imala sam priliku razgovarat s jednim poznanikom psihijatrom koji kaže da osobe koje napave samoubojstvo da te osobe s ovog svijeta odlaze kao ubojice a isto tako vrijedi i za pobačaj i sad gledaj ovi tu balavi klinkeci kaj dobacuju gluposti totalno su neinformirani i plešu u teu ko ludi piju klinka ostane trudna ode na pobačaj i dalje kaj nikom ništa opće ne žele imat neka nova saznanja koja će im itekako dobro doć u životu.ja sam se sad prvenstveno na taj teo okomila hehe al općenito mislim na kojekakve rupe
i čitala sam na nekom bosanskom forumu nemam pojma- da kad mrtvu dušu pokušaš dozvat a ona je u raju da automatski prelazi u pakao,neznam jel je istina al....
Ja mislim da ej paničan strah od smrti jednostavno jak nagon za preživljavanjem.
Kad smo već kod gladi, i ja osjećam glad. I to onu staromodnu glad za hranjivim tvarima!
Idem papati, napravit nešto korisno, a navečer na onu modnu reviju u hotel Bunčić, obećao sam da ću doći, suseda izlaže svoje kreacije. Nemam kaj pametnije napravit, a moje ekipe nema do 22 sata.
naravno da je kaj misliš kak su plemena preživljavala prije-bojali su se imali su strah i kaj bi radili kad ih je neka životinja napala-pravili su se mrtvi
Kad ste već spomenuli životinje, interesiraju me i prethistorijski divovi, skupa sa svim izumrlim životinjama. No dobro, to ne spada pod ovu temu, nemam pojma zašto sam spomenula, ali eto. Ipak ne bi htjela spammati. Do čitanja, Ancient i Suzy!
kokica, da je bar smiješno.
Bojim se da toga ima. Jer ima zlobnih ljudi razočaranih u život pa pribjegnu takvim lošim i ružnim stvarima, čak i pod cijenu da im se vrati.
vrag čovjeka privlači na taj način da ti da sve što hoćeš mami te k sebi samo da nebudeš uz boga ,i počinje tvoje sretno ajmo tak reć razdoblje možda dobiš na lotu..uglavnom sve ti ide od ruke ali na kraju tragično jer postaješ opsjednut vargom to se događa ljudima koji žele drugima zlo koji se bave urocima zatim koje kavim lutkama,znam jednu curu koja je bila opsjednuta i nakon tog procesa istjerivanja rekla je da joj je bilo svejedno hoće živjet ili umrijet ......
Evo jedan tekst prenesen sa portala Hermetizam.com:
"Hermetična tradicija svoje korijene vuče iz starog Egipta. Tajna predaja govori kako su Egipćani bili nasljednici ljudske civilizacije Atlantide, koja je završila svoj razvojni ciklus te predala svjetlost znanja dalje.
Na samom početku egipatske civilizacije prvi povjesničarima poznati veliki religijski kult je bio onaj u Memphisu. Tu su nasljednici velike Atlantide imali za zadatak podignuti i izgraditi Egipat kako na zemaljskoj, tako i na suptilnim ravnima postojanja. U to vrijeme su nastajale najčudesnije građevine u Egiptu jer je Memphis bio kult boga Ptaha, velikog graditelja, lončara i stvaraoca. Oni su bili veliki arhitekti svih egipatskih hramova, društvenog i socijalnog uređenja i osnivači škola misterija iz kojih su tada nastale ostale.
Kada je Egipat izgrađen mogla su se otvarati nova kultna središta koja su od tamo širila vječni plamen gnoze (grč. gnosis=spoznaja). Tako je u Heliopolisu nastalo središte kulta Ozirisa, božanske duhovne supstancije koja latentno postoji u svima nama. Kasnije se razvijaju i mnoga druga središta učenja o svjetlosti i univerzalnim zakonima prirode.
Egipat je imao manjih uspona i padova tokom svojih ranih dinastija, i uglavnom su se vladari pridržavali onoga što je stara škola Memphisa udarila kao temelje njihove civilizacije.
Do prve velike promjene dolazi u 18. dinastiji (oko 1350. pr. Kr.), kada na vlast u Egiptu dolazi faraon Akenaton. Rođen fizički kao hermafrodit, od djetinjstva je nosio i bolest epilepsije, pa su mu se u tim napadajima miješali božanski svjetovi s vlastitim fantazijama. Većina egiptologa smatra da je bio i homoseksulac.
Kakav god da je bio, Akenaton je jako mnogo ulagao i pogodovao razvoju umjetnosti i ekologije. No, žestoko se sukobio s Amonovim svećenstvom, nasljednicima starih tradicija, te je poremetio rad tradicionalnih Škola Misterija. Prof. Livraga kaže: "Borio se protiv misterija pretvorivši Egipat u poprište vjerskih ratova koji su zemlju toliko oslabili da je izgubila i svoje azijske granice. Amenofis IV (Akenaton) je bio dobar pjesnik, ali vrlo slab vladar, a uz to, vjerojatno i homoseksualac. U Egiptu je bilo izgrađeno više od sedamdeset piramida, a kaže se da je ovaj faraon neke od njih opljačkao i uništio zajedno s imenima koja su bila okružena ovalima povezanim uz Ključ Života, koje danas zovemo kartušama. Vladao je sedamnaest godina i izvršio samoubojstvo ili je bio otrovan čašom vina.
Prema današnjim teorijama, Smenkare je bio istinski partner ovog faraona, dok je lijepa Nefertete bila samo službena supruga. Zajedno s njim nestala je i njegova egzoterijska vjera koja je obožavala sunčev disk."
No, Egipat je ipak povratio svoj sjaj. Horemheb, general za kojeg se kaže da je primio žezlo moći iz kandža Zlatnoga sokola, obnovio je granice Egipta, a obnovljeno je i inicijatsko Amonovo bratstvo u Tebi.
Ramzes II iz 19. dinastije glasi kao jedan od najznačajnijih vladara razdoblja nove države i kasnoga razdoblja. Njega nasljeđuje velika dinastija Ramazeida koja je misterije održavala živima sve do negdje 1085. pr. Kr. Prof. Livraga kaže: "Proučavanje kripti u Dolini kraljeva otkriva razdoblje sjaja koji je postupno blijedio. Za to vrijeme svećenici u raznim hramovima žurno su prikupljali drevna učenja i skrivali mumije kraljeva u drugorazredne tajne grobnice, jer se slava Egipta bližila svome kraju. (…)
Poslije pogubnog rata s Babilonom uslijedila je perzijska vladavina – XXVII. dinastija nalazila se pod željeznom upravom Kambisa, Darija i Kserksa. Mnoge drevne ceremonije, poput one posvećene Apisu, bile su ukinute, a hramovi i knjižnice uništeni. Kanali su prestajali biti prohodni, a podvodni hramovi, kao Abidos, prestali su obavljati svoju ulogu. Broj iniciranih sveo se na nekoliko malih grupa i pravo tumačenje hijeratskih hijeroglifa počelo se zaboravljati."
Nakon toga razdoblja pojavljuje se Aleksandar Veliki koga nasljeđuje grčka uprava Egipta - Ptolomejevići. Ptolomej i njegovi nasljednici su obnavljali Egipat koliko su znali i mogli. Smatra se da je upravo preko njih baklja drevnih misterija prešla u Grčku pa kasnije i Rim. Duboko utječući na stvaranje filozofskih i misterijskih škola, poneki istaknuti Grci, poput Pitagore, putovali su i u Egipat.
No tada se pojavljuje novi snažni impuls koji će odrediti čitav ciklus i temelj civilizacije kakvu poznajemo danas.
U Galileji se pojavljuje Isus. Hermetična učenja, pa čak i film "Dijete zvano Isus", prenose nam kako su Isusovi roditelji nakon njegova rođenja prebjegli u Egipat jer je Izrael tada bio vrlo nesigurno mjesto. Hermetična učenja navode kako je Isus u Egiptu bio uveden u najobimnija tajna znanja koja su u tome trenutku postojala, te ih prenio dalje.
Kada dolaze veliki učitelji poput Isusa ili Bude, oni tokom svog života rade unutarnju skupinu učenika, kasnijih majstora, kojima ostavljaju obimna tajna znanja, tehnike i učenja. To, između ostalog, služi tome da se, ukoliko se vanjski vid učenja uruši ili svećenstvo skrene s puta, ne zagubi onaj vrijedni plamen stvarnog znanja. Takva hermetična, dakle zatvorena skupina tada egzistira u tajnosti i prenosi znanja unutar svoga reda. Smatra se da su Rozenkrojceri takva skupina iniciranih po direktnoj liniji unutarnjeg bratstva koje je stvorio Isus. Na istoku se vjeruje da je Buda iza sebe ostavio tzv. Ashokinu skupinu koja, opet po vjerovanjima, egzistira na Tibetu.
Na Zapadu najveći pomak rozenkrojcerskih djelovanja se odvija u Renesansi, kada dolazi veliki broj visokih ruža duša. Istaknuti inicirani iz toga vremena su Leonardo da Vinci, Michelangelo i, možda i najveći među njima, Giordano Bruno. Oni i mnogi drugi svojim su učenjima i zaokretima uspjeli ukinuti mračni Srednji vijek.
Zanimljivo je da je Giordano Bruno bio u stanju crtati (ti crteži i danas postoje) ispravne odnose sazviježđa i pravilno tumačiti njihove odnose. Ako se uzme u obzir da je egzistirao i radio prije Galilea i Kopernika, a teleskop još stoljećima neće biti izmišljen, njegova znanja stvarno zapanjuju.
O Ezoternom i Duhovnom
Ezoterno i hermetično je jedna stvar.
Duhovno i rad na svijesti je druga stvar.
Duhovno se ne bavi ezoternim misterijama, ključevima, znanjima i tako dalje. Duhovni rad na sebi ide direktno u izbuđivanje vlastitog duha koji će se manifestirati u tijelu. Najljepši cvijet takvog rada meni osobno je Zen Budizam.
Nažalost, Zapad nema izgrađenu čistu duhovnu tradiciju oslobođenu kršćanske dogme, tako da je stvaran rad na sebi usko povezan sa ezoternim. No postojale su individue koje su ostvarile visoke stupnjeve prosvećenja poput Sv. Franje Asiškog, Sv. Augustina, Maister Echarta, Tier de Shardena i drugih.
Ezoterno i hermetično, s druge strane, koristi veliki broj ezoternih znanja i misterija iz raznih nasljeđa, kao na primjer egipatskog, keltskog i nordijskog, perzijskog, grčkog ili bilo kojeg drugog.
Ezoterno u sebi sadrži i duhovno, ali je pristup dolaska do pretpostavljenog cilja sasvim drugačiji. Ezoterno je u većini slučajeva vezano za razna bratstva ili pak Škole Misterija. Ono podrazumijeva i izučavanje ritualne strukture misterija, specifičnih unutarnjih i vanjskih harmoniziranja, kabalističke principe, zvijezde, elementarna bića i još mnogo, mnogo drugih stvari. Duhovno se time ne opterećuje jer suštinski za samu realizaciju bića nije bitno.
...
U svim hermetičnim društvima ili bratstvima postoji jedno pravilo, a glasi – da se jedan dio učenja predaje pismeno, jedan dio usmeno, a zadnji dio učenik mora sam intuicijski odraditi. Tako je i sa mnogim dijelovima prakse. Ono što piše u regularnim izvorima o samoj praksi ne mora biti i potpuno.
Možda neke druge prakse poput vještičarstva omogućavaju samoinicijacije i samostalno učenje, ali kod hermetičkih i okultnih znanja učenik ne može doći do ispravnih relevantnih informacija bez autentičnog Reda ili majstora. Tako je sustav posložen još od starog Egipta."
NEšto kao uvod u hermetičku znanost koja ima holistički pristup: mix religije, filozofije, umjetnosti, znanosti i magije.
Nešto o egu kao gl. nametniku u ezoterijskim disciplinama duha i duše:
"edna od najvećih opasnosti naslijeđenih unutar prakticiranja magije te svih ostalih okultnih vještina – jest razvoj ogromnog egoizma kojeg karakteriziraju mesijanski osjećaji, infantilna svemoćnost i potpuno uništenje mogućnosti efektivne samo-kritičnosti. Čini se da kako student postaje sve više vješt u vještinama meditacije, vidovitosti, ili ceremonijalnog rada, on postaje sve više otvoren prijetnjama utjecaja ega. To u njemu raste polako i podmuklo, bez jasnog upozorenja. Samo oni ljudi koji su blisko povezani sa studentom postaju svjesni suptilne metamorfoze koja se događa. Student je rijetko svjestan nesvjesne transformacije. Pokušaj da se kod njega osvijesti taj egoizam je osuđen na propast, to je kao da pokušavate kucati po kamenom zidu.
To pogađa aspirante koji funkcioniraju izvan granica okultnog reda ili legitimne magijske škole. U tom smislu, većina studenata spada pod ovu definiciju. Oni koji prakticiraju njihov okultni rad pod pokroviteljstvom legitimnog magijskog tijela ili pod vodstvom iskusnog ili mudrog učitelja čini se da su više zaštićeni od ove nadutosti – osim ako sam učitelj nije potpao pod čaroliju svojih vlastitih mesijanskih fantazija i utjecaja. Ako jest, tada on predaje svoju fatalnu bolest svojim studentima, ili je pak potpuno slijep na debakl koji će se desiti njegovu studentu.
Trebamo samo pogledati u povijest najmodernijih okultista – i ja ih radije spominjem jer je njihova povijest jače autentičnija od onih ranijih vremena – kako bi uvidjeli valjanost ovog fenomena. Stoga mnogi od njih razvijaju fantastične predodžbe njihove jedinstvene važnosti i uloge u ovome svijetu ili čak šire kozmičke slike. Upravo nedavno sam čuo o jednome koji je tvrdio da je bio Isusov učitelj. Postoje gotovo bezbrojne varijacije na ovu temu.
To je definitivna i stalno prisutna opasnost i svi studenti okultnog, unutar ili izvan okultnog reda, moraju postati svjesni ovoga fenomena. Inače su osuđeni. Njihovo iskustvo koje se čini isprva kao povećanje životnog-osjećaja, bogata sjetva prijašnjih nepoznatih informacija i znanja te spoznaja kako je sudbina odjednom uzela novi smjer; samo kako bi se kasnije desio kolaps u totalnu frustriranost, sramotu i egzil cijeloga društva.
Iz teoretskog gledišta, postepeno širenje granica ograničenog ega magijskim praksama vode do neke vrste kontakta s 'nesvjesnim'. Novi izvor energije je otvoren. Energija koju vidimo kako nosi sa sobom ne samo nove osjećaje nego i novo znanje i veći kapacitet samo-sigurnosti zajedno s mogućnosti da se impresionira i motivira neki naš sudrug. Ovakva energija preplavljuje nepripremljen ego s gotovo beskrajnim obećanjima. Ukoliko kandidat nije ispravno pripremljen za ovakav fenomen, ili ako nije vođen i čuvan od strane kompetentnog učitelja s iskustvom, vrlo je vjerojatno da će sve to uzeti ozbiljno. Efektivna samo-kritika čini se da se raspršila kao dim u zraku.
Neki okultisti upoznati s praktičnom stranom stvari dali su upozorenja. Helena Blavatsky u njezinoj knjizi Glas Tišine upozorava da "ispod svakog cvijeta zmija je ovijena". A kao komentar ovoga upozorenja nadodaje: "Astralna regija, psihički svijet izvanosjetilne percepcije i varljivog viđenja -- svijet medija. To je velika 'Astralan Zmija' Eliphasa Levija. Niti jedno cvjetanje uzeto iz ove regije nije doneseno dolje na zemlju bez da je zmija ovijena oko njezine stabljike. To je svijet Velike Iluzije".
Samo dobar učitelj, gotovo nadljudskih moći efektivnog samo-prosuđivanja i samo-ispitivanja, može osigurati sredstva izbjegavanja nadutosti i posljedične katastrofe. Sljedeće sredstvo za sprečavanje ovoga je gotovo bilo koji oblik dobre psihoterapije. Čini se da to može iscrpiti masivne nekontrolirane količine energije koje su oslobođene i usmjeriti ih u nove i konstruktivne ciljeve. Slijednici psihologije Reicha koji su se razumjeli u 'okultne' stvari čini se da su bili efektivniji od drugih u nošenju s tim fenomenom.
Jung je također to opisao opširno u izvanredno dobrom eseju u knjizi naslovljenoj "Dva eseja analitičke psihologije". Svaki student okultnog ne bi trebao samo pročitati tu knjigu nego je i posjedovati, u svrhu kako bi imao prilike čitati više puta poglavlje koje se bavi napuhavanjem ega.
Sadržaj koji tamo analizira, pacijenta koji pohađa terapiju -- analogan je smionom studentu koji započinje svoj okultan rad -- pokušaj da identificira svoj ego s kolektivnom psihom. On to čini kao sredstvo bijega od boli i nemira koji rezultiraju kolapsom njegove svjesne ličnosti, koja je primarni efekt analize. Da bi se oslobodio od zavodničkog zagrljaja kolektivne psihe, umjesto da je poriće kako su drugi napravili, on ju prihvaća tako totalno da ga ona potpuno preuzima, postaje izgubljen u njoj i stoga ju više nije u mogućnosti percipirati kao odvojeni entitet. Kako je jedan student to jednom rekao, umjesto da shvate kako su postali osvijetljeni Božanskim, oni tvrde kako su oni Bog.
Tu napuhavanje započinje. Završava katastrofalno kada, ili ako, "Bog" otkrije da nije sveznajući ili svemoćan. Ali tada je generalno već prekasno."
Simbolizam kao najneutralnija nauka unutar ezoterije i plodno tlo za spekulaciju:
"Simboli nose moćnu privlačnost za ljude. Čak i danas, u doba u kojem materijalne perspektive vladaju ljudskom mišlju, mnogi drevni simboli, poput ankha, yin/yanga, američkih indijanskih dizajna, piramida te mnogih drugih, poprilično su popularni u nakitu ili u kući. Zašto simboli drevnih civilizacija i dalje ostaju integralni dio našega društva, čak u toj mjeri da ih tvrtke upotrebljavaju u komercijalne svrhe: u filmovima, kao logotipove, u televizijskim dokumentarcima itd.?
Ovaj članak se fokusira na svete simbole, simbole koji sadrže i predstavljaju nešto metafizičko, te spominje nešto od razloga zašto simboli pobuđuju toliku fascinaciju.
Simbologija, studiranje simbola, zvuči kao vrlo kompliciran predmet, ali interesantno, vi već imate nešto znanja o njima, a možda i malo intuicije, jer kako smo gore napomenuli, već smo okruženi, upotrebljavamo i nosimo simbole svaki dan.
Riječ simbol znači 'nešto što sadrži nešto drugo'. Simbol prenosi nešto, simbol reflektira nešto, a bilo je rečeno da je najbolja vrsta simbola onaj simbol koji najčišće prenosi ono što reflektira i gotovo ništa ne zadržava za sebe…
Postoji vrlo interesantna ideja koja je temeljna za razumijevanje simbolizma, simbologiju ili simbole same po sebi, a ta je da sve što vidite u materijalnome svijetu ima svoj duplikat u nevidljivom svijetu. Ovo nije nova teorija. Ovaj koncept je bio prisutan u svim drevnim civilizacijama.
Zapadni filozof koji je to eksplicitno opisao i postavio bio je veliki filozof Platon. Platon je živio u antičkoj Grčkoj između 4. i 5. st. pr. Kr. Jedan od važnih trenutaka Zapadne civilizacije je sramotna i nesretna smrt Sokrata 399. pr. Kr. Sokrat je bio Platonov učitelj, a poslije Sokratove egzekucije Platon se posvećuje širenju filozofije koju je Sokrat naučavao.
Platon govori o nečemu što se naziva "Arhetipi". Koncept arhetipova također se ponekad naziva i "Oblici", što je loš prijevod s Grčkog, ili pak "Ideje", puno bolji prijevod. A taj koncept kaže da su "arhetipovi" ili "ideje" nešto što stoji iza ovog materijalnog svijeta koji vidimo, dodirujemo, njušimo, kušamo ili čujemo. Sve oko nas na ovome svijetu je refleksija "ideje" te stvari.
Na primjer, kada vidite kuglu, to je manifestacija ideje kugle. Da li ste ikada vidjeli savršeni jednakostranični trokut? Ili savršeni kvadrat? Ili savršeni krug? Ne, niste, jer oni ne mogu biti stvoreni u manifestiranom svijetu. Bez obzira koliko savršeni krug, jednakostranični trokut, kvadrat, liniju ili pravokutnik mi pokažete, pronaći ćemo nesavršenost. Bez obzira koliko savršeno to napravili, uvijek će biti neke nesavršenosti.
Savršene geometrijske figure ne postoje u ovome svijetu. Ideja tih geometrijskih figura postoji, ali ne i fizički objekti. Matematički opis jednakostraničnog trokuta je stvarna. Matematički opis savršenog kruga postoji. Ideje postoje, ali inkarnacija tih ideja je nesavršena u ovome svijetu.
Koncept inkarnacije ideje je temelj za razumijevanje što to simbol jest. Simbol je "metafizički". On ide preko fizičkog svijeta.
Ako promatrate svemir, uvidjet ćete da je cijeli svemir simbol. Postoji nevjerojatna Ljepota u svemiru, a kada ga počnete ispitivati, i pokušate razumjeti, tada ćete shvatiti da je on simbol nečega iza.
Jedna od prvih stvari koju morate napraviti kako biste razumjeli simbole, jest da trebate izaći iz ovoga svijeta – makar malo. Morate se uzdići malo, kao kada želite pogledati što vas okružuje, popnete se na drvo ili piramidu ili planinu kako biste vidjeli malo dalje.
Ako ste se zaglavili u vlastitu kulturnu perspektivu, drugim riječima, ako je jedina perspektiva koju ste u mogućnosti percipirati vaša vlastita, koju je oblikovalo društvo, kultura, religija ili politika u kojima ste odgajani, tada će sve uvijek izgledati strano. Nećete biti u stanju vidjeti simbole ili ih razumjeti, vidjet ćete samo stvari koje izgledaju strano. Stoga jedna od prvih stvari koje moramo napraviti jest da pokušamo razumjeti iskreno, a to zahtijeva od nas da odemo malo iznad te zauzmemo malo višu perspektivu, malo suptilnije razumijevanje, malo dublje shvaćanje.
Kako bismo ostvarili malo bolji pogled u ovu izgubljenu znanost znanu kao simbologija, uzmimo za primjer simbol koji je danas poprilično popularan: Ankh., da li ga kojim slučajem upravo sada nosite? Izgleda kao krug ili oval koji sjedi na vrhu velikog slova "T". Zašto je Ankh neprestano popularan u nakitu? Ono što je interesantno jest to što Ankh, koji nema živu religiju povezanu s njime već nekoliko tisućljeća, vrlo popularan i dan danas.
Ankh dolazi iz starog Egipta. U hramovima drevnih Egipćana, pronađen je postavljen u rukama bogova. On simbolizira vječni život. Naziva se ključ života, i on je ključ misterija prirode. Upotrebljavao se za otvaranje vrata između vidljivih i nevidljivih svjetova. Što se tiče individualnog ljudskog bića, ovo se odnosi na razliku između fizičke i duhovne egzistencije.
Stari su vjerovali da sve ima dušu. Biljke, životinje, čak i zvijezde imaju duše, vrlo velike duše. Duša kokoši očito nije ista kao duša čovjeka (iako ponašanje nekih ljudi danas može to ponekad dovesti u pitanje).
Prema drevnim Egipćanima, smisao života je duhovna evolucija. Inkarnacija je proces učenja, velika učionica. Ankh predstavlja otvaranje vrata između fizičkog života i duhovnog života. Međutim, ulazak u taj svijet zahtjeva očišćenje i edukaciju: čišćenje kako bi nas oslobodilo lažnih stavova i pogrešnih razumijevanja koja nas sprječavaju u realiziranju našeg punog potencijala, te edukacija koja iznosi vrline i darove koji su latentni. Stoga vi ste simbol, vi ste simbol vlastita duha.
Konačno, možemo analizirati kompoziciju Ankha, iako ćemo najvjerojatnije propustiti nešto važno, baš kao što nam kemijska analiza ljudskoga tijela neće reći puno o osobi koja ga nastanjuje. Ankh je kombinacija dva simbola, kruga i "T" ili Tau križa. Krug predstavlja savršenost, duhovni svijet beskraja.
Križ predstavlja inkarnirani duh ili manifestirani svijet. On je kombinacija okomite linije i horizontalne linije. Horizontalna linija je yin. Yin je mjesto gdje život započinje. Okomita linija je Yang, poput sunčeve zrake koja se spušta. Kako bi se moglo imati život, potrebno je imati te dvije stvari, potrebno je imati maternicu – Majku Zemlju, gdje život započinje i potrebno je imati impuls života. Horizontalna linija je kao površina mora, a okomita linija je poput munje. To dvoje se kombinira kako bi oblikovali križ, ili u slučaju ankha, Tau, na kojem sjedi krug. Tehnički činjenica da je ankh kombinacija dva sveta simbola čini ga amblemom.
Studiranje jezika simbola je zapravo učenje o prirodi, učenje o zakonima koji vladaju svemirom. Ankh je jedan od mnogih, mnogih simbola koji su namijenjeni da pouče i pomognu duhovnu evoluciju ljudskoga bića, ili da zapiše neke povijesne lekcije u svrhu edukacije. Kao dodatak tome, postoje jedinstveni simboli i amblemi koji predstavljaju škole mišljenja ili religije. Hijeroglifi i ideogrami svih drevnih civilizacija također su simboli.
Priroda je također puna simbola. Cvijet, geometrijski obrasci žila lista, oznake na životinji ili insekti, konstelacije na noćnome nebu; sve su to simboli. Što je s vašim snovima, težnjama i radu koje činite za vrijeme života, zar nisu možda i to simboli? Jesu. Mi živimo u svijetu simbola.
Da li nam sveti simboli mogu pomoći? Da, mogu nas podsjetiti na naš nevidljivi dio. Mogu nas podsjetiti da imamo besmrtnu dušu. A u mnogim slučajevima, ako su lijepo prikazani, mogu nas inspirirati. Ali mudrost je daleko moćnija od bilo kojeg simbola ili amajlije. Mudrost je stvarni ankh, ključ prema nevidljivim dimenzijama, ključ koji otključava tolika vrata.
Najbolji način da se uče tajne simbola jest da se slijedi preporuka antičkih Grka, "Spoznaj samoga sebe" - što je ekvivalent da se nauči tajna iza jednog od najvećih simbola: ljudskoga bića, simbola besmrtne duše i simbola svemira."
nije me bilo cijeli vikend i u zaostatku sam, nisam procitala ovaj duuugi tekst od A., ali sam sigurna da je zanimljiv (procitac cu dok nadem vremena), sad samo imam par komentara i pitanja na one postove s prijasnjih stranica, kolko sam uspjela nabrzaka procitati...
ovako, prvo, i ja sam u srednjoj skoli dosta o psihologiji morala uciti, zanimljivo je sto sam isla u ekonomsku i imala sam jako ambicioznu razrednicu koja nam je pripremila predmet, izborni predmet za koji sam mislila da ce nas samo maltretirati glupostima dok se taj predmet nije poceo predavati i meni je bilo naravno sve zanimljivije! bas cu potraziti tu teku i ispricati sto smo mi to radili, uglavnom sjecam se da je bilo rijeci o percepciji, S.Freudu, halo-efektu, egu, tipovi karaktera-kolerik (sto sam velikim dijelom ja ), melankolik, sangvinik i flegmatik, i bla bla... da ne duljim, dalje...
drugo, ne jecam se tko je napisao, mislim da Mini me, o duhovima, i ja sam nedavno bas gledala videe ma jutjubu ) i bas sam si razmisljala da li je to namjesteno da se malo ljudi zamisle ili je to stvarno nesto izvan nasih dometa!? ja kao ja nisam mogla procijeniti da li se radi o stvarnom ili ne, ali vjerujem da postoje pojave koje nemozemo shvatiti.
trece, da, opet Mini me, spomenula je ''opsjednute lutke'', AAA, odmah su me prosli trnci jer me to isti tren asociralo na horor i na klauna jer od malih nogu su mi horori puni klauna prestrasni i mislim da se bojim toga, a to je ustvari samo film... prema tome imam neku distancu, neznam kak da vam objasnim... ne volim , ne svida mi se, hm...
cetvrto, prizivanje duhova, to me podsjetilo opet na skolu, ali na osnovnu dok nam je bilo fora igrati se time, znate onu foru kad se nacrta krug, okolo slova i sad se iglom nesto vrti, pita, pise... sta vi mislite o tome? ja mislim da se ta igla vrti prema nasoj podsvjesti, znaci ''odgovor mi unaprijed znamo'' i kako je onda jaka ta nasa podsvjest da zavrti tu iglu
.
peto, deja vous, mozda to ima kakve veze s snom od suzy koja je imala onaj san jako dugo. meni se cesto dogodi da vidim nesto, a to nesto sam ja vec vidjela samo se nije dogodilo!
sesto, smrt, bila je spomenuta, tu rijec nisam mogla ne vidjeti jer ja o tome ne volim niti razmisljati niti nista jer sam odma u banani, kako vi to dozivljavate? da li je to moje ponasanje i stav prema tome normalan?
eto, pisala sam nabrzaka, jurim, moram ici, ako sam nesto krivo napisala ili izvalila, molim ispriku ili ispravak pa pa
e, da, zaboravila sam, imala sam jednu knjigu doma, moram si je ''vratiti'', posudila sam ju nekome! nije mi doma vec dugo, mislim da se zove - svijet neoicnih cuda, ne sjecam se autora... knjiga je odlicna, pise o duhovima, pomicanju predmeta, ukletima kucama, dobivanju Isusovih rana, kiši žaba, kosturima nadem duboko pod zemljom i tako nekim misterijima, strasna je knjiga! )
vratit cu si je ) pa cu vam reci i autora da si mozete posuditi ako vam se prohtje!
da te stvari za koje mi mislimo da smo već proživjeli i sto posto smo sigurni da se to dogodilo ili kad nešto pričamo pa smo sigurni da smo to sto posto pričali naime to se događa zato što nas mozak nije savršen i zato što ponekad kalkulira informacijama naime postoji senzorno pamćenje gdje se informacija u našem mozgu zadržava od 0,4 pa dp 5sekundi najćešće koristimo to pamćenje kad gledamo neki film jer je ubiti film napravljen od slićica,onda imamo kratkotrajno pamćenje i dugotrajno i najćešće se informacije iz dugotrajnog pamćenja pređu u toj sekundi u karatkotrajno pa mi imamo osjećaj da smo već to proživjeli to nije nikakva ludost niti bolest već se to događa jer na mozag nije savršen
Odgovori uz citat
pa pa
Pravila postanja