Od svih leptira najljepši je PLAVI MAURITIJUS!
Najblještaviji, najsjajniji, najčarobniji...
Najplaviji od plavih mora i neba.
Plavo blještavo plavo
Duboko plavo
Nježno plavo
Plaho plavo
Bestežinsko plavo
Virtualno plavo
Plavo plavo
Zaljubljeno plavo
Poželjeh poljubiti tvoje modre usne!
Zrela šljivo optočena zlatom!
Da li se može ljubiti plavo!
Ljubiti a ne dodirivati
Ljubiti zatvorenih očiju
Osjećati tvoju slanost
O kako volim more!
U dodiru moje ruke osjećaj se sigurno
Moja plava leptirice!
Tamo ću te uvijek čekati
Na rubu PLAVE provalije
O ti beskrupolozni vraže
jadnom tebi žene srce draže
Tebe muče teške dileme
u pitanju su dvije žene
jedna te u krevet vabi
nudi tijelo da se rabi
druga tebe skreće s puta bluda
ulaže u te puno truda
Ti se trzaš u toj mreži riječi
ali ti godi ne možeš poreči
Što bi bilo kad bi bilo
bi li bilo ili bi mi se samo snilo
da je pored mene bilo
bajna vilo tvoje lipo tilo
)
Nikada nije bilo načina
da te zadržim,
a sada imam tijelo
građeno da te ulovi.
Savijena leđa vukodlaka,
na kraju repa udice
i krila gavrana,
sakrivena bojom noći.
Osluškujem zemlju kojom hodaš,
opasnost ti miriše
na smrznute trave,
osjećaš me u zraku
kao nešto poznato i mrtvo.
A ja čekam.
Tvoje nježno lice me gleda
pogledom neznanca, a
duša tvoja Dušo
nalijepila me na osmrtnicu.
Rukama razgrčem šiblje, složeno
urednim gustim nizovima
što šiba mi tijelo.
Svlačim se polako, i
skupljam se u točku.
Skočit ću kroz obruč,
padati kraj ogromnih hrapavih
sivih rubova stijenja.
Past ću na jarbole i razbit će se
moja ljuska.
Ljudska ljuska,
u kojoj sam se skrivao drhteći strepnjom.
I strahom kojim sam te volio.
A ti ne tuguj, ima i gorih stvari.
I kad budeš visoko, pogledaj
vidjet češ me u letu maslačka.
Ja ionako nikada korijene imao nisam,
samo jarbole, točku pijeska, i ljusku.