PDA

Pogledaj cijelu verziju : Zasto jos nema HR biskupa u Jasenovcu?



TRPIMIR(Gost)
25-06-2006, 04:18
Nije rijetkost da se Katolička crkva u Hrvatskoj obruka pred najširom javnošću, ali ovakva blamaža čak je i za nju previše. Uoči Dana antifašističke borbe, utjecajni gospićki biskup Mile Bogović objavio je čudovišni plan kako hrvatski biskupi, uz njega još dvojica, riječki nadbiskup Ivan Devčić i krčki biskup Valter Župan, kane obilježiti taj dan. Riječ "obilježiti" je sasvim uvjetna, jer se prije radi o proračunatoj provokaciji i skrnavljenju tog praznika, koji trojica namjeravaju "proslaviti" misom za nevino stradale na Golome otoku.

To samo po sebi nije sporno, čak bi se moglo nazvati i dobrodošlim preskakanjem jedne velike psihološke barijere, budući se zna da su na Golome robijali najtvrdokorniji kipoborci komunističke dogme, dakle po definiciji i najzakletiji protivnici Crkve. Pružiti takvima ruku pomirnicu, to svugdje mora biti shvaćeno kao znak duhovne i moralne širine. Svugdje osim u Hrvatskoj. Ovdje je to, naprotiv, dokaz ostrašćenog i slijepog antikomunizma, koji se žilavo održao bez obzira što je od sloma komunizma prošlo već punih petnaest godina, a to se ne može nazvati drukčije nego patološkim.

Ne, ne razbacujemo se teškim riječima bez veze. Evo, stav Crkve koji jasno proviruje iz ove golootočke ekskurzije – da je hrvatski antifašizam isto što i komunizam, a da je komunizam isto što i najsvirepija represija – smatramo netočnim, ili barem vrlo jednostranim. Ali, daleko od toga da ga držimo patološkim i bolesnim. Jer, o tome se može razgovarati, neke činjenice tu svakako stoje, iako je daleko više onih koje je Crkva preradila kako joj odgovara. Stvar, međutim, postaje itekako patološka kada Crkva na Bogovićeva usta progovori o još jednom, puno važnijem i amblematskijem stratištu nevinih. O Jasenovcu.

Biskup iz Gospića veli da još nije došlo vrijeme da hrvatski biskupi odu i u taj daleko najveći konclogor na ovim prostorima, i to zato jer je Jasenovac i "simbol napada na Crkvu". Crkva je, objašnjava, optuživana, i još se optužuje (!) da je i ona kriva za Jasenovac, pa ići tamo znači ići na "nepripremljen teren". Ovo je prvi put da se ovako otvoreno progovorilo o razlozima zašto Crkva dosad nije na dostojan način odala poštovanje jasenovačkim žrtvama. I sada kada je to učinjeno, svi su zapanjeni njihovom moralnom prizemnošću i emocionalnom hladnoćom, čak i nedostatkom volje da se barem na riječima održi kakva-takva razina.

U većem broju vrlo utemeljenih novinskih analiza, Bogoviću je smjesta odgovoreno da je i Crkva u Evropi pod sumnjom da se nije dovoljno suprotstavila nacističkim zločinima, da je dakle za njih suodgovorna, pa su ipak dvojica papa, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., otišli u Auschwitz. I ondje spremno priznali da Crkva mora preuzeti svoj dio odgovornosti što su se najstrašniji zločini događali usred svijeta višestoljetne "kršćanske uljudbe". Postavljeno je i logično pitanje da li ovakav odnos hrvatskih biskupa prema Jasenovcu znači da oni o ustašama ne misle jednako loše kao pape o nacistima. Ili, da je NDH za njih bila "Božje djelo", kako ju je nazvao Stepinac? Ili da je Jasenovac bio manje zlo od Auschwitza zbog "olakotne" okolnosti da su tamo u najvećem broju stradali Srbi?

Naravno da se Bogovićeve riječi mogu shvatiti jedino tako. Takvu poruku, uostalom, slala je Crkva i dosad prešućivanjem Jasenovca, a gdje neće ovako brbljavim istupom biskupa iz Gospića, čiji se motivi lako čitaju kao na semaforu veličine onog križa u Mostaru. Jer, jasno je kao dan zašto je Bogović uzeo na nišan komunistička zlodjela na Golome otoku (što, ponavljamo, samo po sebi nije loše, naprotiv). Čovjek nam očito želi poručiti da onima koji su se ovako obračunavali s političkim protivnicima, nije nikakav problem još i lagati, a Jasenovac je baš to. Komunistička laž!!

Eto, to je ta patologija kojom je osupnuo ovaj istup Bogovića, koji je, da bude gore, po obrazovanju povjesničar, pa bi trebalo očekivati da barem ne iznosi ovako očite laži, ako već izbjegava notorne činjenice. Ovim ne želimo reći da se u komunističkoj historiografiji nije lagalo o Jasenovcu. Naprotiv, dosta se lagalo, najviše oko broja pogubljenih (700.000 i više), pa i oko toga da je Katolička crkva navodno bila u cijelosti integrirana u ustaški mehanizam masovnih ubojstava. Ali, vražja je izmišljotina da se lagalo baš o svemu.
(nastavlja se)

TRPIMIR(Gost)
26-06-2006, 13:15
Primjera je više, ali ostanimo samo na jednome. Tko je htio, mogao je saznati i prije 1990. iz ovdje objavljenih knjiga da je u Jasenovcu pobijeno i osam katoličkih svećenika (što je Maks Luburić popratio paklenskom "isprikom" da je Stepinac bio solunski dobrovoljac pa neka za to ispaštaju njegovi popovi). A to govori puno, govori da se i u "mraku" dalo naći voštenicu koja će baciti slojevitije svjetlo na stradanja u Jasenovcu, lišeno manihejskih kljaštrenja i vulgarizama.

No, ipak je najvažnije da tadašnja historiografija, i pored silnih, mjestimično također patoloških pretjerivanja (najviše u "Magnumu Crimenu" Viktora Novaka) nije lagala o onome osnovnome. A to je da je Jasenovac bio tvornica smrti, koja je stajala uz bok onima najgorima u Evropi. I tu je suština ove priče. Katolička crkva očito ne želi prihvatiti tu glavnu dimenziju Jasenovca, i to ne samo iz vremena komunističke historiografije, nego i ove današnje "građanske".

Nju se, uostalom, također doživljava komunističkom (osim ako se baš ne radi o evidentnim proustaškim pisanijama, čega, bez brige, ima koliko hoćeš). Ništa tu ne znači što je ta nova historiografija usvojila sasvim drukčiju kvantifikaciju jasenovačkih žrtava (maksimalno nešto preko sto tisuća). Pa ni to što se i u najkritičnijim tekstovima vrlo nijansirano vrednuje ulogu Crkve (Stepinac se, recimo, oslikava kao klimoglavi moralista-kozmetičar, koji je protestirao što se ljude odvozi u Jasenovac u prljavim i neprozračenim vagonima, ali mu se i priznaje da je u pismu Paveliću taj logor nazvao "sramotnom ljagom" Hrvatske).

Iz toga se vidi da Crkvi čak i nije toliko važno da spere blato optužbi sa sebe, koliko joj je stalo da s Jasenovca skine etiketu logora smrti. A to je strašno. To je najniža moralna točka na koju je itko ikada pao s ovim u vezi, ne računajući tu jedino same jasenovačke egzekutore i njihove današnje zaumne obožavatelje. Tuđman je, recimo, napravio brdo svinjarija oko Jasenovca, ali mu ipak nije ovako "tepao", nego ga je u skladu sa svojim pomirbenim konstrukcijama smatrao drugim najvećim stratištem, odmah iza Bleiburga (za Crkvu, naprotiv, Bleiburg ima olimpijske razmjere, a sve ostalo su nevažna brdašca i humci).

Poslije su Tuđmanovi nasljednici u HDZ-u još i popravili taj odnos prema Jasenovcu, iako ne optimalno, a sasvim sigurno ni iskreno. Ali, sasvim dovoljno da Crkva ostane avetinjski sama. Ona je danas jedina velika nacionalna organizacija u Hrvatskoj koja ovako otvoreno odbija raščistiti s fašizmom, i to zato što je toliko kratke pameti da i dalje oko sebe vidi sve same komuniste (koji su za nju uvijek bili veće zlo od genocidnih, ali "pobožnih" ustaša).

Da ne upadnemo u zamku u koju je ona upala, moramo reći da sve ovo ne poništava stanovite zasluge dijelova Crkve, uključujući najuži vrh, za evropsko profiliranje zemlje. Ali, u cjelini gledano, kada imaš ovako moćan kler s tako užasno malo odgovornosti za zemlju kao u ovom primjeru s Jasenovcem, onda je jasno da je Crkva danas najveći remetilački faktor postideološke modernizacije Hrvatske.

Da, nisu taj faktor ni komunisti ni Srbi ni crni vrag – čak ni, sve marginalnija, radikalna desnica – nego baš ona. Crkva.

hrvatski biskup
10-07-2006, 08:48
ne treba nikome.Jasenovac je pojam za -strah od hrvatstva kod svakog normalnog covjeka, a da jos i biskupa ima pomislio bi svak u strahu evo opet Francetica, Luburica, Bobana, Tudjmana.
Ostavite Jasenovac u vjecitoj zalosti zbog "hrvatstva", onog katolickog, onovremeno sa biskupom i blagoslovom crkve.