PDA

Pogledaj cijelu verziju : Zlocini o kojima se malo zna



VLATKO
22-01-2006, 15:34
Za mjesec dana, 18. veljače 2006., navršit će se šest godina otkako je Općinsko državno odvjetništvo u Slatini zaprimilo niz dokumenata iz arhive Hrvatske vojske iz kojih se jasno vidi da je u zoni odgovornosti 132. brigade HV-a, kojom je zapovijedao tadašnji brigadir Slavko Barić, počinjen ratni zločin. Prijavu je podnio djelatni vojni časnik HV-a, no ona je ležala u raznim ladicama, da bi tek odlaskom u mirovinu državnog odvjetnika u Bjelovaru, kamo je zajedno s dokumentima na koncu stigla, te nakon napisa u Feralu, s nje bila skinuta debela naslaga prašine

Nekako istodobno s informacijama koje su se proteklih dana pojavile u hrvatskim medijima - da je general Slavko Barić, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, najizgledniji kandidat za nasljednika Josipa Lucića, Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru okončalo je istragu o namjernom paljenju 200 kuća u slavonskim selima Pušini i Slatinskom Drenovcu početkom 1992., te ubojstvu najmanje pet srpskih civila u Orahovici, mjestima koja su bila u zoni odgovornosti 132. brigade Hrvatske vojske kojom je zapovijedao tadašnji brigadir, a danas general i pretendent na mjesto načelnika Glavnog stožera Slavko Barić. Informaciju da je istraga o tim događajima završila Feralu je potvrdila Branka Merzić, županijska državna odvjetnica u Bjelovaru, no o detaljima nije mogla govoriti. Rekla je samo da će uskoro o tome biti donesena odluka.

VLATKO
22-01-2006, 15:40
ZALOSNI DOGADJAJI

Istraga o paljenju dvaju sela i ratnim ubojstvima civila u Orahovici započela je neposredno nakon Feralovih tekstova o tim događajima, objavljenim u rujnu 2004. godine. Feral je te tekstove potkrijepio autentičnim dokumentima iz arhiva Hrvatske vojske iz kojih je bilo jasno da je zapovjedništvo Barićeve 132. brigade primalo opsežne pisane izvještaje o nemilim događajima na terenu. U tim izvještajima bilo je napisano sve o paljenju dvaju spomenutih sela, kao i o nedisciplini i pijančevanju pojedinih pripadnika Hrvatske vojske, nakon čega se zbilo nekoliko tragičnih događaja. No, iako su izvješća o tome stizala u zapovjedništvo na čijem je čelu bio, Slavko Barić nije poduzimao ništa da se takvo stanje izmijeni pa je ono sve više počelo izmicati kontroli.

Za nešto manje od mjesec dana – 18. veljače 2006. – navršit će se točno šest godina otkako je Općinsko državno odvjetništvo u Slatini zaprimilo niz dokumenata iz arhive Hrvatske vojske iz kojih se jasno vidi da je u spomenutim mjestima počinjen ratni zločin. Prijava nije bila anonimna, podnio ju je tada djelatni vojni časnik HV-a, koji je za događaje znao i ranije, no do dokumenata o tome došao je naknadno, stjecajem okolnosti. Od 18. veljače 2000. kada su dokumenti o tome predani Državnom odvjetništvu u Slatini, nekoliko se godina nije poduzimalo ništa. Prijava je ležala u raznim ladicama, da bi tek odlaskom u mirovinu državnog odvjetnika u Bjelovaru, kamo je zajedno s dokumentima stigla, te nakon napisa u Feralu, s nje bila skinuta debela naslaga prašine.

Prijava koju je prije šest godina podnio tadašnji djelatni časnik HV-a iz Našica, sadržavala je i video-zapis snimljen 16. prosinca 1991. godine, iz kojeg se jasno vidjelo da pripadnici voda hrvatske policije, nakon što je Hrvatska vojska oslobodila ta neprijateljska uporišta, osiguravaju potpuno nedirnuta sela Pušinu i Slatinski Drenovac. Sve su kuće čitave, sa staklima i zavjesama na oknima, nema paleži, rušenja ili miniranja. Paljenje kuća, čemu je prethodila pljačka, dogodilo se kasnije, a iz dokumenata je vidljivo da je zbog toga umalo došlo i do sukoba hrvatske policije s Hrvatskom vojskom.

sompompirovi
22-01-2006, 16:47
<font face="Times New Roman" size="+1" color="red">''Milan Martic je najvažniji vojni zapovjednik srpskih snaga u Krajini'', odgovoran za brojne ratne zločine počinjene u sklopu etničkog čišćenja okupiranih područja Hrvatske i dijelova BiH od 1991. do 1995. godine.

Martić je optužen za progon, istrebljenje, ubojstva i deportacije hrvatskih civila na okupiranom području 1991.-95., za zločine protiv nesrba u BiH 1994. i za raketiranje Zagreba u svibnju 1995. Bio je osnivač i zapovjednik srpske policije u tzv. SAO Krajini, koji je od 1991. do 1995. zajedno s čelnicima Srbije i Crne Gore, SFRJ/SRJ i JNA, bio jedan od ključnih sudionika ''udruženog zločinačkog pothvata'' s ciljem prisilnog uklanjanja hrvatskih civila i drugih nesrba s okupiranih područja Hrvatske.
</font>

sompompirovi
22-01-2006, 16:48
<font face="Times New Roman" size="+1" color="red">Njihov plan ostvaren je protjerivanjem tisuća nesrpskih civila iz njihovih domova, njihovim zatočenjem u nehumanim uvjetima, pokoljima i nizom drugih oblika progona.

''Rezultat kampanje etničkog čišćenja bio je da je do 1995. sve nesrpsko stanovništvo na okupiranim područjima Hrvatske protjerano ili ubijeno'', kazao je tužitelj.

Martić je cijelo vrijeme uživao ''kritičnu pomoć i podršku vodećih ljudi MUP-a Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića, a preko njih i predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića'', dodao je Whiting.

Martić (60) se po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti tereti u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja, zbog progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, zatvaranja, mučenja, nehumanih postupaka, okrutnog postupanja, deportacija, prisilnog preseljenja, pljačke javne i privatne imovine, razaranja naselja i napada na civile.
</font><br><hr>

sompompirovi
22-01-2006, 16:49
<font face="Times New Roman" size="+1" color="red">U sudnici je emitiran i TV snimak iz 1992. na kojoj Martić na političkom skupu govori kako je ''ponosan da je on čovjek Slobodana Miloševića, koji je veliki državnik i jedan od najboljih političara na svijetu'', s kojim se zajedno bori za jedinstvenu srpsku državu.

Opisujući genezu srpske pobune u Hrvatskoj, tužitelj je istaknuo visoki stupanj organiziranosti i koordinacije koji ju je karakterizirao, od 1990. kada je pokrenuta kampanja širenja straha među Srbima, preko tajnog naoružavanja Srba, proglašavanja velikih dijelova Hrvatske ''srpskim autonomnim regijama'', preuzimanja vlasti u općinama sa srpskom većinom, provociranja sukoba s hrvatskom policijom i uključivanja JNA u sukob, sve do okupacije trećine teritorija Hrvatske.

Na okupiranim teritorijima provedeno je sustavno čišćenje Hrvata i drugih nesrba iz njihovih domova, pljačka i uništavanja njihove imovine, ubojstva civila, zatočenje i deportacije, te sustavno razaranje katoličkih crkava.

Tužitelj je u sudnici prikazao snimke posljedica raketiranja Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. u kojem je poginulo sedam građana, a više od 300 ih je ranjeno, te naveo kako je Martić prijetio da će to zapovijediti 1994. na pregovorima o planu Z-4 sa američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom.
</font><br><hr>

sompompirovi
22-01-2006, 16:50
<font face="Impact" size="+1" color="red">Navedeno je kako je optužba u dokaznom postupku iznijeti tipične primjere napada na hrvatska naselja uz zajedničko sudjelovanje JNA, Teritorijalne obrane i Martićeve policije, od prvog takvog napada na Kijevo u kolovozu 1991. Opisao je i napade na Škabrnju i Nadin, Saborsko, Dubovicu, Cerovljane i Baćin i druge slične napade u kojima je ubijeno više stotina civila, ostali su protjerani, a sve hrvatske kuće i crkve su spaljene.

Optužba je najavila izvođenje 63 svjedoka i velikog broja dokaza, dokumenata transkripata, audio i video zapisa, uključujući transktipte Martićevih razgovora s Miloševićem, Radovanom Karadžićem i drugima.
''Optužba će van razumne sumnje dokazati da je Martić kriv za zločine za koje je optužen, jer su on i drugi imali cilj očistiti dijelove Hrvatske od nesrba i poduzimao akcije za postizanje tog cilja'', naglasio je tužitelj Whiting.

Suđenje se odvija pred raspravnim vijećem kojim predsjeda južnoafrički sudac Bakone Justice Moloto.

Martić je u pritvoru ICTY-a od dobrovoljne predaje u 15. svibnja 2002. Prva optužnica protiv njega potvrđena je i objavljena 25. srpnja 1995. a optužnica mu je proširena 18. prosinca 2002.

Tužitelj je u uvodnoj riječi istaknuo Martićevu borbu za vlast u Kninu s političkim čelnikom Srba Milanom Babićem, koji je u Haagu priznao zločine nad Hrvatima i osuđen je na 13 godina zatvora. Babić je 2002. godine svjedočio protiv Miloševića, a prošle godine protiv Momčila Krajišnika, srpskog čelnika iz BiH.

</font>

Pitam se
22-01-2006, 22:16
ponekad se pitam ...

sta ja tu zelim dokazati?

Ipak da pojasnim: Ja sam TKZV. VSG(P) i moram dokazati srpsku vecnu nevinost i zrtvu u odnosu na hrvatski zlocin i krvolovstvo prema nama nevinim Srbima!

I kao sto vidite - ja to uspjesno i dugo uspevam!

Pozdrav mojim vernim citaocima!

VLATKO
22-01-2006, 23:53
Zamisli, spaliti cela dva srpska sela van ratnih dejstava u kojima su gradjani mirno ziveli, i od koga, od VRV!!!!!

SHAME!

Idemo dalje

BRIGO MOJA PREDJI NA DRUGOGA

U jednom policijskom dokumentu iz tog vremena, u čijem je posjedu Feral, tako stoji da je "oko stotinu pripadnika HV-a, s njihovim zapovjednicima, zapovjednikom gosp. Husnjakom i zapovjednikom gosp. Sokolom", ušlo u dva spomenuta sela, Pušine i Slatinski Drenovac, te da "tada počinje paljenje nezapaljenih kuća". "Kada su se pripadnici policije suprotstavili takvom razuzdanom ponašanju Hrvatske vojske, govoreći da se to ne smije raditi", stoji dalje u tom dokumentu, "isti su prijetili oružjem, te da ne bi sukob eskalirao, te da ne bi došlo do najgorega, pripadnici policije, njih dvadesetak, povukli su se na svoj punkt. Tom prilikom je zapaljeno 34 kuće".

U spomenutom izvješću, koje su potpisale ovlaštene službene osobe Zdenko Minarik i Miroslav Buneta, nabrojane su sve zapaljene kuće, od broja 2 do 149, a na kraju stoji kako su vojnici, nakon paljenja kuća, "počeli pucati po zvoniku pravoslavne crkve". Iz drugih dokumenata koji se odnose na isti događaj vidljivo je kako se nigdje ne spori da su kuće sustavno spaljivane, no odgovornost za to pokušava se s vojske prebaciti na policiju.

sompompirovi
23-01-2006, 00:00
<font size="+1" color="red">IDEJNO-POLITIČKI KORIJENI RATA PROTIV HRVATSKE
Hrvatska državnopravna nastojanja proteklih su stoljeća, a napose tijekom XX. stoljeća, bila suočena s brojnim, ponekad i nepremostivim poteškoćama, problemima i ograničenjima, koji su bili posljedica unutarnjih prilika, osobito izraženih kroz velikosrbijanski osvajački projekt – «Svi Srbi u jednoj državi», ali i vanjskog nerazumijevanja, pa i osporavanja hrvatskih težnji.

Drugim riječima, suvremena je hrvatska povijest u punom smislu te riječi zapravo povijest stradanja. Politički i državnopravni okvir tih stradanja predstavljale su obje jugoslavenske države – monarhistička ili prva Jugoslavija (1918.-1941.) i socijalistička ili druga Jugoslavija (1945.-1990.). Premda ideološki posve suprotstavljene, ustrajna konstanta odnosa obje jugoslavenske države prema hrvatskome narodu i njegovoj opravdanoj težnji za samostalnošću i to bez obzira gdje su se pripadnici hrvatskoga naroda nalazili – u domovini ili u iseljeništvu, bila je represivnost, kojoj su jugoslavenske upravljačke strukture, napose komunističke/socijalističke, nastojale spriječiti ili posve uništiti hrvatski državotvorni pokret i njegovu misao.

</font>

sompompirovi
23-01-2006, 00:00
<font size="+1" color="red">Srbijanska oružana agresija na Republiku Hrvatsku, pokrenuta u mjesecu kolovozu 1990. godine («balvan revolucija»), a okončana mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja u siječnju 1998. godine, prema nizu pokazatelja i dokaza, nosi sve značajke genocida, urbicida, ekocida i kulturocida; rječju, ratnog zločina - s dalekosežnim i teškim posljedicama po današnji i budući razvoj hrvatske države i hrvatskoga društva.

Ratni zločini nad Hrvatima i hrvatskom državom iz 1990-ih godina nedvojbeno predstavljaju nastavak srbijanske osvajačke i nacionalne politike stare već više od dva stoljeća, utemeljene na ideologiji velikosrpstva čiji su rodonačelnici bili predstavnici tadašnje srbijanske političke, crkvene i kulturne elite, predvođeni Ilijom Garašaninom (Načertanije) i Vukom Stefanovićem Karadžićem (Srbi svi i svuda). Veličina i struktura ratnih zločina tijekom srbijanske agresije neprijeporno dokazuju kontinuitet masovnih zločina nad hrvatskim narodom, koje su Srbi započeli netom po osnutku monarhističke Jugoslavije (prosinačke žrtve u Zagrebu 1918.), nastavljeni između dva svjetska rata (primjerice sibinjske žrtve, atentat na Stjepana Radića i druge hrvatske prvake u beogradskoj skupštini 1928.), tijekom II. svjetskog rata (npr. Jazovka 1943. ili okrutna likvidacija širokobrijeških franjevaca 1945.) i napose u njegovu poraću (Bleiburška tragedija).
</font><br><hr>

sompompirovi
23-01-2006, 00:01
<font size="+1" color="red">
Tijekom srbijanske oružane agresije na Republiku Hrvatsku počinjeni su pojedinačni i masovni ratni zločini, kao i najgrublja kršenja temeljnih ljudskih prava, putem kojih je agresor, uz svesrdnu ljudsku i logističku pomoć velikog dijela stanovništva Hrvatske srpske etničke pripadnosti (Srbi prečani), nastojao ostvariti osnovne nacionalne i geostrateške ciljeve svoje agresije - zaposijedanje hrvatskog državnog prostora, te uspostava i teritorijalno širenje velike Srbije; ciljeva koje u promijenjenim unutarjugoslavenskim i međunarodnim geopolitičkim prilikama i uvjetima (pad komunizma) više nije mogao ostvarivati u socijalističkoj i unitarnoj Jugoslaviji. Socijalistička Jugoslavija, premda formalno-pravno definirana i institucionalno organizirana kao federativna država, s određenim ustavnim rješenjima (1974.) koja su republikama osiguravale razmjerno visok stupanj autonomnosti, pa i državnosti, ipak je u svojoj biti bila duboko centralizirana država, s izrazitom kadrovskom prevlašću - osobito na saveznoj razini - srpskog i crnogorskog stanovništva. Veliki dio političkog, diplomatskog, a napose gotovo cjelokupni represivni sustav (policija, vojska i tajne službe) Jugoslavije bio je u direktnim rukama Srba, koji su političke, društvene, policijske, vojne, znanstvene i druge elite tadašnje Jugoslavije koristile kao paravan ili kao otvoreno sredstvo ispunjenja hegemonističkih težnji srbijanskoga političkog i nacionalnog establishmenta o Jugoslaviji kao velikoj Srbiji. </font>

sompompirovi
23-01-2006, 00:01
<font size="+1" color="red">Stoga su zahtjevi za demokratizacijom sveukupnih odnosa u socijalističkoj Jugoslaviji, a osobito zahtjevi za uspostavom ravnopravnijih i pravednijih međunacionalnih odnosa i naišli na tako snažan otpor srbijanskih krugova, jer su oni u tim težnjama vidjeli realnu opasnost urušavanja svojega koncepta jugoslavenske, a zapravo velikosrbijanske državne zajednice.

Pod parolom «bratstva i jedinstva» provodila se srpska teritorijalna i duhovna ekspanzija koja je pretpostavljala proces «odumiranja» posebnosti pojedinih naroda ili nacija. Srpska kultura, naprotiv, trebala je biti okosnicom integracijskih procesa. Nametanjem srpskog kao državnog jezika (vojska, televizija, državne službe) Hrvatska je dovedena u opasnost gubitka jedne od bitnih odrednica svog nacionalnog identiteta. Gaženje svih nacionalnih i ljudskih prava na upravo bestijalan način razbuktalo se krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina. Nakon Titove smrti 1980. godine, situacija se još više zaoštrava. Kao obnavljanje davnog srpskog plana i velikosrpskog programa razrađenog još u Načertanijama, javlja se 1986. godine Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti. U njemu pod plaštom zaštite «ugroženih» srpskih nacionalnih interesa zapravo se propagira i potiče velikosrpska politička i vojna agresija protiv nesrpskih naroda Jugoslavije.

</font>

VLATKO
23-01-2006, 00:15
============TEšKO UBOJSTVO==============

Niz dramatičnih upozorenja o lošem stanju u pojedinim jedinicama Hrvatske vojske te djelovanju pojedinaca koji su se oteli svakoj kontroli, zapovjedništvu 132. brigade, kojom je zapovijedao Slavko Barić, slao je i Zlatko Mesić, tadašnji šef SIS-a za to područje. Mesićeva upozorenja bila su posebno dramatična kad su se, pored miniranja i paljenja kuća, u Orahovici i okolnim selima počela događati ubojstva civila.

Jedno od najtežih ratnih ubojstava na tom području dogodilo se na katolički Badnjak 1991., kada je u svojoj obiteljskoj kući u Orahovici ubijen bračni par Miodrag i Milica Muselinović, te njihova susjeda Desanka Nikolić, koja se ondje slučajno zatekla. Muselinović je do rata bio zapovjednik policije u Orahovici, no odmah čim je započela srpska pobuna, stavio se na raspolaganje hrvatskim snagama. U izvještaju o tom i drugim "misterioznim ubojstvima" Zlatko Mesić ne ostavlja nikakve dvojbe da su ih učinili pojedinci iz sastava 132. brigade.

*****************
COVEK (Muselinovic) KOJI SE STAVIO NA RSPOLAGANJE HRVATSKIM SNAGAMA I HR POLICIJE, UBIJEN NA BOZIC ZAJEDNO SA SUPRUGOM I SUSEDOM????!!!!

Ma
23-01-2006, 15:08
trebalo je ubiti sve cigane.

Ubili
23-01-2006, 15:10
DESANKU, zato moramo upotrebljavati LJEVANKU?

VLATKO
24-01-2006, 13:19
============Nasilje i palež==========

A kakvo je stanje u dijelu te brigade bilo, najbolje svjedoci Mesicev izvještaj poslan Baricu 7. sijecnja 1992. pod brojem SP-112-2/92: "Izvidacka ceta bataljuna koja je smještena u Orahovici, a ciji se dio snaga nalazi na liniji fronta, svakim danom postaje sve više kompromitirana. Pojedinci se odaju uživanju alkohola u velikim kolicinama, za sebe govore da su ustaše, narušavaju javni red i mir u ugostiteljskim objektima, skloni su brzom repetiranju oružja, ozbiljnim prijetnjama i slicno. Kad bivaju upozoreni na takvo ponašanje, govore da im je to dr. Tudman dozvolio ili naredio."

U istom dokumentu u cijem je posjedu Feral, jasno je da se pouzdano znalo tko cini ta nedjela. O tome Zlatko Mesic dalje piše: "Otkako su neke formacije ovog bataljuna locirane izvan Orahovice više nema podmetanja minsko-eksplozivnih naprava u privatne kuce, što je uveliko unijelo mir medu stanovništvo." No, buduci da Zapovjedništvo 132. brigade HV-a nije ucinilo ništa kako bi pocinitelji bili kažnjeni, nasilje i palež nastavljeni su na drugim podrucjima djelovanja tih formacija, pa je tako došlo i do spaljivanja više od 200 kuca u selima Pušini i Slatinskom Drenovcu.

Feral je ovih dana došao do još jednog važnog dokumenta iz kojeg je vidljivo kako je zapovjedništvo 132. brigade bilo posve svjesno tko pali kuce u selima koje je zauzela Hrvatska vojska. Nakon što je Slavko Baric potkraj sijecnja 1992. stradao u prometnoj nesreci i u sudaru s autobusom u kojeg se, neoprezno pretjecuci zabio, zahvaljujuci cemu je i dobio status ratnog vojnog invalida, mjesto zapovjednika 132. brigade privremeno ce preuzeti tadašnji satnik Mile Lulic. Upravo ce on, 2. ožujka 1992. godine, pod oznakom "vojna tajna, strogo povjerljivo", umnoženu u 18 primjeraka, uputiti dramaticnu zapovijed o "sprjecavanju terorizma i krim. djela u HV-u", koja je poslana svim zapovjednicima postrojbi 132. brigade.

U tom dokumentu upozorava se "na uoceni broj krivicnih djela, podmetanja eksploziva, požara u obiteljskim kucama, bacanja bombi na kuce i pucanja iz automatskog oružja po obiteljskim kucama gradana pretežno srpske, ali i hrvatske i drugih nacionalnosti", pa novopostavljeni zapovjednik Mile Lulic navodi i konkretne korake kako tim pojavama stati na kraj. On zahtijeva poduzimanje "osobitih mjera za brzo i energicno suzbijanje izvršenja ili ucešca u izvršavanju bilo kakvih kriminalnih i drugih protuzakonitih djela prema imovini i gradanima Republike Hrvatske, od strane pripadnika postrojbi HV-a".

Pa jebote
24-01-2006, 21:30
Paliti i rusiti srpske kuce, to je OK, ali da se to pravi na hrvatskim kucama, to nije OK. Tko je to radio? Dali kapetan Dragan? Mamici mu spalin. Taj Dragan je opasan delija za hrvate i za nasu bracu srbocigane, mamicu im ×××××. :smile16:

sompompirovi
25-01-2006, 00:05
<font size="+1" color="red">Kada je sredinom 1980-ih na čelo SK Srbije došao Slobodan Milošević, otvoreno zagovaravši jedinstvenu srpsku državu i velikodržavni centralizam kao sredstvo srpske dominacije, Srbija je dobila pravog čovjeka koji će je voditi u pravcu ostvarenja memorandumskih dugoročnih velikosrpskih nacionalnih ciljeva.

U ideološkom i programsko-provedbenom smislu pobuna većeg dijela hrvatskih Srba tijekom 1990. godine i otvorena agresija Srbije i Crne gore na Republiku Hrvatsku od sredine 1991. godine počivali su na velikosrpskom nacionalističkom programu prisajedinjenja svih srpskih zemalja u jednu državu. Sljedbenici suvremenog velikosrpstva, poput Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Vuka Draškovića, Koste Ćavoškog, Vojislava Koštunice, vodstva Srpske pravoslavne crkve, dijela srpskih akademskih i znanstvenih krugova i drugih, svoju snagu su crpili iz ostavštine svojih duhovnih otaca – Ilije Garašanina, Vuka Stefanovića Karadžića, Stevana Moljevića, Nikole Stojanovića, Vase Čubrilovića. </font>

sompompirovi
25-01-2006, 00:06
<font size="+1" color="red">Svoju osvajačku strategiju i taktiku brižno su gradili na mitovima, obmanama, predrasudama i povijesnim krivotvorinama. Neargumentirano i nedokumentirano, ali vrlo ustrajno su poricali pravo hrvatskoga naroda na vlastitu državu. Nasilnim su putem pokušali mijenjati granice hrvatske države. Bez ikakvoga su povijesno-političkog i etnodemografskog argumenta i utemeljenja svojatali i prisvajali dijelove hrvatskoga državnoga prostora. U svrhu ostvarenja svojih ciljeva osmišljatelji i provoditelji agresije uporabili su niz sredstava od kojih su neki bili i samim ciljem rata. Tako je agresorska vojska, radi ostvarenja i utvrđenja prostorne i demografske okupacije dijelova hrvatskoga državnog teritorija vršili su pojedinačne i masovne likvidacije nesrpskog stanovništva, organizirali su sustav koncentracijskih logora i zatvora u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i na okupiranim dijelovima Hrvatske - logora koje civilizirana Europa ne pamti još od konca II. svjetskog rata – te su ustrajno provodili politiku etničkoga čišćenja, odnosno porobljavanja i posrbljivanja osvojenih područja Hrvatske.

</font>

VLATKO
25-01-2006, 00:22
========="Razoružavati i hapsiti"=======

U drugoj tocki te zapovijedi, Lulic izrijekom nareduje što valja uciniti da bi se takve neželjene, a do tada tolerirane pojave, zaustavile: "Postrojba vojne policije i ostale postrojbe i pripadnici HV-a koji se angažiraju na uspostavi reda i stege u HV-a, dužni su neposredno suradivati s organima MUP-a Republike Hrvatske u sprecavanju izvršenja kriminalnih i drugih protuzakonitih radnji, otkrivanju pocinilaca i sprecavanju bilo kakvih incidenata." U Lulicevoj zapovijedi dalje stoji kako "pocinioce kriminalnih djela, pripadnike HV", treba "razoružavati, hapsiti i pokretati krivicnu odgovornost".

No, u toj je zapovijedi posebno zanimljiva 3. tocka u kojoj se jasno nazire zapovjedna odgovornost, toliko sporna kad su u pitanju hrvatska sudenja za ratne zlocine koji se pripisuju pojedincima iz Hrvatske vojske. Lulic daje do znanja kako su zapovjednici postrojbi o tome "dužni upoznati cjelokupni zapovjednicki i komandni kadar", te ga "uciniti odgovornim za postupke pripadnika HV-a u njihovim postrojbama".

Upravo ta tocka jasno naznacuje da su za ono što se dogada u njihovim postrojbama, ne poduzmu li potrebne mjere, odgovorni i zapovjednici, a ne samo izvršitelji kaznenih djela. No, cinjenica je da takvih naredenja, dok je 132. brigadom HV-a zapovijedao Slavko Baric nije bilo, te da su kaznena djela bila tolerirana unatoc mnogim pisanim izvješcima s terena u kojima se upozoravalo na paljenje i miniranje kuca, ali i na ubojstva civila. Naprotiv, neki od aktera paljenja 200 kuca u Pušini i Slatinskom Drenovcu bili su javno pohvaljivani i brzo su napredovali. Upravo ta cinjenica bila je uzrokom oštrog prosvjednog pisma na punih sedam stranica, kojeg je policija iz Orahovice pocetkom 1992. poslala Uredu predsjednika Tudmana.

Kad je Feral u rujnu 2004. pisao o tim dogadajima, potkrijepivši napisano nizom autenticnih dokumenata iz arhive Hrvatske vojske, general Slavko Baric podnio je tužbu zbog klevete Opcinskom sudu u Valpovu (mjestu u kojem ima obiteljsku kucu), no ubrzo je tužbu povukao. Opsežnu istragu o tome kako su dokumenti koji teško kompromitiraju Barica došli u Feralov posjed tada je vodio SIS, a jedan dužnosnik te službe, koji s curenjem dokumenata nije imao nikakve veze, ekspresno je smijenjen.

SIMBOL
25-01-2006, 15:46
Cetnistva! To je bio taj "KAPETAN"

BIVŠI ministar vanjskih poslova i vanjsko-politički savjetnik HSP-a Mate Granić rekao je u kraćem razgovoru za Index kako pozdravlja podizanje optužnice i izdavanje zahtjeva za izručenjem Dragana Vasiljkovića.

"Kapetan Dragan je (za vrijeme rata) bio jedan od simbola zločina i agresije na Hrvatsku i zbog toga bi bilo jako važno da mu se i sudi u Hrvatskoj. Bio je umiješan u podržavanje pobune koja je bila dio projekta stvaranja velike Srbije, i zato mu se mora suditi." - mišljenja je Granić.

Prisjećajući se Vasiljkovićeve uloge za vrijeme rata, Granić pojašnjava da je početkom devedesetih kapetan Dragan predstavljao simbol zla koje se sručilo na Hrvatsku, tj. bio je simbol četništva u velikosrpskom smislu.

Kaže kako Australija mora odgovoriti Hrvatskoj, za što vjeruje da će se i dogoditi, te dodaje kako će odgovor biti u skladu s dokazima koje je Hrvatska poslala Australiji, a koji su vezani uz Vasiljkovićev slučaj.

VLATKO
25-01-2006, 16:50
========Kompromitirajuci dokumenti======

Kada je u utorak 17. sijecnja Feralov novinar dobio nekoliko novih dokumenata, medu ostalim i citiranu Lulicevu zapovijed ciji faksimil objavljujemo, a koji takoder terete Barica da kao zapovjednik 132. brigade nije poduzimao ništa da se sprijece kaznena djela u nekim postrojbama, objašnjeno je i porijeklo dokumenata. Ti su dokumenti trebali biti uništeni 1994. godine, kada je nakon smrti Zvonka Strnada, nacelnika SIS-a 132. brigade, tu funkciju preuzeo Zlatko Kukuljevic. "Vidio sam da te, kompromitirajuce dokumente, žele uništiti i ja sam dio uspio spasiti i sacuvati", rekao je prošlog utorka Feralovu novinaru jedan bivši pripadnik 132. brigade, a danas djelatni vojni casnik. "Pouzdano znam da postoji još sacuvanih dokumenata i siguran sam kako Baricu nece biti ugodno ako se oni objave", rekao je taj Feralov izvor.

Najkasnije pocetkom sljedeceg mjeseca Državno bi odvjetništvo, nakon punih šest godina od spoznaja što se dogadalo pod Papukom 1991. i 1992. godine u tadašnjoj zoni odgovornosti Slavka Barica, trebalo donijeti odluku o tim slucajevima. Tada ce se i vidjeti hoce li zbog toga kakve posljedice zadesiti i Barica, ili ce on, bez obzira na sve, postati zapovjednik Glavnog stožera oružanih snaga RH.

sompompirovi
25-01-2006, 21:38
http://www.croforce.com/img/srbija/serbgrafiti_02.jpg<br><hr>

sompompirovi
25-01-2006, 21:40
<font size="+1" color="red">
Vijesti Hrvatska

24.01.2006 21:27

RATNI ZLOČINI Suborac Kapetana Dragana svjedočit će o mučenju i likvidaciji
Dragan je naredio: Ubij zarobljenike!
Autor Silvana Perica





Kapetan Dragan i osobno je naredio ubijanje zarobljenika! O tome će svjedočiti jedan pripadnik njegove postrojbe, koji je iz neposredne blizine gledao mučenje i likvidaciju dvojice zarobljenih pripadnika hrvatskih snaga. Dvojicu zarobljenika iz auta je 24. veljače 1993. godine u Bruškoj kod Benkovca, u nastavnom centru postrojbe Alfa, izvukao vozač Dragana Vasiljkovića.
Nezadovoljan kako tuku
Donedavni učitelj golfa u Australiji tada je zapovjedio da se zarobljenike tuče šakama i nogama po cijelom tijelu, ispituje, te da ih zatim likvidiraju. Dvojica zarobljenika zaista su i usmrćena iz vatrenog oružja. Vasiljković je povremeno bio i nezadovoljan kako njegovi podčinjeni vojnici tuku zarobljenike, pa im je to pokazivao osobnim primjerom. Velibor Bračić bio je zarobljenik u tvrđavi u Kninu 1991. godine.
</font>

sompompirovi
25-01-2006, 21:40
<font size="+1" color="red">
Pripadnici Vasiljkovićeve postrojbe Bračića su tukli gumenim palicama i kundacima, no to zapovjedniku nije bilo dovoljno. "Vidjet ćete sada kako se to radi", rekao je Dragan i udario Bračića nogom u glavu, a zarobljenika je oblila krv... I nakon napada na policijsku postaju u Glini, prigradsko naselje Jukinac i sela Gornji i Donji Viduševac policija je zabilježila dvije civilne žrtve, koje su poginule nakon napada. To su stanovnik Jukinca Nikola Regić, te njemački novinar Egon Schotland.

Devetorica hrvatskih vojnika koji su bili zarobljenici u kninskoj tvrđavi svjedočit će o silnim batinama koje su pretrpjeli 1991. godine od pripadnika Vasiljkovićeve postrojbe, a ništa im nije pomoglo ni to što su se "slavnom" kapetanu Draganu na to požalili. I sam napad na Glinu i okolna sela dogodio se iako nikakvog otpora nije bilo, a postoje i svjedoci da je Vasiljković zapovjedio tenkistima da gađaju crkvu i školu. Sve to bit će, gotovo je sigurno, samo dio buduće optužnice protiv Vasiljkovića, ako zaista bude izručen Hrvatskoj iz Australije.


</font>

EEE moj
30-01-2006, 11:59
Seljacicu -

ZAMISLI: "KAPETAN"!!!

MALI SELJACICI PRONASAO JOS MANJE SELJACICE DA OD NJIH RADI HEROJE...

SRPSKE!!!

hehehe
31-01-2006, 17:36
ovi hrvati su bas jadni :smile06: :smile06: :smile06: :smile06: e ovakvi su pretezno kao ovaj ××××× supak iz svedske sa ×××××skim slovima koje nebi citao ni u ludilu a on se tu sjeba trazeci neku utjehu od srama kome pripada. :smile16: :smile17: Ovi ga naticu jos vise da provodi jos vise vremena tu skoro ga srbi prikovase za ovu njregovu konjusnicu. :smile16: :)) :smile06:

....
05-02-2006, 12:42
....