-
Želim imati konopac koji bi povukla i sve loše bi bilo daleko od mene. Razmišljam o tebi i volim te,ali moja ljubav nekako nije jednaka tvojoj.Tvoja je veća,al ne želim da to znaš,lažem ti.Previše si dobar i drag.Plačem.Jer se mrzim,svaki dio sebe,svog tijela,mrzim osobu koja jesam. Ponekad mislim da su neki ljudi stvoreni samo da budu tužni,ja sam tužna. Kažu što je za tebe neće te zaobići,al za mene su valjda samo tužne stvari.Ako postoje prijašnji životi,zar sa ja u svom bila tako zla,pa mi je ovaj život kazna.Sanjam o kovčeku s blagom, o odlasku u novo, o novoj "sebi".obnovljenoj, prenovljenoj, lijepoj i sretnoj. Možda ću te onda moć volit kako to zaslužuješ.Zasad ću se vratit, u mrak svoje sobe, u njezinu prazninu, jer na kraju i ja sam ipak samo jedna prazna duša koja sanja sreću.
-
Draga duso koja sanjas srecu,
ne radi to ni sebi ni njemu. Nitko ne zeli da netko s njim bude iz sazaljenja, zato jer je dobar i drag. To su dvije tako jadne i pateticne rijeci. Svatko je odgovoran za svoje osjecaje, ne mozes nekoga na silu voljeti, niti si ti odgovorna sto on tebe voli cijelim svojim bicem. Jednostavno ste se negdje mimoisli na tom svom zajednickom putu i vrijeme je da se osvrnes i vidis sto u tebi i sto u njemu ostavlja taj sporedni kolosjek.
Ne mozes biti sretna s takvim osjecajima i razmisljanjima, a kad nisi sretna i kad nisi dobra sama sebi, mislis da nesto mozes dati njemu?
Razlog iz kojeg si s njime ocito je sebicnost, a ne velikodusnost. Zao ti je otici i ostaviti toliku ljubav nekome drugome i zato si nesretna jer u dubini duse to znas. Svjesna si da to ne moze zavrsiti dobro, ali i dalje ustrajes u toj vezi.
Budi iskrenija, prvo prema sebi, sto je vjeruj jaaako tesko, pa onda i prema njemu.
I onda ces polako otkriti da je zivot ipak lijep, ali da bi mogla prozivjeti sne, najprije se moras probuditi.
Znam da ces uspjeti.
