PDA

Pogledaj cijelu verziju : Kako bole i rat i mir



Bivsi ratnik
18-05-2004, 22:34
Ljude koji su iz najčasnijih pobuda bili u ratu neko sada izjednačava sa kriminalcima. Poistovećuju nas sa Crvenim beretkama, Legijom, Arkanom i drugima koji su bili patriote po profesiji i domaćem zadatku. Patriote za novac. To je veoma opasno. I to nas najviše peče, kaže Miodrag Stanković Uča, bivši komandant Niškog gvozdenog puka Srpske dobrovoljačke garde




Zorica Miladinović
- Mislim da u Nišu ima više od 350 ljudi koju po povratku iz rata boluju od takozvanog posttraumatskog stresnog poremećaja. Znam da je to zvanični podatak, ali, znam i da je samo iz ovog grada više od 20 hiljada ljudi učestvovalo u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Najveći broj je bio na Kosovu. Takođe, pouzdano znam da većina tih ljudi ima manje ili veće probleme, ali se stidi da se obrati lekaru. Neki zato što u smetnjama ne prepoznaju vijetnamski sindrom, pa sve to pripisuju teškom životu. Neki zato što nemaju vremena za lekare pošto se bore za golu egzistenciju. I onda se dogodi da čujemo da je čovek koji je bio OK izvršio samoubistvo. I svi se pitamo zašto. Zato što ga je najpre boleo rat, a sada mir", kaže Miodrag Stanković - Uča, bivši komandant Niškog gvozdenog puka Srpske dobrovoljačke garde.

Izjave-Komentar
18-05-2004, 22:36
Ovaj bivši učitelj, i aktuelni funkcioner i odbornik SPO, tvrdi da je on, lično, "dobro prošao". Toliko "dobro" da ga danas mnogi pitaju kako to da ne vuče nikakve posledice iz rata? A vojevao je od 1991. do 1999. godine, sa pauzama. Borio se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Učestvovao u bitkama za Medački džep, Vukovar, Gospić, Konjic, Košare, Drenicu. Išao je isključivo kao dobrovoljac. Prve tri godine proveo je u Srpskoj gardi, kao jedan od komandanata. Na Kosovu je bio u dobrovoljačkim jedinicama Vojske Jugoslavije. - Bio sam na svim ratištima osim Slovenije, ali to i nije bilo ratište. Verovatno sam ga zato i zaobišao - kaže on.

Željko Bukovski
19-05-2004, 03:09
NOVINARI VEČERNJEG LISTA SVJEDOCI PREGOVORA IZMEĐU INTERVENTIH POLICAJACA I NAORUŽANOG BRANITELJA
Branitelj s petero djece "pukao"
ZAGREB - "Tražim Jadranku Kosor. Kao hrvatski branitelj ne tražim brda i doline, nego da imam gdje stanovati i prehraniti svoje petero djece. Ja s punicom više ne mogu živjeti", govorio je jučer Željko Bukovski stojeći na vratima kuće sa sjekirom u rukama. Podno njegovih nogu čučala su njegova dječica i supruga, a u okolnom mraku iza zidova drugih kuća sakrili su se dobro naoružani specijalci.
Naime, naoružan sjekirom i dvama noževima Bukovski je jučer oko 20 sati išamarao, pa zatim izbacio svoju punicu iz kuće u kojoj žive u Kašini, Odvojak Cmrok 18. Zatvorio se potom u kuću sa svoje petero maloljetne dječice, od kojih je samo jedna djevojčica, kako nam je rekao susjed, dorasla do škole. Ispred kuće na neasfaltiranoj cesti ležali su stvari Bukovskog koje je netko izbacio iz kuće kad se posvađao s punicom.

Prva dojava policiji je glasila da je u pitanju obiteljsko nasilje, te da je on psihički bolesnik, da je istjerao suprugu, pa se s petero djece zatvorio u kući te da nema oružje, ali ima oruđe - sjekiru i nož - i da prijeti.
U Cmrok je došao pomoćnik načelnika policijske postaje Sesvete koji je pregovarao s Bukovskim, a interventni policajci prvo su se parkirali do obližnje benzinske postaje Kašina, pa su se zatim približili mjestu talačke situacije. Pozvano je vozilo Hitne pomoći jer su liječnici trebali pružiti pomoć ozlijeđenoj punici.
Pregovori su trajali više sati, Bukovski je tražio da se pozove Jadranka Kosor. Kako smo doznali, prijetio je da će nešto napraviti sebi. Djeca su se mirno igrala kraj njega. Nitko, osim jednog susjeda, nije izlazio van. Taj nam je susjed rekao da se obitelj tek nedavno doselila u kuću punice. Ona je, po riječima susjeda, radila probleme obitelji jer je sklona alkoholu. I Bukovski ima problema, liječio se u Popovači. Susjed je ispričao da je obitelj živjela u srpskoj kući, te da je morala iz nje izaći. Prije su primali novčanu pomoć, a sad su otac i majka nezaposleni, nemaju nikakvih prihoda.
U međuvremenu se interventna policija približila. S temeljnim policajcima su razgledavali teren da bi vidjeli kako najbolje prići Bukovskom u slučaju akcije. Nešto prije 23 sata prema kući su krenuli policajci u punoj spremi - na glavama šljemovi, dugo naoružanje, pancirke i štitovi. Prikrali su se kući i sakrili se iza zidova susjednih kuća. Međutim, Bukovski ih je ugledao i kroz noć se čuo njegov povik, koji je više puta ponavljao: "Ovo se nismo dogovorili!"
19. svibnja 2004.