HRVATSKI OVČAR

Vlasnik sam jednog od najdivnijih pasa u Europi, ali i u Svijetu,hrvatskog ovčara.
<br>
Svi vi koji znate kakve vrijedne podatke o porijeklu ove pasmine javite se da međusobno izmjenimo kakve vrijedne informacije.

Tu sam, ako mogu pomoći

[IMG]http://www.sbonline.net/kolumne/images/000485.jpg[/IMG]

možeš pomoći...to je mađarski ovčar. Hrvatski nema rep!

[IMG]http://www.sbonline.net/kolumne/images/1012_000220.jpg[/IMG]

Hrvatski ovčar je stara Hrvatska pasmina pasa koja je došla s prvim Hrvatskim plemenima oko 7. stoljeća a prvi se put pominje s detaljnim opisom u rukopisu Biskupa Petra 1374. godine, gdje se govori o CANIC PASTORALIS CROATICUS na latinskom jeziku i kaže da može imati i rep i8 prirodno bez repa,...da može imatu stršeće i polustršeće uho,...da je visok 4 pedlja,...
Ako treba još

A MUDI - mađarski ovčara nastao je puno, puno kasnije od našeg psa tek u 18. stoljeću ili kasnije, a kad se pogleda poltička karte područja - države koje su nas okupirale, s kojima smo bili udruženi,...sve je jasno.

Povijesni zapisi o hrvatskom ovčaru
U XIV stoljeću ispisuju se prvi podaci o hrvatskom ovčaru koji su nama poznati.

Đakovački Biskup Petar Horvat u svom zapisu iz 1374. godine navodi da su Hrvati ovog čobanskog psa doveli sa sobom prigodom seobe u novu postojbinu, te ga naziva CANIS PASTORALIS CROATICUS - Hrvatski čobanski pas. Navodi da je visok oko 3 pedlja /oko 45 cm/, da je obrastao srednjedugom kovrčavom dlakom, poluuspravnih ili uspravnih ušiju, te da je vrlo dobar za čuvanje svih domačih životinja.

Petar Bakić Đakovački biskup u svom rukopisu iz 1719. godine "O životu naroda i o stočarstvu u Đakovu i njegovoj okolici Ljeta gospodnjega 1719." također govori o hrvatskom ovčaru. U tom rukopisu ponavlja riječi Biskupa Petra iz 1374. i uz vlastiti opis tog psa navodi da se hrvatski ovčar nije promjenio od posljednjeg pominjanja (od 1374 do 1719.) i da je zadržao svoj oblik i vanjštinu kako ih je opisao Biskup Petar 1374.godine.

Upravitelj Crkvenih dobara Andrija Kečkemeti u svom izvješču "Izvješče o stočarstvu na Đakovačkom Spahiluku 1737.godine" piše na latinskom jeziku o hrvatskom ovčaru: "Hrvatskog su ovčara prema zapisima Đakovačkog biskupa Petra iz 1374.godine Hrvati za vrijeme seobe doveli sobom iz svoje prvotne domovine u Hrvatsku, i on se uzgaja od doseljenja do danas. Pas je visok oko 3 pedlja /oko 45 cm/, obrastao je srednjedugom kovrčavom dlakom crne boje, a glava mu je obrasla kratkom dlakom.Ima uspravne ili poluuspravne uši. Ovaj pas čuva sve vrste stoke, a odličan je i kao kučni pas čuvar."

Franjo Klein, Upravitelj i Ranarnik Biskupskog spahiluka u Đakovu daje u svom zapisu iz 1742.godine dosta iscrpan opis psa: "Hrvatski čobanski pas visok je oko 3 pedlja. Pokriven je kovrčavom dlakom crne boje. Dlaka je na glavi kratka, a na ostalom dijelu tijala srednje dužine. Njuška je šiljata, uši poluuspravne ili uspravne. Ovaj je pas vrlo darovit i za sve vrste stoke uporabljiv.". Prema zapisu Đakovačkog biskupa Petra iz 1374.godine koga kasnije pominje u svom rukopisu 1719. godine i Biskup Petar Bakić, ovog su psa Hrvati za vrijeme seoba doveli u novu postojbinu Hrvatsku, te su s njime do današnjeg dana kao pastiri služili i dali mu ime Hrvatski čobanski pas.

Đakovački Kanonik i Upravitelj Biskupskih dobara u Đakovu, Petar Lukić u svom izvješču "O stanju stočarstva Spahiluka Biskupije Đakovačke i njegove okolice 1752. godine" piše na latinskom jeziku: Za stočarstvo Đakovštine od velike je važnosti hrvatski čobanski pas.Taj pas čuva stada ovaca, koza, svinja, goveda i konja. Visok je oko 3 pedlja, crne do sivocrne boje, kitnjastog repa, a nekoji se ošteni i bez repa. Obrastao je srednje dugom, ravnom do kovrčavom dlakom. Glava do ušiju obrasla je kratkom dlakom. Ima špicastu njušku, te stršeće ili polu-stršeće uši. Oblik glave mu je kao u lisice. Vrlo je dobar i kao kučni pas. Prema Bakiću, tog su psa naši preci doveli sobom iz prvotne domovine prigodom seobe u ove krajeve. Ovaj se pas uzgaja od doseljenja u cijeloj Hrvatskoj i on je najbrojnija pasmina pasa u Hrvatskoj.

Kasniji pisani podaci o hrvatskom ovčaru potječu iz 1854. godine. Autor pisanja je Dr.Franjo Bertić, kotarski veterinar u Đakovu /veterinar i liječnik/. U svojoj brošuri "O obstajanju ergele u Đakovu" navodi da ergele čuvaju psi hrvatski ovčari, koji su vrlo dobri i kao kučni psi. Kod opisa psa navodi kako je taj pas visok 40-50 cm, te da mu je dlaka crne boje srednje duga i kovrčava. Da mu je glava obrasla kratkom dlakom stršečih i polustršečih ušiju. Njuška mu je malo zašiljena, rep mu je malo kitnjast ili se ošteni bez repa. Bertić dalje navodi da su svojstva tog psa dobro ustaljena, jer da mu se vanjština kroz posljednjih stotinu godina nije promjenila, odnosno da je taj pas ostao isti kako ga opisuje Đakovački biskup Petar Lukić prije jednog stoljeća. Prema Bertiću, svi psi koji su se tada držali u selima Đakovačkog kotara, osim crvenkastožučkastih lisastoputastih lovačkih pasa bili su hrvatski ovčari.

Ostali zapisi iz nekoliko stotina godi

Kasniji pisani podaci o hrvatskom ovčaru potječu iz 1854. godine. Autor pisanja je Dr.Franjo Bertić, kotarski veterinar u Đakovu /veterinar i liječnik/. U svojoj brošuri "O obstajanju ergele u Đakovu" navodi da ergele čuvaju psi hrvatski ovčari, koji su vrlo dobri i kao kučni psi. Kod opisa psa navodi kako je taj pas visok 40-50 cm, te da mu je dlaka crne boje srednje duga i kovrčava. Da mu je glava obrasla kratkom dlakom stršečih i polustršečih ušiju. Njuška mu je malo zašiljena, rep mu je malo kitnjast ili se ošteni bez repa. Bertić dalje navodi da su svojstva tog psa dobro ustaljena, jer da mu se vanjština kroz posljednjih stotinu godina nije promjenila, odnosno da je taj pas ostao isti kako ga opisuje Đakovački biskup Petar Lukić prije jednog stoljeća. Prema Bertiću, svi psi koji su se tada držali u selima Đakovačkog kotara, osim crvenkastožučkastih lisastoputastih lovačkih pasa bili su hrvatski ovčari.

Ostali zapisi iz nekoliko stotina godina poslije oslanjaju se na isti izvor i citiraju ga, ili mjenjajući mu formu, a zadržavajući opis gotovo jednak. ps. nastavak jer nije stalo u prošli post

[IMG]http://www.sbonline.net/kolumne/images/1012_000390.jpg[/IMG]
CITA - Drava Certisa aktualna viceprvakinja svijeta 2002.

[IMG]http://www.global.hr/slike/ljubimac/100431360047340.JPG[/IMG]

<font color="blue">Slike beba

:img:http://www.foto-ljubimac.com/foto/albums/userpics/10056/bebe1.jpg:/img:

:img:http://www.foto-ljubimac.com/foto/albums/userpics/10056/beba2.jpg:/img:

:img:http://www.foto-ljubimac.com/foto/albums/userpics/10056/beba1.jpg:/img:

:img:http://www.foto-ljubimac.com/foto/albums/userpics/10056/beba.jpg:/img:</font><br><hr>Odnos prema životinjama - odraz kulture naroda

za ne: hrvatski ovčari mogu i ne moraju imati rep, uglavnom im se rep na neki način otkida ako ga imaju, npr. stavi im se neka gumica na rep koja zaustavlja krvotok i rep nakon 20 dana otpadne. Kažu da to ne boli, nadam se da je tako. Ja također imam hrvatskog ovčara. Znate li kako se može dresirati kod kuće?

kako dresirati hrvatskog ovčara kod kuće :o

Cuj ja prodajem Mihajela Ovcara za sitnu lovu samo 100 lira ak znate te novce

ja imam hrvatskog ovcara i naućio sam ga da sjedne, legne, da šapu, trći, skaće... moj pas ima 10 mjeseci i može skoćiti 180 cm.

on to sve radi na moju naredbu

ja imam 13 godina.