PDA

Pogledaj cijelu verziju : PROGRAMSKE OSNOVE CETNICKOG POKRETA SU OSNOVE ZLOCINA NAD HR



HRISTOS_UK
24-10-2003, 09:34
PROGRAMSKE OSNOVE CETNICKOG POKRETA SU OSNOVE ZLOCINA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA, A CETNICKE POSTROJBE SU NJEGOVI IZVRSITELJI

Krvava ratna zbivanja na prostoru razbijene Kraljevine Jugoslavije tijekom 1941.-1945. g. velikim dijelom su rezultat i posljedica predratnih prilika i politickih odnosa, u novonastalim stanjima na terenu. Iskazala su se u sukobljenim koncepcijama za obnovu Jugoslavije s jedne i nastojanja nesrpskih naroda s druge strane, pogotovo Hrvata, da sacuvaju vec uspostavljene ili nastoje uspostaviti neovisne nacionalne drzave izvan Jugoslavije. Poglavito se to ocitovalo upravo na podrucju Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Cetnici su isticali da su dvanaestodnevnim ratom i vojnickim porazom, te okupacijom i razbijanjem Jugoslavije od fasistickih drzava, koje su potom uslijedili, samo Srbi izgubili “drzavu i slobodu” (buduci su oni Kraljevinu Jugoslaviju, gotovo svi smatrali samo prosirenom Velikom Srbijom, te su se najcesce tako i ponasali), okrivljujuci za to sve ostale nesrpske narode, u prvom redu Hrvate i Muslimane. Posebno ih je pogodilo osnivanje “Nezavisne Drzave Hrvatske” (NDH) u ciji sastav je usla cijela Bosna i Hercegovina i istocni Srijem, ali ne i Dalmacija od Zadra do Splita, istocni dio Konavala te Boka kotorska, zatim svi jadranski otoci, osim Hvara, Braca i Paga, kao i znatnog dijela Kvarnerskog primorja i Gorskog kotara, sto su anektirali Talijani (I. zona), kao ni Medjimurja i Baranje, koje su anektirali Madjari. NDH je obuhvaca povrsinu od 102.725 km2, brojila 6.640.000 stanovnika i administrativno bila podijeljena na 22 velike zupe s 141 kotarom, 19 kotarskih ispostava, 31 gradom i 1.005 opcina, te gradom Zagrebom, kao posebnim upravnim sredistem. Srpsko pucanstvo je u njoj brojilo oko 30% od ukupnog broja stanovnika. NDH je bila podijeljena demarkacijskom crtom, pravcem malo juznije od Samobora, Gline, Dvora, Jajca, Fojnice i Visegrada. Sjeverno od te crte je njemacko, a juzno od nje talijansko okupacijsko podrucje. Talijansko interesno i okupacijsko podrucje u NDH dijelilo se na II. i III. zonu. Na podrucju NDH uspostavljena je civilna, policijska i vojna drzavna vlast. Od politickih organizacija u NDH jedino je bio dopusten rad ustaskim organizacijama, a osnivane su i posebne ustaske postrojbe.

Ustaski rezim provodio je politiku nacionalne i rasne iskljucivosti. Postojanje i djelovanje vlasti NDH ovisilo je od konkretne situacije na doticnom podrucju, poglavito od aktivnosti partizanskih, a na nekim podrucjima i cetnickih snaga nakon izbijanja ustanka u ljeto 1941., kao i od interesa i volje okupatora. Za ustasko vodstvo na celu s dr. Antom Pavelicem nije se uopce postavljalo tzv. “muslimansko pitanje” u Bosni i Hercegovini, odnosno u NDH, jer je prihvacalo tezu dr. Ante Starcevica o “muslimanima kao najciscem dijelu hrvatskog naroda”, cemu “ne smeta i ne smije smetati vjerska razlicitost”
Srpski nacionalisti i ekspanzionisti, kojih su cetnici, kao vojnicki i politicki organizirani, najpoznatiji i najistaknutiji dio, nisu se nikada mogli pomiriti sa stvaranjem bilo kakve hrvatske drzave, pa tako ni NDH. Razlog je vrlo jednostavan i sastoji se u tome sto su oni smatrali da gotovo 90% teritorija NDH (u maksimalnom programu) predstavlja podrucja tzv. “Srpske zemlje” (ukljucujuci tu cijelo podrucje danasnje Republike Bosne i Hercegovine i vecinu podrucja danasnje Republike Hrvatske), bez obzira na to sto ta podrucja nisu nikada bila u sastavu srpske drzave i sto na njima Hrvati i Muslimani predstavljaju vecinu pucanstva. Zato po njima ta podrucja NDH mogu uci samo u sastav tzv. “Homogene ili Velike Srbije”, kako su je nazivali u dokumentima. Glavni preduvjet za to je rusenje NDH i ciscenje hrvatskog i muslimanskog pucanstva s tih teritorija, kako bi ih potom ukljucili u Veliku Srbiju.

To je jedan od razloga sto, neposredno nakon proglasenja NDH, nailazimo i na prva masovnija ubojstva hrvatskog i muslimanskog pucanstva od strane cetnika, te paljenje veceg broja kuca i cijelih sela u nekim podrucjima NDH. Tako su npr. cetnicki odjeli, koji su se nalazili u redovitoj vojsci Kraljevine Jugoslavije i bili namijenjeni za “specijalne akcije”, ili pojedini zapovjednici cetnici, pri povlacenju kod Dervente 11.-13. IV. 1941. ubili 17 civila Hrvata, od kojih i 5 zena; 11. IV. u Sivericu ubili tri Hrvatice, od kojih 1 djevojcica; 9. i 28.-29. IV. kod Bjelovara ubijena 3 civila Hrvata a 1 ranjen; od 13. do 15. IV. kod Capljine ubijeno 20 Hrvata i 5 Muslimana i zapaljeno 40 kuca; kod Mostara 15. IV. ubijeno je 5 civila Hrvata, od kojih 1 zena, i zapaljena sela Cim i Ilici, nastanjena Hrvatima, a takvih ubojstava bilo je u jos nekim mjestima, kao pocetak i nagovjestaj onoga sto ce ubrzo uslijediti.6

Poslije prvoga soka, uslijed okupacije i razbijanja Jugoslavije te stvaranja NDH, cetnici u BiH i Hrvatskoj poceli su, najcesce u suradnji i zajedno s komunistima, raditi na organiziranju oruzanog ustanka Srba protiv hrvatske drzave kao takve, u ovom slucaju ustaske NDH (komunisti i protiv okupatora), a pozivajuci se na tradicije iz srpske proslosti. Radi se istodobno na uspostavljanju veza a potom i povezivanju s ostalim cetnickim i nacionalistickim snagama na podrucju bivse Jugoslavije (u prvom redu s onima u Srbiji). Isto tako se radi i na stvaranju programskih osnova pokreta, u kojima se jasno isticu genocidne namjere zlocina prema Hrvatima i Muslimanima. Tako je vec 30. VI. 1941. Stevan Moljevic, jedan od glavnih cetnickih ideologa i rukovoditelja u zemlji, izradio projekt: “Homogena Srbija”u kojem iznosi cetnicki program o granicama, drustvenom ustroju i vanjskoj politici “Velike Srbije” u obnovljenoj Jugoslaviji, nekoliko mjeseci prije nego sto ce biti osnovan logor Jasenovac. Po tome projektu se “... Srbima namece danas prva i osnovna duznost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etnicko podrucje na kome Srbi zive...”. To je znacilo ukljucenje u tu Srbiju Bosne i Hercegovine u cjelini i veceg dijela Hrvatske, sto je kartografski iskazano u posebnom promidzbenom letku, koji je uz prigodan tekst kao u projektu siren na terenu, i to “preseljenjem i izmenom ziteljstva” ali i ciscenjem.7

Istodobno i grupa srpskih nacionalista, koja je iz BiH i Hrvatske pobjegla u anektirani dio Dalmacije i tu se u svibnju 1941. povezala s talijanskom upravom, salje talijanskoj vladi peticije u Rim zahtijevajuci da talijanska vojska ponovo okupira i anektira Bosnu i Hercegovinu, cijelu Dalmaciju, zatim Liku, Kordun i Baniju, i na tim podrucjima ukine vlast NDH.8 To ce talijanska fasisticka vlada ubrzo koristiti za svoje ekspanzionisticke pretenzije i pritisak na NDH u pregovorima po izbijanju ustanka, kao i za razgovore, suradnju i organiziranje cetnika na njezinom anektiranom i okupacijskom podrucju u BiH i Hrvatskoj.

U srpnju i pocetkom kolovoza 1941. gotovo u svim podrucjima BiH i Hrvatske gdje je zivjelo pretezito
Potrebno je istaknuti da su izbjeglicku vladu Kraljevine Jugoslavije kao legitimnu u lipnju 1941. prihvatile SAD i Velika Britanija, a u srpnju i SSSR - glavne velike sile antifasisticke koalicije. Kako su Atlanskom poveljom od 14. VIII. 1941. bili odredjeni ratni ciljevi sila antifasisticke koalicije, medju kojima je bilo naznaceno i obnavljanje svih okupiranih drzava nakon rata, pa tako i Jugoslavije, time je njezina obnova bila osigurana. Upravo u to vrijeme na njezinom podrucju, a poglavito na tadasnjem podrucju NDH, zapocinje gradjanski rat izmedju NOP-a s jedne i cetnickog pokreta s druge strane na pitanju kakva ce biti obnovljena Jugoslavija. Cetnicki pokret je kroz cijelo vrijeme rata imao pomoc jugoslavenske emigrantske vlade i kralje Petra II., koji su se uglavnom nalazili u Londonu. Istodobno, cetnicki pokret je dobivao podrsku i pomoc zapadnih saveznika, poglavito V. Britanije do 1944. i potom SAD-a. U programu cetnickog pokreta tijekom i po zavrsetku rata, sto ga je u rujnu 1941. dostavio jugoslavenskoj kraljevskoj vladi Draza Mihailovic, vodja pokreta, i koji je vlada prihvatila, nadopunjuje se Moljevicev projekt i uz ostalo se kaze: “... Pripremati se da bi u danima sloma mogli izvrsiti ove akcije...

b) omedjiti ‘defakto’ srpske zemlje i uciniti da u njima ostane samo srpski zivalj.

v) posebno imati u vidu brzo i radikalno ciscenje gradova i njihovo popunjenje svezim srpskim elementom.

g) izraditi plan za ciscenje ili pomeranje seoskog stanovnistva sa ciljem homogenosti srpske drzavne zajednice.

d) u srpskoj jedinici kao narocito tezak problem uzeti pitanje muslimana i po mogucnosti resiti ga u ovoj fazi...".11

U “Instrukciji” od 20. XII. 1941. o organizaciji, ciljevima i uporabi cetnickih postrojbi D. Mihailovic, koji je unaprijedjen u cin generala i ubrzo ce postati ministrom vojske emigrantske vlade otklanja sve dvojbe. Po njemu cilj borbe cetnickog pokreta na celu s kraljem Petrom je i:

“... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnicki cistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Backe...”

“... Ciscenje drzavne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...”

“... Stvoriti neposredno zajednicke granice izmedju Srbije i Crne Gore, kao i izmedju Srbije i Slovenacke, ciscenjem Sandzaka od muslimanskog zivlja, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katolickog zivlja...”
Uz to je kaznjavanje svih “ustasa i muslimana” i krivaca “za nasu aprilsku katastrofu” 1941., sto su opet poglavito Hrvati i Muslimani, te naseljavanje Crnogoraca u ociscena podrucja, a za osiguranje svega toga potrebno je osnivanje jednog “politickog tela”. Kako se to prenosilo i obrazlagalo na terenu pokazuje i pismo zapovjednika Ozrenskog cetnickog korpusa upuceno 13. II. 1943. zapovjedniku Zenickog vojno-cetnickog odreda. Tu se uz iznosenje ciljeva cetnickog poretka prema Drazinoj “Instrukciji” kaze i sljedece:

“... Mozda tebi i tvojim borcima izgledaju ovi ciljevi veliki i neizvedivi. Setite se velike borbe za oslobodjenje pod vodstvom velikog vozda Karadjordja. Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu i ostalim srpskim varosima strsale su muslimanske munare, a pred dzamijama su Turci vrsili svoja smrdljiva pranja kao sto i sada rade u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo nasu otadzbinu. A podjite danas kroz Srbiju. Nigdje necete nasi niti jednoga Turcina (muslimana), necete naci cak niti jednoga njihovog groba (mezara) ni jednog siljka (nisana)...”. “... To je najbolji dokaz i najvece jamstvo da cemo uspeti i u ovoj danasnjoj svetoj borbi, i da cemo istrebiti sve Turke iz ovih nasih srpskih zemalja. Ni jedan musliman nece medju nama ostati... Seljake i ostali svijet sitni preselicemo u Tursku. Nasa Vlada u Londonu posredstvom Engleske saveznicke i prijateljske vlade nastoji da postigne u tom smislu pristanak Turske vlade (pa je o tome Cercil govorio u Ankari s g. Inenijem). Sve katolike koji su se ogresili o nas narod u njegovim tragicnim danima, kao i sve intelektualce i sve ekonomski jace, nemilosrdno cemo unistiti. Seljacki svjet i isto tako sitni radni svijet postediti i od njih cemo napraviti prave Srbe, koje cemo milom ili silom prevesti na pravoslavlje.

Eto to su ciljevi nase velike borbe i kad dodje odsudan cas mi cemo ih ostvariti. Mi smo ih vec u nekim djelovima nase otadzbine i ostvarili...".13

Ovaj dokument najneposrednije ukazuje na izvore cetnickog zlocina genocida nad Hrvatima i Muslimanima, koji vuce korijene jos od stvaranja srpske nacionalne drzave i njezine ekspanzionisticke politike. Draza ide dalje od Moljevica u svezi teritorija te trazi za veliku Srbiju s vise od 90% teritorija NDH, na kojemu je tada zivjelo vise od 2.500.000 katolika i preko 800.000 muslimana, koji su cinili oko 70% ukupnog pucanstva na tome podrucju, dok su Srbi tvorili blizu 30% pucanstva. Kao sto vidimo iz Drazine “Instrukcije” svi ti Hrvati, Muslimani i ostali nesrbi bi s toga podrucja morali nestati, bilo tijekom rata ili neposredno nakon njega. Hrvatima se prepustalo tek oko 10% tadasnjeg teritorija od Karlovca, preko Zagreba do Varazdina i oko 1/5 pucanstva NDH. Optuzbe i svaljivanje sveopce krivnje na Hrvate i Muslimane za sva zla i stradanja Srba tijekom rata imala su za cilj stalno motiviranje cetnika u vrsenju kazni tj. zlocina genocida prema njima, sto Draza jasno kaze u svojoj “Instrukciji”. U svezi s time a s istim ciljem je i stalno umnazanje srpskih zrtava koje su prouzrocile ustase, odnosno po cetnicima “Hrvati” tj. citav hrvatski i muslimanski narod, pocevsi od brojke 382.000 krajem 1941., preko 518.000 krajem veljace 1942., zatim s 600.000 u listopadu 1942., s 800.000 tijekom 1943. kako bi do kraja rata taj broj iznosio preko milijun ubijenih Srba na podrucju NDH,14sto je imalo objektivom istrazivacu apsurdno, a sto pokazuje i rad Srbina dr. B. Kocovica. S istim ciljem su i Drazine prijetnje Hrvatima i Muslimanima odmazdom, kao preduvjet za zivot i prava u buducoj drzavi. I u drugim programskim dokumentima pojedinih cetnickih vodja i postrojbi navode se slicni ili istovjetni argumenti i ciljevi. Tako u “Elaboratu” Dinarske cetnicke divizije, iz ozujka 1942., koja je upravo u to vrijeme i osnovana obuhvativsi u operativnom pogledu sjevernu Dalmaciju, Liku i jugozapadni dio Bosanske krajine, iznijeti su njezini ciljevi i zadaci. Glavni joj je cilj stvaranj