su hrvatski vojnici našli u tom gradu neposredno nakon Oluje - kaže autor filma Pavle Vranjican
Srpski ratni zločinac Mile Martić odgovoran je i za zločine koji su Srbi počinili nakon okupacije Bosanske Posavine! Martić je, naime, što je do danas ostala nepoznanica, osobno u Banjoj Luci izdao zapovijedi za napad na Posavinu!
To je jedna od najvažnijih pojedinosti iz novog filma Pavla Vranjicana "AMARCORD 1991.-2002." s kojim će pred hrvatsku publiku idući tjedan. Taj je film zapravo nastavak njegova prvog filma od lani koji je nosio naziv "AMARCORD 1991.-2001." i koji je bio odgovor na "Oluju nad Krajinom" Božidara Kneževića. Novi film traje puno dulje, sat i 50 minuta i ovaj je put tek deset posto njegova sadržaja iz YUTEL-ove arhive, za razliku od prvog koji je cijeli bio napravljen iz tog arhiva, a 90 posto filma čine videozapisi koje su napravili sami Srbi na hrvatskim okupiranim područjima. Snimili su ih stanoviti dr. Lekić, pa Kurlo ili Čokan, Milorad Munikravić, korišten je arhiv glinskoga Kola srpskih sestara, pokoji kadar za upotpunjavanje sadržaja preuzet je od HTV-a i TV Beograd, a neki su od nepoznata autora. Vranjican je u šest mjeseci napravio najveći dio posla, oko tona mu je pomagao Davor Rocco, a spiker koji prati film je glumac Vedran Mlikota, kao i na lanjskom filmu. Usto je pojačan titlovima kako bi gledatelji dobili još jači dojam onoga što Srbi govore.
- Nakon prvog filma javio mi se Ivica Pandža Orkan iz Hrvatske Kostajnice te mi ponudio sedam VHS kaseta koje su hrvatski vojnici našli u tom gradu neposredno nakon Oluje. Javila su mi se još dva čovjeka te sam ukupno dobio devet takvih kaseta. Na svakoj od kaseta snimljeno je dva do tri materijala koji u najvećoj mjeri govore o srpskom 21. korpusu (kordunskom). To nisu bili snimci za medije ili TV nego su ih napravili za uspomenu. Moram spomenuti da se na kasetama mogu naći i elementi za pokretanje istrage zbog sumnji na počinjeni ratni zločin. Neki od tih aktera koji se na filmu pojavljuju vratili su se u Hrvatsku, ničega se ne sjećaju ili kažu da su bili natjerani da rade određene stvari, a uživaju u hrvatskim mirovinama. Orkan je te kasete još za bivše vlasti nudio pravosudnim i policijskim tijelima, ali nitko ništa nije poduzimao. Isto je učinio i nakon promjene vlasti. Dao je kasete Đurđi Adlešić, ona ih je proslijedila Šimi Lučinu, a Lučin ih je vratio Orkanu. Nevjerojatno - čudi se Vranjican te objašnjava što film zapravo prikazuje:
- Filmom sam želio rekonstruirati stanje duha koje je vladalo među Srbima, stanje koje ih je natjeralo da učine to što su učinili. Film govori o njihovoj zaluđenosti, o kolektivnoj shizofreniji. Film daje i jake naznake počinjenih zločina, pa su na njemu zabilježene posljednje minute života nekih hrvatskih branitelja prije nego što su smaknuti. Dakako da je na kasetama bilo puno materijala, ali izabrao sam dijelove koji od početka do kraja prate stanje duha među njima, njihovu strašnu bahatost i samouvjerenost, njihov život u potpuno nerealnom svijetu, ali uza sve to može se vidjeti i čime su sve Srbi raspolagali, od vojne tehnike do oružja, pa kakav im je bio moral, kuda su sve išli ratovati te kako i njihovi civili pomažu toj vojsci, među ostalim i tako da i sami uzimaju oružje u ruke.
Radnja filma počinje 19. rujna 1991. zarobljavanjem hrvatskih branitelja kod Hrvatske Kostajnice. Snimljen je i ulazak srpskih snaga u taj grad. Na početku su i snimci iz Knina od 15. travnja te godine kad su Srbe došli smirivati njihovi sunarodnjaci iz Zagreba na čelu s Miloradom Pupovcem. Njih su kninski Srbi u dvorani izviždali i vikali im: "Ustaše, vampiri, zlotvori, bijednici, kukavice", a istodobno se na ulicama već glasno pjevalo: "Sprem"te se, sprem"te, četnici".
Zabilježen je dolazak Vojislava Šešelja na Plitvice 7. travnja te u Jagodnjak 21. travnja gdje naglašava da je "ovo srpska zemlja" i da će "zauvijek ostati srpska". Slijede prikazi nastajanja Kordunskog korpusa u Tržiću, pa pripreme i napad na Petrinju, pripreme za napad na Viduševac iz Gline te preobrazba JNA u srpsku vojsku.
Najzanimljivija je 1992. godina i već spomenuta Martićeva uloga. Ta godina na filmu počinje 5. lipnja, kada u Topusko dolazi nigerijski bataljun UNPROFOR-a. Srbi su im priredili neviđen doček, pa su se Nigerijci dobro proveselili i napili. Nedugo nakon toga, kako je UNPROFOR stao na granicu razgraničenja, Srbi u Dvoru na Uni prikupljaju sve svoje najelitnije formacije za odlazak u BiH. Na filmu se jasno vidi kako odlaze u rat u susjednu državu, a UNPROFOR samo promatra i ništa ne čini. Snage hrvatskih i bosanskih Srba skupile su se u ljeto 1992. u Banjoj Luci. Među njih helikopterom je sletio Martić u čijoj je pratnji bio general Mile Novaković. Martić je podijelio zapovijedi za napad na Bosansku Posavinu i odletio natrag. A Srbi iz Hrvatske došli su u BiH upravo u trenutku kad su se bosanski Srbi počeli povlačiti nakon uzastopnih poraza na linijama prema Posavini. Stoga je jasno da je Posavina pala tek nakon što su u pomoć bosanskim Srbima došli Srbi iz Hrvatske.
Godine 1994. zabilježen je pak propagandni spot specijalne postrojbe Kninđe kapetana Dragana koji je bio namijenjen Srbima u Kanadi i u kojem se hvale kako su ratovali u Škabrnji i Medačkom džepu. Tu je i travanjsko osnivanje diverzantsko-izviđačkog odreda 21. korpusa kojem Martić drži smotru, a kraj te godine obilježen je srpskom ofenzivom na bihaćkom ratištu u čijoj pozadini Srbi puštaju Beatlese koji pozivaju na ljubav!
Iduća, 1995. godina, kojom film i završava, počinje potkraj ožujka u Glini u koju je došao Šešelj. Ondje je pred prepunom dvoranom još jednom ponovio da "srpska krajina nikad neće biti hrvatska" te da je "neodložno ujedinjavanje Krajine i Republike Srpske" u novu tvorevinu Zapadnu Srbiju sa sjedištem u Banjoj Luci. Još je jednom povukao i crtu Zadar-Karlobag-Gospić-Karlovac-Virovitica, a okupljeni Glinjani odobravali su sve njegove riječi. Sve im je, međutim, palo u vodu pokretanjem Oluje. Na filmu će se prvi put vidjeti snimci njihova bijega iz Hrvatske 9. i 10. kolovoza jer dosad su u medijima objavljivani samo snimci bijega 11. kolovoza. Dok su posljednjeg dana bježali većinom stariji i siromašniji, prvog i drugog dana otišli su oni bogatiji i krvavijih ruku. Traktore su vozili dojučerašnji vojnici preobučeni u civile, ali s povezima na glavama i rukama.
Nađeni materijal razotkriva još neke momente iz "Oluje nad Krajinom". U Kneževićevu je filmu prikazana kolona Srba u povlačenju koja je ostala na cesti pregažena i za to je optužena hrvatska strana. Iz materijala se, međutim, može vidjeti da su tu kolonu pregazili njihovi vlastiti Srbi na čelu s generalom Novakovićem. U žurnom povlačenju Novakovićevi su ih vojnici jednostavno pregazili tenkovima!