PDA

Pogledaj cijelu verziju : ZABORAVLJENE ZRTVE: PUCALI SU U MENE DOK SAM GORIO...



Damir TOLJ
28-04-2006, 14:00
Sjedili smo u tenku i odmarali se. Odjednom je nastao pakao. Moj tenk je pogodila granata. Sve se zapalilo... Gorio sam, otpadala mi je koža s lica i ruku. Bili smo djeca, regruti, i nad nama je počinjen zločin. Ne znam tko mi je više kriv, Slovenci, JNA ili oni iz Hrvatske koji su me tada poslali u vojsku

Bili smo djeca, regruti, i nad nama je počinjen zločin za koji nitko ne odgovara. Proživio sam užas i ostario preko noći. Ne znam tko mi je više kriv, Slovenci, JNA ili oni iz Hrvatske koji su me tada (kad je već vladao HDZ) poslali u vojsku, a danas rade isti posao. Ničiji sam, ujeo vuk magarca...
Rekli su da dolaze Talijani

Priča je to Josipa Birkića (1971.) iz Vučevaca pokraj Đakova. Širom Hrvatske još je takvih primjera.
Mladići na odsluženju vojnog roka u vrijeme raspada Jugoslavije nastradali su u ratu u Sloveniji i čekali 15 godina da njihova priča dođe na dnevni red. Neki nisu dočekali, jer se nisu vratili kući živi.
- Iz vojarne u Skoplju su nas u noći, pod uzbunom, pokupili i prebacili avionima u Sloveniju. Nismo znali što se događa, nije bilo radija, televizije, novina. Rekli su nam da se Slovenija želi odcijepiti, a Talijani se grupiraju pa moramo čuvati granicu ako oni naiđu. Bilo je to krajem lipnja 1991. u Novoj Gorici.
Nismo nikoga napadali

U Josipovoj skupini bili su uglavnom regruti, Slovenci, Hrvati, Muslimani, Srbi i par časnika. Smjestili su se na graničnom prijelazu u gradu, gdje su došli sa tri ili četiri tenka.
Prvi dan je bilo mirno, Slavonac nije ni pomišljao da bi moglo biti drugačije, iznenadile su ga tek provokacije civila. Za njih je bio četnik.
Prenoćio je u oklopnjaku. Sutradan je sve pošlo naopako. Ničim izazvano.
- Sjedili smo u tenku i odmarali se, ja sam ležao. Odjednom je nastao pakao, bez najave. Napali su nas iz svih mogućih oružja. Moj tenk je pogodila granata. Sve se zapalilo, užas jedan... Gorio sam, otpadala mi je koža s lica i ruku, 85 posto tijela mi je opečeno - prisjeća se Josip.
Jedva je napustio gorući tenk, iz kojega su zapaljeni izvučeni i Suad Husičić iz Žepča, koji je pritom i pogođen u nogu, Vehdin Čosić iz Jablanice i Željko Rajić iz Vojnića. Vani ih je dočekala rafalna paljba.
Htjeli smo se predati

Josip Birkić (lijevo) u razgovoru s našim novinarom- Bio sam u šoku i valjao se po tlu da se ugasim. Nismo pružali otpor, samo smo se pokušavali spasiti. Paljba nije prestajala. Uspio sam se dovući do neke kuće i pokraj nje se sakriti. Tu sam zatekao još dvojicu regruta. I dalje su pucali po nama. Mladić do mene pogođen je u prsi i pred mojim očima je umro. Dijete. Drugi je dobio metak u nogu...
Zazivali su pomoć i vikali da se predaju. Naišao je civil u kratkim hlačama i papučama. Uperio je pušku u Josipa i ranjenog regruta do njega. Mladići su podigli ruke u vis.
- Vidio sam poginule i ranjene kolege dok su nas vodili u bolnicu. Poslije sam ih vidio još, i u bolnici u Novoj Gorici i poslije u Ljubljani, listom dečki poput mene, regruti. Pa zar to nije ratni zločin, što smo mi ikome bili krivi?! Ima li Haaga za one koji su nam to učinili, ondje bi im trebalo suditi...
Liječnici su dobro postupali s njim i ostalima. Mjesec dana liječenja ga je čekalo, više plastičnih operacija i rekonstrukcija. Grozni bolovi od opeklina i teška psihička stanja.
- Bio sam zamotan kao mumija, a znali su nas potapati u bazen da lakše skinemo zavoje. Mati me jedva prepoznala. Na koncu sam se vratio kući. Nema novca koji bi mi nadoknadio sve što sam prošao, izgubljeno zdravlje i godine...

**************
Eto kako je izvrsena "agresija" na Sloveniju - golobradi decaci sedeli u tenku i odmarali...
Ocigledno da su golobradi mladici poceli rat...

Zaklela se zemlja crnom raju..., progovorili i Hrvati.
:)