VLADAN
23-02-2004, 22:00
Obitelj Zec traži milijun i pol, Levarovi osamsto tisuca, a Jelka Kosic 1,05 milijuna kuna. Odvjetnici ce se obratiti Sudu za ljudska prava u Strasbourgu ne bude li pravde u Hrvatskoj
piše Igor DOŠEN
Republika Hrvatska se u posljednje vrijeme suocila s brojnim (višemilijunskim) odštetnim zahtjevima clanova obitelji cije su najmilije ubili hrvatski vojnici ili (pricuvni) policajaci. Tako, recimo, Jelka Kosic, koja je 1992. izgubila supruga, za svoje sinove i sebe od države potražuje odštetu od 1.050.000 kuna; Vesna Levar, ciji je suprug 2000. poginuo u eksploziji podmetnute naprave, u svoje i sinovo ime traži 800.000 kuna, a preživjeli clanovi obitelji Zec potražuju od RH oko 1.500.000 kuna.
Ovo su samo neki od slucajeva, koji našoj državi u najmanju ruku "ne služe na cast". Jelka Kosic, koju smo nazvali telefonom, ne želi davati izjave za medije. To i ne treba cuditi s obzirom na sve što je pretrpjela. Po njezina supruga Nikolu, koji je bio direktor u poslovnici "Jugobanke" u Podravskoj Slatini, su podsjetimo, 19. veljace 1992. u njegov slatinski stan došli vojni policajci Luka Perak i Damir Hokal, zahtijevajuci da pode s njima.
Ladom registracijskih oznaka VT 24-242 su ga odvezli do pogranicnog mjesta Noskovci na Dravi gdje ga je njihov kolega Dinko Mijatovic ubio - ispalivši mu hitac iz pištolja u zatiljak, a onda je mrtvo tijelo bacio u rijeku Dravu. Ubojica je bio osuden na zatvorsku kaznu od cetiri i pol godine, no tadašnji predsjednik Franjo Tudman ga je pomilovao krajem 1995.
Likvidacija civila
Ubojstvo troje clanova obitelji Zec jedno je od najokrutnijih što su se dogodila pocetkom rata u Hrvatskoj. "Na pravdi Boga" su, naime, u Zagrebu (dakle daleko od fronta) likvidirani nedužni civili. O tom je dogadaju, svojevremeno, (po)svjedocio Miroslav Bajramovic:"...Kad sam došao u Zagreb dao sam zapovijed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu naredbu dobio od Tomislava Mercepa. Grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno se prikljucio Munib Suljic, koji je te veceri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Siniši Rimcu rekao da samo u slucaju otpora privodenju likvidira Mihajla. On je pokušao bježati, Rimac ga je pustio i onda pucao u njega.
Tada se iz jednog plavog kombija bez registracije, jer smo mi u privodenja po Zagrebu išli u neobilježenim uniformama i autima bez registracija, pojavio Suljic koji se vratio po gospodu Zec (Mirjanu, op.a.) i malu Aleksandru (Mihajlovu i Mirjaninu kcerku koja je tada imala 12 godina, op.a.) te ih je odveo u hotel Panorama, a odatle na Sljeme i tamo ih likvidirao... Natjerao je Igora Mikolu da ispali dvadest metaka u njih..."
Vidjevši na hrvatskoj televiziji prilog o preživjelim clanovima spomenute obitelji - Gordani i Dušanu, koji na banjoluckom podrucju teško žive od bakine mirovine, zagrebacki odvjetnik Anto Nobilo im je (besplatno) odlucio pomoci. Pomogao im je u dobivanju hrvatskog državljanstva, a onda u njihovo ime tužio Republiku Hrvatsku, tražeci naknadu za izgubljene clanove obitelji (roditelje i sestru), te za sve što su nakon toga proživjeli. Naime, prema novom zakonu, izglasanom prošle godine, RH je odgovorna za štetu koju su pocinile njene oružane snage.
Medutim, Državno odvjetništvo odbilo je pokrenuti postupak protiv Hrvatske, a uz to smatra kako je u ovom slucaju nastupila zastara (zahtjev za odštetu se mora podnijeti u roku od tri godine od pocinjenja kaznenog djela). Nobilo je pokrenuo parnicu pred zagrebackim Opcinskim sudom. Smatra kako je u ovom slucaju došlo do "prekida zastarnog roka" jer oštecenici, koji su u vrijeme kada je pocinjen zlocin bili mala djeca, a morali su i napustiti Hrvatsku, nisu mogli pokrenuti odštetni zahtjev.
Nekažnjeni ubojice
piše Igor DOŠEN
Republika Hrvatska se u posljednje vrijeme suocila s brojnim (višemilijunskim) odštetnim zahtjevima clanova obitelji cije su najmilije ubili hrvatski vojnici ili (pricuvni) policajaci. Tako, recimo, Jelka Kosic, koja je 1992. izgubila supruga, za svoje sinove i sebe od države potražuje odštetu od 1.050.000 kuna; Vesna Levar, ciji je suprug 2000. poginuo u eksploziji podmetnute naprave, u svoje i sinovo ime traži 800.000 kuna, a preživjeli clanovi obitelji Zec potražuju od RH oko 1.500.000 kuna.
Ovo su samo neki od slucajeva, koji našoj državi u najmanju ruku "ne služe na cast". Jelka Kosic, koju smo nazvali telefonom, ne želi davati izjave za medije. To i ne treba cuditi s obzirom na sve što je pretrpjela. Po njezina supruga Nikolu, koji je bio direktor u poslovnici "Jugobanke" u Podravskoj Slatini, su podsjetimo, 19. veljace 1992. u njegov slatinski stan došli vojni policajci Luka Perak i Damir Hokal, zahtijevajuci da pode s njima.
Ladom registracijskih oznaka VT 24-242 su ga odvezli do pogranicnog mjesta Noskovci na Dravi gdje ga je njihov kolega Dinko Mijatovic ubio - ispalivši mu hitac iz pištolja u zatiljak, a onda je mrtvo tijelo bacio u rijeku Dravu. Ubojica je bio osuden na zatvorsku kaznu od cetiri i pol godine, no tadašnji predsjednik Franjo Tudman ga je pomilovao krajem 1995.
Likvidacija civila
Ubojstvo troje clanova obitelji Zec jedno je od najokrutnijih što su se dogodila pocetkom rata u Hrvatskoj. "Na pravdi Boga" su, naime, u Zagrebu (dakle daleko od fronta) likvidirani nedužni civili. O tom je dogadaju, svojevremeno, (po)svjedocio Miroslav Bajramovic:"...Kad sam došao u Zagreb dao sam zapovijed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu naredbu dobio od Tomislava Mercepa. Grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno se prikljucio Munib Suljic, koji je te veceri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Siniši Rimcu rekao da samo u slucaju otpora privodenju likvidira Mihajla. On je pokušao bježati, Rimac ga je pustio i onda pucao u njega.
Tada se iz jednog plavog kombija bez registracije, jer smo mi u privodenja po Zagrebu išli u neobilježenim uniformama i autima bez registracija, pojavio Suljic koji se vratio po gospodu Zec (Mirjanu, op.a.) i malu Aleksandru (Mihajlovu i Mirjaninu kcerku koja je tada imala 12 godina, op.a.) te ih je odveo u hotel Panorama, a odatle na Sljeme i tamo ih likvidirao... Natjerao je Igora Mikolu da ispali dvadest metaka u njih..."
Vidjevši na hrvatskoj televiziji prilog o preživjelim clanovima spomenute obitelji - Gordani i Dušanu, koji na banjoluckom podrucju teško žive od bakine mirovine, zagrebacki odvjetnik Anto Nobilo im je (besplatno) odlucio pomoci. Pomogao im je u dobivanju hrvatskog državljanstva, a onda u njihovo ime tužio Republiku Hrvatsku, tražeci naknadu za izgubljene clanove obitelji (roditelje i sestru), te za sve što su nakon toga proživjeli. Naime, prema novom zakonu, izglasanom prošle godine, RH je odgovorna za štetu koju su pocinile njene oružane snage.
Medutim, Državno odvjetništvo odbilo je pokrenuti postupak protiv Hrvatske, a uz to smatra kako je u ovom slucaju nastupila zastara (zahtjev za odštetu se mora podnijeti u roku od tri godine od pocinjenja kaznenog djela). Nobilo je pokrenuo parnicu pred zagrebackim Opcinskim sudom. Smatra kako je u ovom slucaju došlo do "prekida zastarnog roka" jer oštecenici, koji su u vrijeme kada je pocinjen zlocin bili mala djeca, a morali su i napustiti Hrvatsku, nisu mogli pokrenuti odštetni zahtjev.
Nekažnjeni ubojice