planinari i planinarke pridružite se nama iznad 50 za zajedničko druženje na vrhovima Velebita.da vam je znati samo jedno...kakav je pogled na jadransko more i otoke.
Oh draga visibabo, kako bi to bilo prekrasno da se sada kada su gluposti mladosti prosle, mozemo kao pravi prijatelji sresti na tim vrletima. Hvala ti na pozivu i snovima koje si pobudila.
U jednoga vladavca bi jedna hći mlajahna, Bura zvana. Bi ona gizdava, veće rogoborna oskorežna, ohola i nerazumna i svakom prigovaraše. I u toliku rogoboru zajde da ne ljudem samo da i Bogom i vilam svoju lipost ne prikladajući, prigovor davaše. I svoju lipost prerazborno hvaleći, hvastajući se i više vičnjih božic sebe uznoseći, božice uprosiše osvetu za sebe. A jer vladaocu nebeskom grih nijedan ni tuko kako nesaznanje mrsko, on meu sve ke toti bihu strašnim i sverutnim triskom iz vedra neba udri nju u propast paklenu i u vike osudi.
Tako bura nastade
I zgor vrata vazda otvorena pismo jadrnih slov piše:
Po mni se uhodi u najgorčji stan
lako se prohodi, da teško zide van.
Nemoj pomisliti da sam onaj negdanji iz disko klubova. Ali ovo prvo cvijeće tako kratko traje i kad si ti već maznuo visibabu, bagminton nisi, ) onda ću ja tratinčicu
Umjesto do Holivooda, ja doletim malo do Velebita, s visine zaokružim pogledom i točno vidim staru austrijsku rivu, brac i pumpurelu, odletila je na slici neke ljepotice čak u Australiju, a sve miriši smiljem...i još odjekuje jesi li ti ona mala od Daščice...a ja ga tako zamislit ne mogu da je nekad bio tako tanak i krhak kad su njegove ruke uvijek bile moja sigurna domovina.
Jaglac je zuti posred livade i izlazi jos dok okolo ima snijega, a Kukurjek , na visokoj nozi, nesto kasnije, je jedini cvjet sa kockastim bojama i kockastom glavom, zivi u zbunju, gdje ne bje snjega. Oko Zagreba u Turopolju ga zovu Kukuvaca.
Gledala sam neko veče onog malog medvjedića na Velebiti što su ga spasili. Zašto sve što je malo tako razniježi?
A kad je već Velebit u pitanju red je i da ova pjesma stoji tu.
Pozdrav cvijeću sa Sljemena.
VILA VELEBITA
Oj ti vilo, vilo Velebita
Ti našeg roda diko
Tvoja slava jeste nama sveta
Tebi hrvat' diko
Ti vilo Velebita
Ti našeg roda diko.
Živila premila
Živila premila
Živila oj premila
Ti vilo svih Hrvata.
Ljubim tvoje vilovito stijenje
I u njemu kršno kamenje
Ljubim tvog u gorici vuka
I onoga ličkoga hajduka
Ti vilo Velebita
Ti našeg roda diko.
Živila
Živila
Živila oj premila
Ti vilo svih Hrvata.
Od svih leptira najljepši je PLAVI MAURITIJUS!
Najblještaviji, najsjajniji, najčarobniji...
Najplaviji od plavih mora i neba.
Plavo blještavo plavo
Duboko plavo
Nježno plavo
Plaho plavo
Bestežinsko plavo
Virtualno plavo
Plavo plavo
Zaljubljeno plavo
Poželjeh poljubiti tvoje modre usne!
Zrela šljivo optočena zlatom!
Da li se može ljubiti plavo!
Ljubiti a ne dodirivati
Ljubiti zatvorenih očiju
Osjećati tvoju slanost
O kako volim more!
U dodiru moje ruke osjećaj se sigurno
Moja plava leptirice!
Tamo ću te uvijek čekati
Na rubu PLAVE provalije
O ti beskrupolozni vraže
jadnom tebi žene srce draže
Tebe muče teške dileme
u pitanju su dvije žene
jedna te u krevet vabi
nudi tijelo da se rabi
druga tebe skreće s puta bluda
ulaže u te puno truda
Ti se trzaš u toj mreži riječi
ali ti godi ne možeš poreči
Što bi bilo kad bi bilo
bi li bilo ili bi mi se samo snilo
da je pored mene bilo
bajna vilo tvoje lipo tilo )
Nikada nije bilo načina
da te zadržim,
a sada imam tijelo
građeno da te ulovi.
Savijena leđa vukodlaka,
na kraju repa udice
i krila gavrana,
sakrivena bojom noći.
Osluškujem zemlju kojom hodaš,
opasnost ti miriše
na smrznute trave,
osjećaš me u zraku
kao nešto poznato i mrtvo.
A ja čekam.
Tvoje nježno lice me gleda
pogledom neznanca, a
duša tvoja Dušo
nalijepila me na osmrtnicu.
Rukama razgrčem šiblje, složeno
urednim gustim nizovima
što šiba mi tijelo.
Svlačim se polako, i
skupljam se u točku.
Skočit ću kroz obruč,
padati kraj ogromnih hrapavih
sivih rubova stijenja.
Past ću na jarbole i razbit će se
moja ljuska.
Ljudska ljuska,
u kojoj sam se skrivao drhteći strepnjom.
I strahom kojim sam te volio.
A ti ne tuguj, ima i gorih stvari.
I kad budeš visoko, pogledaj
vidjet češ me u letu maslačka.
Ja ionako nikada korijene imao nisam,
samo jarbole, točku pijeska, i ljusku.
Odgovori uz citat)
Pravila postanja