PDA

Pogledaj cijelu verziju : HRVATI SVE POMESALI: DAJU PRAVA "STRAGOLJUBIMA", A ZENE ????



sompigutajfekalije
26-10-2005, 07:51
Maja Mamula, aktivistica za prava zˇena iz zagrebacˇkog centra protiv seksualnog nasilja, govori o hijerarhiji zˇrtve i nesenzibiliziranoj javnosti, te o fenomenu svjedoka nasilja i ulozi crkve u degradaciji zˇena


Zlostavljaju nas crkva i drzˇava!

Feral, 20. oktobar 2005. | Natasˇa Govedic´
Razgovaramo s aktivisticom za prava zˇena i magistricom psihologije Majom Mamulom, predavacˇicom kolegija "Nasilje nad zˇenama" u Centru za zˇenske studije, "Psihologija spolnosti" na Katedri za psihologiju Hrvatskih studija, primarno zaposlenom u Centru protiv seksualnog nasilja te od 1996. godine aktivnom savjetodavkom i koordinatoricom Zˇenskog savjetovalisˇta.
- Otkad se dogodilo seksualno zlostavljanje u Brezovici, javnost kao da je prepoznala da seksualno nasilje nije samo silovanje, vec´ i cˇitav niz drugih ponasˇanja. Reakciju javnosti usporedila bih s erupcijom bijesa, koji je dalje doveo i do novog nasilja, posebno kad je rijecˇ o pedofilima u manjim mjestima. Mozˇete li komentirati?
- Tako jake emocionalne reakcije socijalne "osvete" po mom su misˇljenju vezane za situaciju zlostavljanja djece, u Brezovici i djece s posebnim potrebama. Nikada se javnost ne dizˇe na lincˇ kada imamo slucˇajeve individualnog ili kolektivnog silovanja zˇena. Silovana zˇena je toliko cˇesta pojava da se oko toga nitko od susjeda ili sugra?ana ne uzbu?uje. Djeca su, me?utim, "dovoljno vrijedni" objekti pravednicˇkog gnjeva, no sama podjela na "vrijedne" i "bezvrijedne" zˇrtve po sebi je nasilna. Imate primjer americˇke kosˇarkasˇice koja je dozˇivjela pokusˇaj silovanja u Hrvatskoj, pri cˇemu ne samo da su je mediji opisali kao "emocionalno neuracˇunljivu" i "aseksualnu" dvometrasˇicu, osobu s kojom se javnost nikako ne mozˇe emocionalno identificirati, nego se u komercijalnim medijima nitko nije potrudio napraviti njezin dublji portret u imalo empaticˇnom svjetlu.
Javnost je, dapacˇe, bila pozvana "smijati se" i na samu pomisao da bi jedna kosˇarkasˇica mogla dozˇivjeti seksualno nasilje. Ovaj primjer navodim zato sˇto mi se ne cˇini da potapanje broda lokalnog pedofila dokazuje kako se javnost senzibilizirala za prepoznavanje seksualnog zlostavljanja. Kada ste zaista protivnica ili protivnik nasilja, onda nemate "hijerarhiju" zˇrtvi. Hrvatska javnost ima vrlo tvrde hijerarhije i zato bih rekla da smo daleko od toga da zaista budemo djelatno angazˇirani, a ne samo tracˇerski zgrozˇeni, oko zaustavljanja ogromne kolicˇine nasilja kojoj svjedocˇimo.
Socijalni tabu
- Drugi medijski problem vezan za tretman pedofilije je nevjerojatni nesporazum oko neseksualnog dodirivanja djece; znanstvena je, naime, cˇinjenica da se upravo djeca koja odrastaju bez njezˇnog roditeljskog dodira obicˇno pretvaraju u zlostavljacˇe. Odakle ta paranoja pred dodirivanjem?
- Slazˇem se da je to josˇ jedan problem pogresˇne percepcije. Za roditelje je apsolutni prioritet djeci pokloniti fizicˇku njezˇnost koliko god to najvisˇe mogu: to je preduvjet djecˇje emocionalne zrelosti. Ali roditelji su zbunjeni pred svim tim shizofrenim informacijama koje dobivaju; roditelji zapravo nemaju pojma sˇto je to pedofilija, dakle sˇto su nedozvoljeni dodiri, niti znaju sˇto znacˇi kad je dijete emocionalno zanemareno, dakle zasˇto djeci treba povjerenje u njezˇnost i brizˇnost roditeljskog dodira. Mi smo zemlja koja ne samo da ne provodi nikakvu roditeljsku, nego smo i zemlja koja ne provodi nikakvu seksualnu edukaciju. Gdje bi to onda roditelji trebali naucˇiti? Iz medija? Mediji su cˇesto josˇ manje educirani od svojih gledatelja.
Nasˇi psihologijski strucˇnjaci i strucˇnjakinje podjednako su needucirani oko seksualnog nasilja: koliko je meni poznato, niti na jednoj katedri za psihologiju u Hrvatskoj ne postoji specificˇan kolegij koji obra?uje rodno uvjetovano nasilje, niti je i na kojoj razini prepoznato da, recimo, postoji feministicˇka epistemologija koja se vec´ desetljec´ima ucˇi na katedrama za psihologiju diljem svijeta. Cˇovjek bi ocˇekivao da c´emo barem uvoziti civilizacijske uvide kada ih vec´ ne stvaramo, ali ni to se ne doga?a. U prakticˇnom smislu to znacˇi da nitko od eksperata i ekspertkinja, nitko od psihologa/inja ne sjedi u vrtic´ima i sˇkolama i ne nudi djeci radionice o tipovima dodira.
Primjerice, o dodiru koji donosi uzˇitak, samoposˇtovanje i suigru, za razliku od dodira koji je posljedica zlostavljanja i koji donosi bol, tjeskobu, gubitak samopouzdanja, krah koncentracije, noc´ne more, usamljivanje, kronicˇne probleme s ucˇenjem, anksioznost. Djecˇja seksualnost je tretirana kao socijalni tabu, zbog cˇega je posve logicˇno da zˇrtve tog tabua budu sama djeca.
- Danski psiholog Jesper Juul izjavio je da ga u Hrvatskoj posebno zabrinjava sˇto se u nasˇoj komunikacijskoj kulturi djecu ne ucˇi nikakvim osobnim granicama, vec´ je normalno da curice "daju puse" nepoznatim ljudima koji smatraju da su "slatke" ili da djeca sjednu u krilo svakome tko to od njih zatrazˇi. Vasˇ komentar?
- Sustavni problem nasˇe sredine nije samo neprepoznavanje granica vlastitog tijela, niti je problem samo u shvac´anju djece kao lutkica koje su odmah proglasˇene "zlocˇestima" cˇim ne skacˇu u krilo i ne obasipaju strance pusama, nego je rijecˇ o dubokom neposˇtivanju ljudskog fizicˇkog integriteta, kao i o sustavnom gazˇenju ljudskih mentalnih i emocionalnih granica. Sve to "gazˇenje" granica pocˇinje vrlo rano i traje do smrti, tako da u konacˇnici imate kulturu u kojoj se nitko visˇe ni oko cˇega ne uznemirava, jer ne postoje granice nasilja. Nasilje je bezgranicˇno.
Difuzija odgovornosti

.

sompigutajfekalije
26-10-2005, 07:52
.

- Ne postoji ni edukacija oko toga da se nikada nije kasno pretvoriti u glasnog svjedoka nasilja, odnosno prekinuti sˇutnju o zlostavljanju kojemu ionako stalno "tiho" svjedocˇimo...
- Tocˇno. U psihologiji ima puno literature o djeci kao svjedocima roditeljskog nasilja, ali to se prati samo s obzirom na pitanje hoc´e li se zlostavljano dijete kad odraste tako?er pretvoriti u zlostavljacˇa, pa se obicˇno nude paradigme prema kojima c´e zlostavljana musˇka djeca kasnije laksˇe upadati u nasilje prema svojim partnericama, a zlostavljana zˇenska djeca c´e u odrasloj dobi spremnije trpjeti nasilje, bez da ga pokusˇaju zaustaviti. No ni jedni ni drugi nisu "osu?eni" na transgeneracijsko ponavljanje nasilja koje su dozˇivjeli – bilo da su ga prosˇli kao direktne zˇrtve ili kao posredni svjedoci. Istovremeno je u psihologiji potpuno zanemarena uloga svjedoka nasilja koji izlaze iz tog najuzˇeg obiteljskog kruga, recimo susjeda koji svaki dan slusˇa urlike zˇene koju mlati pijani muzˇ, ali susjed nisˇta oko toga ne poduzima.
Psihologija tu pasivnost tumacˇi kao socijalni fenomen pod nazivom difuzija odgovornosti, koja promatracˇu omoguc´ava da se pretvara kako nije izravno umijesˇan, pa onda "ne treba" ni intervenirati u situaciju. To je fenomen prepusˇtanja odgovornosti "nekome drugome", najcˇesˇc´e "drzˇavi", jer postoji strah da c´e me osobna intervencija kosˇtati i vremena i komocije: morat c´u na policiju, na sud, dakle josˇ c´u se namucˇiti oko "tu?eg problema"; josˇ c´u se neposrednije "dodirnuti" s tim nasiljem koje me ionako uzˇasno plasˇi. Postoji i fenomen grupe koja paralizirano promatra neki zlocˇin i ne odvazˇuje se zaustaviti ga. Poznati je slucˇaj americˇkog silovanja koje je trajalo sat i pol vremena, a da se nitko od dvadeset i osam prisutnih nije sjetio nazvati policiju. No isto je tako poznato da kada netko, bilo tko, prekine taj pasivni voajerizam grupe zagledane u zlocˇin, odjednom mu se pridruzˇi mnogo glasova koji su protivnici nasilja. To me i osobno tjesˇi: sve sˇto radim motivirano je istom dobrom voljom ili istom potrebom da prekinem sˇutnju o nasilju, s nadom da c´e mi se, kad jednom zapocˇnem, pridruzˇiti josˇ glasova.
Politicˇka nekompetencija
- Nedavno su povodom natjecˇaja za queer bajku brojni domac´i psihologijski eksperti u medijima komentirali zˇanr bajke, dajuc´i eklatantne dezinformacije, ne znajuc´i, primjerice, sˇto je to heteronormativnost djetinjstva, niti kako dolazi do njezine subverzije u necˇem tako klasicˇnom kao sˇto su Andersenove bajke. Postoji li udruga psihologa koja mora reagirati na dezinformacije koje se u javnosti prezentiraju pod egidom psihologijske "ekspertize"?
- Postoji udruga psihologa, ali ona u pravilu ne reagira na "krive" interpretacije jer zastupa stav kako paralelno supostoje brojne psihologijske teorije, sˇto znacˇi da ne postoji neki zadani ili usaglasˇeni ili obavezni stav prema nekim problemima, odnosno da se tolerira "razlika u misˇljenju". No, slazˇem se s vama da tu nije u pitanju razlika u teorijski argumentiranom misˇljenju, nego naprosto neznanje. Javna distribucija kontradiktornih informacija od strane psihologa i psihologinja mozˇda izgleda kao eticˇki problem, ali ja mislim da je rijecˇ o puno dubljem problemu hrvatske psihologije kao struke i njezine znanstvene kompetencije kad je u pitanju vrlo bitna problematika seksualnosti, te da nam na tom podrucˇju slijedi period ozbiljne edukacije.
- Ono sˇto me uzˇasno smeta u popularnoj i strucˇnoj sˇutnji oko toga kako s posˇtovanjem i ljubavlju dodirivati djecu jest i presˇuc´ivanje da fizicˇko zanemarivanje djece cˇesto rezultira tzv. hiperseksualnim ponasˇanjem djece...
- Posramljivanje djece zbog seksualnosti poseban je problem; problem odraslih, a ne problem djece. No, nije uvijek lako odrediti sˇto je "hiperseksualno ponasˇanje" djeteta: kod djece je indikator zlostavljanja puno sˇiri od pitanja da li su svjesni svojih genitalija i na koji ih nacˇin istrazˇuju, pokazuju ili trljaju. Nije isto masturbira li beba, trogodisˇnje ili petogodisˇnje dijete. Ako trogodisˇnje dijete masturbira pred gostima, to ne znacˇi da je prethodno bilo seksualno zanemarivano ili zlostavljano, nego naprosto da otkriva seksualnu ugodu – zbog toga ga ne treba posramljivati, vec´ razgovarati o tome koje je primjereno mjesto za takva zadovoljstva. Otpor drzˇave da u sˇkole uvede seksualni odgoj ujedno je i uzrok i posljedica straha od seksualnosti, straha koji rezultira svim klasicˇnim posljedicama negiranja seksualnosti, ukljucˇujuc´i seksualnost djece, od nezˇeljenih trudnoc´a i neprepoznavanja rizika od spolno prenosivih bolesti do razlicˇitih oblika tjeskobe oko seksualnosti.
- Zasˇto govorimo o "strahu" institucija, zasˇto ne govorimo o njihovoj politicˇkoj nekompetenciji? I kako ta nekompetencija izgleda iz povijesne perspektive?
- Zbilja bi trebalo govoriti o politicˇkoj nekompetenciji razlicˇitih ministarstava sˇkolstva, lijevih i desnih, dakle svih tih garnitura vlasti koje pratim u zadnjih petnaestak godina, a koje bi tu i tamo "prisluhnule" pokoju inicijativu oko seksualne edukacije i prevencije nasilja u visˇim razredima osnovnih sˇkola i u srednjim sˇkolama, ili bi cˇak dozvolile da se odrzˇi pokoji sat razredne zajednice na temu seksualnosti, ali onda bi ustanovili specijalnu komisiju ili vijec´e koje bi zakljucˇilo da je to ipak "isuvisˇe liberalno". Pricˇati s maloljetnima o tome da je svaki nezˇeljeni seksualni dodir kazneno djelo ocˇito je samo po sebi "skandalozno opasno" za djecˇje usˇi: nasˇa se sˇkolska ministarstva puno bolje osjec´aju kad djeca ne znaju nisˇta o svojim seksualnim pravima.
Sluzˇbeno objasˇnjenje odbijanja programa seksualne edukacije od strane recentnog Ministarstva, ispisano na tri stranice, nisam uopc´e u stanju prepricˇati, jer ono ne nudi nikakve strucˇne argumente niti se cˇak pretvara da je upuc´eno u problematiku koju "komentira", vec´ je rijecˇ o gomili praznih fraza i opc´ih mjesta koja se "nacˇelno" ne slazˇu s idejom seksualne edukacije sˇkolske djece. Iz nesluzˇbenih smo izvora cˇuli da je program koji nudimo po misˇljenju vlasti "preliberalan", po misˇljenju komisije primjereniji skandinavskim zemljama, a ne Hrvatskoj.

.

sompigutajfekalije
26-10-2005, 07:53
.

Okosˇtavanje predrasuda
- Josˇ jedna apsurdna primjedba: umjesto da liberalnost bude tumacˇena kao kvaliteta, tumacˇena je kao nedostatak...
- Da. Ista Vladina komisija koja je odbila nasˇ model edukacije, odbila je i Teen Star edukacijski program oko seksualnosti, ali nakon brojnih reakcija javnosti. Omoguc´ili su im, koliko mi je poznato, da odrzˇavaju program samo na razini izvansˇkolskih aktivnosti, premda je rijecˇ o programu koji je dozˇivio vrlo osˇtru kritiku od pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i cˇitavog niza nevladinih udruga, jer je rijecˇ o programu koji koristi i propagira jezik mrzˇnje, brutalne rodne stereotipe, nepriznavanje razlicˇitih seksualnih orijentacija itd.
U buduc´nosti, cˇini mi se, u hrvatskim sˇkolama mozˇemo u najbolju ruku ocˇekivati "zdravstveni odgoj", gdje c´e se raditi teme tipa kako rec´i NE drogi i cigaretama te zasˇto koristiti kondom, ali ne i ozbiljniju edukaciju oko seksualnih prava i seksualnog nasilja. Pretpostavljam da c´e tu doc´i do daljnjeg okosˇtavanja predrasuda, jer mi je vrlo tesˇko zamisliti program "zdravstvene zasˇtite" koji bi se bio u stanju nositi s aktualnom hiperseksualizicijom medija, u kombinaciji s potpuno sumanutim institucionalnim pretvaranjem da djeca postaju seksualni subjekti tek nakon stupanja u crkveni brak.
- Kako se kao aktivistkinja nosite s umorom koji izaziva hrvanje s Golijatom drzˇavnih nepravdi? U intervjuu za Zaposlenu zˇenu iz 2002. godine izjavili ste kako vas najvisˇe uzrujava nemoc´ da pomognete?
- Pokusˇavam imati profesionalnu distancu, koliko god je to katkad vrlo kompleksno i tesˇko ostvarenje, jer suosjec´am s zˇrtvama. Ali se ne identificiram s njima. I cˇini mi se da sam shvatila da se nikakve promjene na bolje ne doga?aju preko noc´i, vec´ im treba puno vremena da puste korijene. Svakako se osjec´am puno bolje s kolegicama i kolegama koji mozˇda nec´e drzˇati prekrasne govore o ljudskoj patnji, ali c´e pomoc´i konkretnoj osobi u nevolji. Od kognitivne empatije, koja je kombinacija opc´ih ideologijskih mjesta u stilu "dobro je cˇiniti dobro", puno mi je vazˇnija emocionalna empatija, ona cˇista i svijetla potreba prihvac´anja drugog ljudskog bic´a, zbog koje sigurno nec´u osu?ivati neku zˇenu koja je u situaciji ponizˇavanja i stradanja, ma koliko je i sama odgovorna za sve sˇto joj se doga?a, nego c´u je pokusˇati razumjeti. To je moja iskustvena empatija: u Hrvatskoj su zˇene od ro?enja programirane da prihvate ulogu drugorazrednih gra?ana, dresirane su da sˇute i trpe, zbog cˇega ja prema njima jednostavno nisam u stanju "iscrpiti" granice suosjec´anja.
- S kojim drzˇavnim institucijama najbolje, a s kojima najtezˇe sura?ujete?
- Imamo dobru suradnju s brojnim predstavnicima institucija i ta se suradnja mijenja i uglavnom poboljsˇava iz godine u godinu. Na primjer, suradnja s centrima za socijalnu skrb je sve bolja. Tamo rade zˇene koje samo povremeno nisu dorasle zadatku, mozˇda su i u godinama koje idu u prilog konzervativnom odgoju, ali to ih ne sprjecˇava da vrlo predano i zainteresirano, u svom slobodnom vremenu, prolaze kroz sustavnu edukaciju o rodnim pravima, o seksualnom zlostavljanju, o posljedicama traume. Na njih sam, recimo, uzˇasno ponosna. Najgore sura?ujem s nekim lijecˇnicima, koji predstavljaju pristup medicini kao bastionu najgoreg hrvatskog konzervativizma, zˇenomrstva, nepoznavanja i neposˇtivanja ljudskih prava. Kirurzi i ginekolozi mahom su musˇkarci, cˇesto bez ikakve senzibiliziranosti za dostojanstvo zˇena, posebno zlostavljanih zˇena.
Zlocˇinacˇko neznanje
- Uloga Crkve u degradaciji zˇena?
- Prosˇli tjedan javile su se zˇene iz Pakraca i rekle kako svec´enik u crkvi mladima pusˇta Nijemi krik, onaj film o abortusu cˇije je emitiranje Primorcˇevo Ministarstvo zabranilo za prikazivanje u sˇkolama jer stilski odgovara hororu "Teksasˇki masakr motornom pilom": frca krv jadnom isˇcˇupanom fetusu, noge i ruke u kantama krvi... Neki klinci su bljuvali i plakali danima nakon prikazivanja toga filma, pa je maknut sa satova vjeronauka u sˇkoli. I kamo je maknut? Naravno: u Crkvu. Vratio se tamo odakle je i potekao. Ja zbilja ne razumijem zasˇto mi kao drusˇtvo prihvac´amo zlocˇinacˇko neznanje koje Crkva plasira u javnost u pravilnim, pazite: vrlo pravilnim i pomno planiranim razmacima, zasˇto stalno moramo pristojno osporavati crkveni govor mrzˇnje, zasˇto moramo ponovno i ponovno pobijati neistine o "ubijanju ploda" starog tri minute, a nikada se nemamo vremena baviti ljudskim seksualnim slobodama i seksualnim pravima koja daleko nadilaze zbirku inkvizicijskih tema.
Zasˇto se ponasˇamo kao da je crkvena politika mizoginije vrijedna "ucˇene debate", a ne sudskih sankcija koje bi ponijela bilo koja pravna osoba koja javno zastupa govor mrzˇnje? Hoc´u rec´i da seksualno zlostavljanje nije nesˇto sˇto se doga?a samo "odabranima": hrvatska crkva i hrvatska drzˇava provode politiku koja nas sve zajedno seksualno zlostavlja i traumatizira, kao sˇto nam svima zajedno i sustavno onemoguc´uju i edukaciju oko seksualnosti. Mene to najvisˇe podsjec´a na fenomen polaganog grijanja zˇabe: zˇaba ne iskacˇe iz lonca jer se temperatura sporo podizˇe. Isto je i s nama: primijetit c´emo da su nas "sredili" tek kada voda u loncu kolektivnog nasilja uzavre do tocˇke u kojoj visˇe jednostavno nema moguc´nosti povratka u "neskuhani" zˇivot.
.....

sompiprdnemtipodnos
26-10-2005, 07:58
Citas li ti ovo VGSe bre bre??? :))

Sve ste pomesali, luckasti iranci, sve! :smile06:
Pitanje STRAGOLJUBA ("×××××a" na novohrvatskom) stiglo do sabora, dok prava zena niko ne ××××! :)) :smile06:
Sta to govori?
Da je vecina vas u stvari "STRAGOLJUBI", "SUPAK MERAKLIJE" i "Gejeri" svih vrsta i dezena! :smile06:
Ti moras znati koja prava zene imaju u Svedskoj ..... i koliko ste jadnici daleko od Evropske civilizacije, zakona i shvatanja! :))
Au, VGSe.....Ajoj VGSe ..... ima tu da se radi.....GODINAMA ...... i brdo zakona da se menja......da ne pominjemo "arijski" ustav! :smile06:
Jao sto cete da stenjete! :smile06:

:smile06:

Jeste kolega,
26-10-2005, 09:11
najdemokratskije zemlje sveta se neckaju da li da usvoje taj zakon (kod mene u Au je glatko odbijen). Mozda na prste jedne ruke da izbrojis koliko ih je izglasalo taj zakon o STRAGOLJUBIMA, a nase komsije htele da preskoce svetlosne godine, pa da se i oni pomesaju medju demokratski svet.
HAHAHAHAHAHAHAHA

Vidis bre kako revnosno ubijaju perad samo da se dodvore EU, i da zarade neki poen - BLJAKAC!

Sta kazu, prvo praaavo STRAGOLJUBA, pa onda praaavo manjina, zena, rasa...
Zakon o radnim odnosima ili ti "indastrial rileisn" takodje im je usran - otpuste radnika kao od sale, a da iza mucenika niko ziv ne stoji, itd.

Ma rekao sam ja: "Zaba videla da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu"