Dino Zg
14-12-2003, 22:44
Preživio sam nešto što se samo može nazvati jednom velikom strahotom. Vozeći se s mamom, dva brata i strinom u smjeru Zagreb-Rijeka, kod mjesta Močila na naš automobil prevrnuo se kontejner s nekoliko desetaka tona tereta. Zahvaljujem mještanima Močila, prvim očevicima nesreće, gospođi koja je zvala Hitnu pomoć i njezinu suprugu, koji je sve pokušavao kako bi taj teret bio što prije skinut s našeg automobila. A to je bilo nemoguće bez dizalice, koju se čekalo nekoliko sati. Sve to vrijeme liječnik Hitne pomoći uspio me infuzijom održati na životu, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan.
Nakon toliko vremena provedenog u olupini prevezenn sam u karlovačku bolnicu. Nema riječi kojima bih mogao sve izreći i zahvaliti medicinskom osoblju, na čelu s predivnim liječnicima koji su me te noći operirali. Učinili su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi me drugi dan transportirali u zagrebačku bolnicu Rebro. Tu je tek počela prava strka za spašavanje mog života. Ne znam imena svih tih nesebičnih i požrtvovnih liječnika i medicinskog osoblja, koji su izvršili daljnje operacije, te cijelog intenzivnog odjela. Ovim im putem zahvaljujem od svega srca. Kad uvježbam hodanje po protezama, za koje sam zahvalan cijelom kolektivu "Plive", doći ću da im stisnem ruku i osobno zahvalim za sve što su učinili za mene.
Rehabilitacijski centar u Božidarevićevoj zaslužan je za moje prve korake na protezama, a da moj hod bude što lakši i bezbolniji zaslužni su i stručni djelatnici tvrtke "Otto Bock" iz Samobora.
Na kraju ove moje priče presretan sam što sam ostao živ. Od srca zahvaljujem svim znanim i neznanim ljudima koji su u ovoj mojoj velikoj tragediji bili uz mene, fizički ili u mislima, moleći se za moje ozdravljenje. Svima od srca veliko, veliko hvala. %0
Nakon toliko vremena provedenog u olupini prevezenn sam u karlovačku bolnicu. Nema riječi kojima bih mogao sve izreći i zahvaliti medicinskom osoblju, na čelu s predivnim liječnicima koji su me te noći operirali. Učinili su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi me drugi dan transportirali u zagrebačku bolnicu Rebro. Tu je tek počela prava strka za spašavanje mog života. Ne znam imena svih tih nesebičnih i požrtvovnih liječnika i medicinskog osoblja, koji su izvršili daljnje operacije, te cijelog intenzivnog odjela. Ovim im putem zahvaljujem od svega srca. Kad uvježbam hodanje po protezama, za koje sam zahvalan cijelom kolektivu "Plive", doći ću da im stisnem ruku i osobno zahvalim za sve što su učinili za mene.
Rehabilitacijski centar u Božidarevićevoj zaslužan je za moje prve korake na protezama, a da moj hod bude što lakši i bezbolniji zaslužni su i stručni djelatnici tvrtke "Otto Bock" iz Samobora.
Na kraju ove moje priče presretan sam što sam ostao živ. Od srca zahvaljujem svim znanim i neznanim ljudima koji su u ovoj mojoj velikoj tragediji bili uz mene, fizički ili u mislima, moleći se za moje ozdravljenje. Svima od srca veliko, veliko hvala. %0