PDA

Pogledaj cijelu verziju : Bili smo u poseti ustaskom glavnom gradu



The Boss
11-10-2003, 02:31
VIKEND U GLAVNOM GRADU HRVATSKE



Beli Zagreb grad
Ima on svoj specifičan šarm koji Bečlijama i Budimpeštancima možda nije zanimljiv, ali nama jeste



Šest momaka sa žičanim instrumentima u zagrebačkom restoranu "Kaptolska klet" sviralo je nedavno prekodunavske i prekodrinske "hitove" grupi srpskih sindikalnih predstavnika koji su upravo dovršavali puru s mlincima, šnicle i ostale đakonije kojima smo bili posluženi. Štrukli su se još pekli. Pomalo ukočeni poluosmesi na svim licima.

"U slućaju požara razbij staklo" – je li ovo slučajna ili institucionalizovana greška kojom su želeli da se što više udalje od nas? Sumnjivo je i ono veliko "U" na početku rečenice. Da su hteli, mogli su da je preformulišu... Paranoja? Paranoici za sebe tvrde da su isti kao i ostali ljudi, samo malo bolje obavešteni.

Sećanje na Habzburge

Kritičari za Zagreb kažu da je jeftina kopija velikih gradova nekadašnje Habzburške monarhije. Možda i jeste. Ali Zagreb nije samo to… Ima on svoj specifični šarm koji Bečlijama ili Budimpeštancima možda nije zanimljiv, ali nama, "barbarima" i "bizantincima" nenaviklim na "tolike količine" baroka, klasicizma i secesije svakako jeste. Trg Bana Jelačića (ko to beše?), Trg maršala Tita (njega se odlično sećamo), Trg svetog Marka, Trg žrtava fašizma (eto, ko kaže da Hrvati ne brinu o Srbima), sa zgradama Hrvatskog narodnog kazališta, Zagrebačkog sveučilišta, muzeja "Mimara", Banskih dvora, uz nekoliko crkava i drugih monumentalnih zdanja možda ponajbolje odslikavaju Zagreb. Zagreb, grad koji ima sve osim "sitnica". Upravo onih za koje mi Srbi mislimo da život znače...

Uz kvalitetna vina i "ožujsko" pivo nesvesno pokušavamo da razlike koje postoje među nama predstavimo kao komplementarnosti. Ovo važi dok se tamburaši smeškaju. Izgleda da su se i oni malo opustili. Ma, izgleda da su iskreni...

Da bismo se približili domaćinima (ne)svesno počinjemo da koristimo "valove", "katove", "žlice" i ostale "ceste"… Je li ovo neka vrsta stokholmskog sindroma, poznatog po tome da se kidnapovane osobe (ne)svesno prilagođavaju otmičarima ne bi li oni bili milostiviji prema njima? A zašto onda naši domaćini upotrebljavaju "bre" i naše psovke?

Glupo je praviti paralele, uočavati ono što nam je slično i ono što nas deli. Još gluplje je to ne činiti... To je tako jako! I zabavno pride...

Kelneri su im duhovitiji, simpatičniji i ljubazniji od "naših" Crnogoraca. U vazduhu koji su zajednički dimom ispunili "DIN", "DIV" i Tvornica duhana "Rovinj" lebdi pitanje o korišćenju pojma "braća". U stvari, izgleda da samo mi Srbi postavljamo to pitanje i tražimo "braću" preko reke, preko planina. (A rođena braća nam "služe" da bismo se s njima svađali i sudili oko stabla šljive čije plodove oberemo jednom u pet godina kad posetimo roditelje na selu.)

Kelneri odnose ostatke štrukli. Donose još sokova, vina, piva... Ono nas sprijateljuje. Zaboravljamo na razlike. Pričamo o poslovima, kreditima, stanovima, automobilima, prošlosti, budućnosti...

U Zagrebu gotovo svi voze odlične automobile koje su kupili uglavnom na kredit. Jedna od najpogodnijih ulica (široka i dugačka) za brzu vožnju jeste Ulica grada Vukovara. Fasade su, bar za naše pojmove, sveže obnovljene, ulice čiste, izlozi puni svega, a devojke lepe. Liciderska srca su i dalje slatka i crvena. Muzeji nude manje-više isto što i pre "ovog" rata, a klima je kontinentalna…

Dogovor uz smeh

"Podravkina" miješana marmelada (jabuka, višnja, šljiva) za doručak u hotelu budi sećanja na JNA kada smo istu dobijali u konzervama od po nekoliko kilograma. "Podravka" je iz Koprivnice, još jednog od Zagrebu "okolnih" gradova koji nisu Dubrovnik, Split, Opatija i koji gotovo ni po čemu nisu poznati.

Hrvati razumeju sve naše "novokomponovane" reči, ali nisu sigurni da li shvataju i njihov smisao. Prisećamo se njihovog prevoda našeg filma "Rane". Smeškaju se, za razliku od nas koji prosto "upijamo" njihov "novogovor", trudeći se pri tom da zapamtimo svaku finesu. Pri tom često ne razlikujemo šalu od zvanične medijske fraze. Sve se završava opštim smehom. Iskrenim i prijateljskim. Uz smeh se i dogovori lakše sklapaju. Zajednički zaključujemo da ne moramo više ratovati, ali ni biti "braća" da bismo sarađivali. Budimo komšije koje se poštuju i razumeju.

Srđan Protić
:)) :)) :)) :)

Jadi mladog Hrvata
11-10-2003, 03:40
Kao dijete nisam znao što je stvarno, a što nestvarno. Tada između vidljivog i nevidljivog nije bilo razlike. Kada mi je došlo pričao sam sve što mi je padalo na pamet, ne vodeći računa da to nekome možda ne paše. Tako sam nekoliko dana prije smrti bake rekao Tati da će ona tada i tada umrijeti. Ta mi je osobina priskrbila lijepe i ružne trenutke. Teta Dada je govorila da sam ja njezino čedo jer da sam na njezinog pokojnog muža, a jedni drugi su mojima blago sugerirali da nisam sasvim pri čistoj. To je dovelo do podjela u mojoj obitelji. Tata mi je govorio da sam tvrdoglav i čudan na mamine, a mama da je bolje i to nego da sam na tatine po bilo kojoj osnovi. To su pričali i zato jer sam kao pionir fanatično vjerovao u dvije stvari, i to sam govorio gdje sam stigao: da se svi super slažemo iako nas ima ko kusjih pasa (tj. naših naroda i narodnosti) i da imamo najrazvedeniju obalu. Da ne govorim o čeličanama, nogometu i finalnoj preradi drveta, u čemu smo bili, u mojoj dječjoj mašti, najbolji na svijetu. To mi je davalo osjećaj smisla.

ODRASTANJE (1)

U međuvremenu sam bolno odrastao i shvatio da nas Rusi šiju u čeliku, Brazilci u nogometu, a Šveđani u drvetu. Jedino mi je, nakon ovoga rata, obala ostala. To mi je i danas, kad mi nešto ne ide u životu, poput pogleda u vedro nebo. Jedan moj njemački kolega to zove meteorološko prosvjetiteljstvo. Godine stvarno ne igraju ulogu kada je logos u pitanju. I sada mi se događa, kada zapadnem u emocionalnu privrženost sjećanju, da mediteranskim prijateljima kažem da im je dobar noćni život, ali im je obala za ×××××. Još im kažem, jer je to naša pošpanjolizirana emigracija, koja šeta identitetima, da im more smrdi kao Bata Živojinović dok je nosio ranjenog Borisa Dvornika kroz močvaru u jednom od naših filmova.

ODRASTANJE (2)

Kad god mi je teško sjetim se učiteljice Biserke i satova geografije, gdje nam nitko nije bio ravan, i gdje je Vojvodina bila najveća žitnica Evrope, a u Dinari se poput duhova zemlje krila neviđena rudna bogatstva. Sjetim se te krvožedne prosvjetne radnice iako mi je jednom pred cijelim razredom čupala kosu zbog običnog falsifikata roditeljskog potpisa na kraju polugodišta. A bila je zlopaka kad je našeg Predraga matematičara, koji je prije deset godina prvo izbjegao u Banja Luku, a onda u Kazahstan, dovela pred ploču i prekorila jer je govorio tisuću umjesto hiljada. Predrag je nakon toga mjesecima javno mokrio u hlače kada je odgovarao za ocjenu. To je bilo one godine kada je Zdravko Čolić s Lokicama bio zadnji na Euroviziji s hitom "Gori vatra".

SRASTANJE

Danas mi je teško jer sam pročitao da su nizozemske prostitutke potpisale s vlasnicima bordela kolektivni ugovor. Zbog njih mi je drago jer su za razliku od prosječnih hrvatskih nevjesta klasno svjesne i sindikalno solidarne, i što će napokon imati prava kao svi zaposleni u uslužnim djelatnostima. Jedino sam zavidan što kod njih sve ide tako lako. Nervira me što se znaju dogovoriti i oko bizarnosti, jer bi htio da tako bude i ovdje. Kolektivni ugovor spada u dječju maštu kada su u pitanju čak i hrvatski novinari i njihove medijske kuće. Lijevoliberalni "Feral Tribune", beskrvni "Globus" i pornografski "Nacional" u tome idu ruku pod ruku. Jer kad su radnička prava u pitanju i najveći socijalni teoretičari i zagovornici samoupravljanja postaju praktični kapitalisti. Nitko ne želi svome dati prava. Ali zato grakću kada vijetnamska djeca prave reebokice za dolar dnevno. Naravno da treba pisati o nepravdi, ali nije u redu biti licemjeran. I zato nas nizozemske prostitutke šišaju na svim poljima, od standarda do poštenja. Platiš – dobiješ. Barem znaš na čemu si. Zato njima ne mogu piliti da je naša obala najrazvedenija – jer one znaju kako je to.

Bogumi jes' vala
11-10-2003, 10:01
Dos'o crnogorac na Trg Bana Jelacica i ugled'o kip. Pita on: "Ko je ono?" Kazu mu: "Ban Jelacic" Crnogorac: "Dobro, a koji ga ono junak jase?"

Bogumi jes' vala
11-10-2003, 10:02
Dos'o crnogorac na Trg Bana Jelacica i ugled'o kip. Pita on: "Ko je ono?" Kazu mu: "Ban Jelacic" Crnogorac: "Dobro, a koji ga ono junak jase?"