PDA

Pogledaj cijelu verziju : STANDARD: 57% Splićana srednjih godina živi kod roditelja



Linda PERIĆ
10-06-2006, 08:53
OD KOLIJEVKE PA DO GROBA ANKETA MEĐU 400 GRAĐANA U DOBI OD 28
DO 35 GODINA POKAZUJE KOLIKO SMO DALEKO OD RAZVIJENE EUROPE

Nizak standard, a stanovi skupi: 57 posto
Splićana srednjih godina živi kod roditelja

SKUPA SAMOSTALNOST Razlozi ostanka u roditeljskom domu uglavnom su ekonomski: 27,6 posto ispitanika navodi niže životne troškove u zajedničkom kućanstvu, 27 posto anketiranih spominje visoke cijene stanova i nepovoljne kredite, a 25,9 posto ih ostaje s roditeljima u strahu od gubitka radnog mjesta

Preskupi stambeni kvadrati mnogima ruše svaku nadu u samostalan život/Jadran BABIĆNa jednoj belgijskoj televiziji nedavno je, piše kolumnistica tjednika "Globus", emitiran prilog koji je predstavljen kao prava senzacija. Tamo su, naime, novinari pronašli čovjeka od 37 godina koji, iako zaposlen, još uvijek živi s roditeljima i spava u sobi u kojoj se rodio!
Dok Belgijancima ovakvo što predstavlja iznimku, kod nas je to sasvim normalna pojava.
’Ko to može platit

Većina splitske srednje generacije još se uvijek nije uspjela osamostaliti, odnosno odvojiti od roditelja - pokazuju rezultati ankete provedene na području grada. Od anketiranih 400 sugrađana u dobi od 28 do 35 godina, njih 56,7 posto još uvijek živi u roditeljskom domu. Treba napomenuti da se u sociološkim istraživanjima onoga tko navrši 30 godina više ne smatra mladom osobom, već pripadnikom srednje generacije.
Razlozi za ostajanje u roditeljskom domu uglavnom su ekonomski, 27,6 posto ispitanika navodi niže životne troškove, odnosno zajedničko kućanstvo kao prednost, sljedeći su razlozi visoke cijene stanova i nepovoljni krediti za što se izjasnilo 27,05 posto ispitanika. Četvrtina anketiranih, točnije njih 25,9 posto ostaje s roditeljima zbog nesigurnog posla, odnosno straha od gubitka radnog mjesta. Strah od osamostaljenja, kao glavni razlog, usudilo se priznati 11,7 posto ispitanih, dok je 7,64 posto anketiranih kao ostale razloge navelo inertnost, otplatu drugog kredita, čekanje na useljenje u vlastiti stan, te činjenicu da je "komodnije s roditeljima"...
- Činjenica jest da mladi u Hrvatskoj i oni nešto stariji sebi jednostavno ne mogu priuštiti da se odsele od roditelja. Dok je i u Zapadnoj Europi posljednjih godina uočen trend produženog života s roditeljima, Europljani se na to odlučuju mahom zato što ne žele napustiti tu udobnost roditeljskog doma i izgubiti na kvaliteti života. Kod nas je, pak, situacija drukčija jer mladi uglavnom nemaju mogućnost izbora, te ih hvata egzistencijalna panika. Jedino uz pomoć roditelja mogu doći do posla ili do stana tako da, primjerice, i njih uključe u stambenu štednju. Dok na Zapadu mladi koji žive s roditeljima imaju u kućama izdvojene prostore i nekakvu autonomiju, to kod nas nije slučaj. Ovdje roditelji imaju takozvani paternalistički odnos spram djece, miješaju im se u život i donose odluke umjesto njih - pojašnjava sociologinja Inge Tomić-Koludrović.
Jedan od glavnih razloga zbog kojeg se i nakon tridesete ostaje u roditeljskom domu jest smanjenje međugeneracijskog jaza, drži Vlasta Ilišin, viša znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja.
Nezrela generacija

-U brak bez vlastita krova nad glavom/Nikola VILIĆ Živjeti s roditeljima očigledno više nije tako mučno jer su oni ti koji popuštaju. Mladi se, osim toga, sve duže školuju i studiraju pa i to odgađa njihov odlazak iz roditeljskog doma. Samostalan život je, osim toga, poprilično zahtjevan, a većina njih je navikla dobro i udobno živjeti. Brak je, pak, jedan od inicijalnih trenutaka kad se mladi žele stambeno osamostaliti - govori sociologinja Vlasta Ilišin i dodaje kako je zanimljivo da je život s roditeljima najzastupljeniji u velikim gradovima, Splitu i Zagrebu, i to zbog visoke cijene stanova i općenito skupljeg života.
Psihologinja Milijana Kovačević predugo ostajanje u roditeljskom domu smatra oblikom nezrelosti i neodgovornosti.
- Činjenica jest da se teško živi, ali i prije se teško živjelo pa se išlo iz roditeljskog doma "trbuhom za kruhom". Sazrijevanje osobe moguće je jedino odvajanjem od roditelja, osamostaljenjem i građenjem vlastita života - drži psihologinja Kovačević.


Sindrom Petra Pana

Produženje mladosti u roditeljskoj kući naziva se i sindromom Petra Pana, koji nije karakterističan samo za mlađe pripadnike ovdašnje srednje generacije, već i za brojne Europljane.
U Italiji se tako oni koji ostaju živjeti s roditeljima nazivaju "mammono", a "maminih sinova" sve je više i u Francuskoj i Španjolskoj, što zbog ekonomskih uvjeta, što zbog lagodnosti takva života.

Doručak s mamom i tatom

Navika života u roditeljskoj kući za neke je toliko jaka da čak i kad se odsele više vremena provode kod roditelja nego u vlastitom stanu. Među tom manjinom koja se uspjela "odlijepiti" od roditeljskih skuta poznajem tridesettrogodišnjaka koji je nakon preseljenja u vlastiti stan svakoga jutra prije posla išao na drugi kraj grada kako bi doručkovao s mamom i tatom ...
To samim time ne znači, kaže sociologinja Vlasta Ilišin, da se radi o nezreloj osobi, kao što ni čin odlaska od roditelja osobu ne čini zrelom i sposobnom.

////////////////

"Kisa pada svud okolo Srema, sve je isto samo njega nema"

Ja sam
10-06-2006, 09:44
54 godine i jos sam kod roditelja, jer se za starce moram i brinuti. Nikakve socijalne sluzbe u Splitu nema. Moja je i nada da cu jednoga dana naslijediti pravo stanovanja.Inace ja nemam sanse.U takvim prilikama nije obitelj ni bila moguca, u to je vrijeme "stara jos mogla", a sin ,splicanin, i nije mislio dalje.
Drugi presudni razlog materijalna ugrozenost 90% Splicana, stanjem kojim se maksimalno mogu dozvoliti da redovno jedu.Da stanova nema i onih kojih ima da se ne mogu platiti, pitajte nakupce, prekupce, investitore, gradjevinske prevarante, kupljene urbaniste, podmicene nadzorne organe,neseriozne bankare i neuke politicare, katolicku crkvu i sve ostalo sto se u nedemokraticnoj zemlji moze platiti.
Najvecem broju ljudi su postavljene granice iza kojih pocinje letargija.
I tu letargiju koriste svi.
Uzdajuci se u jednu "hrvatsku "fikciju"
srusili smo SFRJ u kojoj je sve, bez izuzetka, za malog covjeka i normalnog splicana bilo bolje.
Ono malo nesuvislosti podjelili smo u tri dijela nevelike drzave.Doslo je do zavisti, zlobe, cak i terora, medju
splitskim i zagrebackim hrvatima. Podjelili su se i jezici. Istarski Hrvati govore i tako talijanski.Jednoga smo Hrvatstva samo onda ako bosanac Ljubicic pobjedi.
Ako pobjedi Ancic onda je hrvat, ako izgubi - splicanin.

Naravski, bar tih 57% (BAR?Demokracijo gdje si?)splicana danas mora da shvati da su Tudjman, Gotovina, Norac, Susak,Boban, Vatkan....bili kriva karta!!Ali.....kasno je! Splicani!

Citas
11-06-2006, 01:49
li ti VGSe, ××××××tino ×××××, sta ova dva pametna i iskrena coveka pricaju?

Raspad stare Juge je samo doneo Slovencima bolji zivot, mada ni u to nisam siguran.
Svi ostali, smuti pa prospi.