auto fan
18-07-2002, 19:47
ALFA 33 Dakle, rodjen sam 28. travnja 1981. godine u Koprivnici. Sin Mladena i Nade, te mladji i jedini brat sestre Maje ('78.). Preskocit cu jedan dio zivota koji smatram nezanimljivim, za te godine mogu jedino reci da sam imao lijepo djetinjstvo, no, vec se u samom pocetku moga zivota mogla vidjeti strast prema automobilima :) Dan koji cu uvijek pamtiti i zbog kojeg sam par godina nakon ispastao. Naravno, radi se o skoli. Bilo bi sve OK da netko nije primijetio kako imam cudan podbradak sto ja nisam znao. Pogadjate, radi se o mumpsu iliti zausnjacima. Neobicno je bilo za vidjeti takvu promjenu zbog cega su mi se u razredu smijali. Nisam vise mogao podnijeti takav pritisak pa sam na rijeci "Bogadi, zatvori vrata s druge strane" Kovacica aka Ciro (ucitelj fizike) rekao "Svi me zajebavaju, idem doma", spakirao stvari u torbu, i napokon, vrata zatvorio s druge strane.To i ne bi bio toliki problem da on nije cuo "Neces ti mene zajebavati" i sve svoje zamisli upisao u imenik! Nakon toga, u skoli nista nije bilo kao prije. Bogadi je uvijek bio odgovoran krivac za stvari koje nije napravio. Na Kovacicev referat u imeniku nisu ostale imune ni ocjene. Mozete si misliti o kakvoj se korupciji radi kad sam iz svih predmeta osim glazbenog imao 2 (dovoljan)! No, da stvari budu jos gore, dvije od tih ocjena su trebale biti 1 (nedovoljan), ali se tadasnji razrednik Drakulic potrudio da ipak prodjem bez popravnih. Bilo bi bolje da sam taj razred ponavljao. Ovdje moram spomenuti ucitelja Pappa iz glazbenog koji se ipak iskazao vrlo korektnim iako je vecina imala lose misljenje o njemu. Pohvalio bih i ucitelja Vjekoslava Nemec iz engleskog kod kojeg sam, usprkos slaboj ocjeni, naucio vise nego 50% ljudi sa boljim rezultatima u imeniku. Tako je Bogadi ostao bez izbora na upisima u srednju skolu i upisao zanimanje strojobravar. Necu ni govoriti o tome s kakvim sam ljudima isao u razred, probajte zamisliti sami i koristite svu mastu koja vam je na raspolaganju. Bilo je dvoje-troje ljudi koji su, cinilo mi se, zalutali kao i ja, no oni su htjeli bas to! Zavrsio sam srednju skolu medju najboljima. Izbjegavao sam pricati o zavrsenoj skoli jer sam se osjecao ponizeno. Mislim da me to proslo i da sam promijenio nacin gledanja na svijet. Od svoje 18. zaposlen sam u obiteljskoj tiskari Offset Bogadi u Koprivnici gdje obavljam graficku pripremu za tisak i ostalo po potrebi. Koliko su okrutni i maloumni izbacivaci po diskotekama i klubovima vec svi znaju, a ja sam jedan od onih koji su bili i predmet takvog nasilja. Desilo se to na samu Novu godinu, 1. 1. 2000. oko 3h u disko klubu Hollywood u Koprivnici. Sjedili smo za stolom, pricali i tako sam ja u trenutku lupio sakom o stol, te je casa, koja je bila na samoj ivici, pala i razbila se. Nakon nekog vremena priblizo mi se stanoviti Drazen Horvat aka Bubi iz Koprivnice koji je tamo obavljao duznost izbacivaca, inace zaposlen u MORHu, vojarna Koprivnica, neki cin je u igri, a obzirom na njegove mentalne sposobnosti, vjerojatno najnizi. Obratio mi se sa "Hoces da ti razbijem flasu o glavu?". Ne bih li ispao curica, rekao sam "Probaj". Lupio me sakom o glavu te su mi naocale ispale na pod. Cijelo sam vrijeme sjedio. Hitro me uhvatio za pulover i povukao preko stola pri cemu sam pao i nasao se na podu sa puloverom navucenim preko glave. Odvukao me po podu 7 metara dalje do ulaza u WC, te me par puta udario nogom i sakom. Zamolio sam ga da me pusti ne bi li se isprao. Otisao na WC, sav u krvi, isprao se, dosao k sebi i krenuo prema izlazu iz diskoteke. Ispratio me neki drugi redar i rekao da se vise ne vracam. Krenuo sam do telefonske govornice i nazvao policiju, besplatnih 92. Rekao sto se desilo, predstavio se. Osoba s druge strane je rekla da ce za 5 minuta netko doci i neka ih pricekam ispred Hollywooda. Cekao sam 10 minuta. Usli smo u diskoteku, rekli da trazimo izbacivaca u crvenom sakou za kojeg sam onda doznao da se zove Bubi. Netko od izbacivaca je otisao po njega, te smo zajedno izasli van. On je ispricao svoju pricu. Nitko me nije ni pitao da kazem svoju verziju dogadjaja. Dobri nasi policajci nisu nista zapisali, samo mi je receno da mogu zapisat njegove podatke ako zelim pokrenuti privatnu parnicu protiv istog. Naravno. Od mene se ocekivalo da na Novu godinu u dzepu imam papir i olovku da to zapisem! Otrcao sam do obliznjeg kafica Wurlitzer, uzeo papir i olovku. Olovka nije ispustala trag. Zamolio sam policajca da mi posudi svoju olovku sto je on nevoljko i ucinio. To je to! Uvidjaj! Frend mi je donio naocale i sam sam pjesice krenuo putem Hitne. Ustanovljene su samo lakse tjelesne ozljede. Kuci samo dosao oko 7h ujutro. Zasto sam uopce bio u takvoj rupetni? Nismo uspjeli naci neko pristojnije mjesto pa nam je jedino to ostalo kao mogucnost izbora. Izbora zato sto smo mogli ostat i doma uz Olivera (koga vec) na TVu. Mozda ce ove godine tako i biti. Posjetio sam odvjetnicu te obavili stvari potrebne za pokretanje parnice. Otac je trazio na policiji zapisnik o dogadjaju, no nisu ga imali! Nista, nema ga! Nista se nije dogodilo! Korupcija na djelu drugi puta. Nesluzbeno mu je receno da sam pao niz stepenice i tako zadobio gorenavadene ozljede! :) Na sudu smo se pojavili tek u drugom mjesecu. Bilo je tu svega, od njegovog nedolazenja na vrijeme, njegovih navodnih svjedoka, sudskog vjestaka (za kojeg vam lijepo doma dodje uplatnica da morate platiti, konkretno, radi se o 500kn) koji se zbog nekih privatnih poslova ne uspije pojaviti na glavnoj raspravi. Nakon mjeseci odugovlacenja obavljeno je i slusanje njegovog (koji bas i nije svjedocio u njegovu korist) i mojih 4 svjedoka. Odbio se nagoditi, jer se ne osjeca kriv, ali priznaje da me "osamario" i da bi to napravio opet. Naime, prema njegovim rijecima ja sam namjerno razbio casu te je dio stakla doletio do njega (koji je, usput, bio 6m dalje). Donesena je presuda, kriv je te kaznjen sa 1000kn novcane naknade prema, dragoj nam, drzavi. Sudski proces jos uvijek traje i trajat ce, imajuci na umu efektivnost pravosudja, jos najmanje pola godine. Evo, konacno nastavak moje zivotne storije. Situacija sa sudom i incidentom u Hollywoodu ide manje vise po planu. Gospodin je odbio platiti odstetu i ista prisilno stize na moj bankovni racun svaki mjesec kako dobiva placu. Nisam siguran o kojoj se ukupnoj svoti radi jer tu su i troskovi suda, odvjetnice, te kamate. Jos sam jednom dobio uplatnicu na 500kn za "vjestaka", uplatio te se na moju inicijativu uspostavilo da je greskom poslana! Novac mi je vracen, ali naravno ne u cijelosti jer banka uzme odredjeni postotak. Zamislite pljacke! ×××× pravnu drzavu, moram placati za svoj novac jer su Oni nesposobni. Pravda je u slucaju Bogadi vs. Horvat zadovoljena. Disko klub Hollywood ne radi dosta dugo. Posljednje vrijeme sam zapeo za stakleno oko i nasoj policiji koja, moram priznati, ipak pokazuje neke znakove inteligencije, no jos uvijek nedovoljno. Desilo se to 10. 5. 2001. godine u 19.35 sati. U to vrijeme sam imao posla preko glave, radilo se od 8 do 23. Zove me majka i moli da dodjem po nju u frizerski salon. Hitro sjedam u auto i put grada. Vozio sam se stotinjak metara kad me zaustavio gospodin na duznosti. Uh! Trazi dokumente, pita da li ja znam po kojoj se strani vozi i primijecuje da se tuda ne vozi 100. Reko, tek sam se ukljucio u promet i nisam mogao postici tu brzinu te sam vozio uredno po desnoj strani, kao sto je i bilo. Kolega mu nesto gleda po mojim gumama. Bit ce ××××××, smrdi mu iz usta. Kaze da ja ne mogu imati te gume na autu, kako ne kad ih imam? U prometnoj pise dimenzija 165/70/13 a ja imam 195/50/15. Pokusavam objasniti da sam ih tek nedavno montirao (yeah right) i da ce mi sad tehnicki pa cu dat napisat odgovarajucu dimenziju. Sad on pocinje kako me moze iskljucit iz prometa, kazna za to je toliko i toliko... Tu sam puko, poceo se derat, hodat okolo, psovat matere, nakon svega jos i to. Nisam mogao vise izdrzati pritisak, za taj dan je bilo definitivno previse. Naredio mi da skinem registracijske tablice. Odbio sam sa obrazlozenjem da cu nesto potrgat, neka izvoli to obavit sam. Pozvat ce HAK vucnu sluzbu a oni to naplacuju, bla bla. OK. Drhtavih ruku kljucem trgam onu plastiku, bacam tablice na asfalt. Inteligencija fotografira gume, auto. Sjedim u autu, ne mogu vjerovat da se ovo desava. Srce lupa kao da sam otrcao maraton u duljini cca 70km. Opet ne mogu vjerovat. Pozove me do njihovog auta (VW Gnoj 4), daje kaznu i uplatnicu, odbijam potpisati. Sve to trajalo je sigurno 10 minuta. Ulazim u auto, ne vezem se, prozor ostaje otvoren, naglo krecem uz proklizavanje (bez skripe guma). Nakon tristo metara voznje, papiri koje sam dobio fino odlete kroz prozor, ne obracam paznju, nastavljam prema gradu. Vozio sam ludo kao nikad. Tad sam bio opasnost na cesti. Cak mi prolaze glavom neke ideje da prodjem na crveno, grozno. Dolazim do majke, reko nista ne pitaj, ne mogu govoriti, nisam normalan. Na putu do doma srecemo Gnoj i mulce. Ostavljam majku te se vracam na mjesto gdje sam izgubio papire. Bili su negdje u travi. Dolazim doma, objasnjavam sta se desilo, totalno van sebe. Nisam mogao jesti. Vozio se bez tablica nekoliko dana. Obavljen tehnicki pregled, prosao bez problema, za gume nitko nije nista rekao. Podigao tablice. Sad necete ovo vjerovati. U noci nedjelja na ponedjeljak neke Debilne Seljacine, pi*ka li im krvava materina (u daljnjem tekstu: DS), dignule su mi auto pred kucom izmedju 2 i 4 u noci. Auto sam nasao isti dan, al nacin na koji se to odvijalo toliko me zadivio i impresionirao da to moram podijeliti sa sirom populacijom. Dakle prva stvar koja dolazi je prijava na policiji. Sve prodje relativno glatko i bez vecih cekanja i problema.(Bar ce ih uloviti sa pun ××××× kazni (Ako ali definitivno ne)). Policajci pristojni ali jako suzdrzani glede mogucnosti nalazenja. Svi se cude kak to da su dignuli Alfu 33 koja inace vrijedi 5-6.000 DEM. Pokusavam im objasniti da sam kroz posljednjih par mjeseci utukao u nju oko 4-5.000 DEM na nove alu-felge, gume, Supersprintov auspuh, Brembo-Lockheed kombinaciju diskova i plocica i kojekakve druge vizualne sitnice ali nakupi se. Bila je i spustena tako da je vizualno bila najljepsa koju sam u KC vidio (OK, ovo je bila subjektivna ocjena, dopustam da sam u krivu). Zasto nisam kupio drugi auto za te novce? Svidja mi se ovaj, vrlo jednostavno. A i ti novci su dolazili manje-vise nenadano, pa kako bi sto doslo tako bi piknuo neku novu stvarcicu. Nakon toga uhvatim najboljeg frenda (u daljnjem tekstu: NF) i zamolim ga da se provozamo po gradu i snimimo neke sumnjive dijelove, mozda su se neki klinci samo htjeli natjeravati po gradu jednu noc pa su ga ostavili negdje. Cesljamo mi tako ulicu po ulicu,, a u medjuvremenu ja zovem sve zive i mrtve frendove da se raspitaju preko legalnih i ne-toliko-legalnih kanala jel zna netko nesto o mom autu. Nakon n sati telefoniranja-BINGO! Nadjem jednog starog prijatelja (u daljnjem tekstu: SP) koji zna tipa (u daljnjem tekstu: KP - objasnjenje kratice slijedi u teksu) koji bi mogao znati nesto. I tako, sav na iglama cekam da me SP nazove nakon sto se cuje s KP. I pocne igra pokvarenog telefona. KP se, naravno, ne zeli cuti direktno sa mnom jer mi ne vjeruje, nego sva komunikacija ide preko SP. Pita on mene jel auto metalik crni, pa jel imam OZ felge, pa ovo, pa ono. Sve to potraje kojih sat vremena jer SP mora zvat prvo mene, pa KP, pa opet mene pa KP i tako u nedogled. Konacno SP kaze da KP pita jel bi ja dao 3.000 DEM da dobim auto nazad. Ja velim da di ces 3.000, daj nek spuste na 2, 2 i pol. Javi se on za 5 min i veli da KP porucuje da je auto kod Siska, na putu za Bosnu i da ce ga za 3.000 vratit nazad, a za 2, 2 i pol nek si ga sutra u Bosni trazim. I sta cu jadan, razmislim si nekih pol sata, slozim sve za i protiv, vidim da za tu lovu nemrem nis slicno opet kupit i javim da pristajem. Pripremim lovu iz rezervi za crne dane, SP veli da bu se nasao s KP i nakon pol sata dobijem uputu da odem u VŽ u jedan birc. Odvezemo se NF i ja do tamo i cekomo nekih 2 sata. Nakon toga, javi se SP da je i on dosao u VŽ i da je dobio instrukciju da dodjemo u drugi birc, ali samo nas dvojica. OK, ostavim NF da ceka u autu, nadjem se s SP u drugom bircu u kojem osim nas zive duse nema. Kroz mrak se nazire mrcina od cca 150 kila sa zlatnom lancinom, izvadi pistoljcinu i pita: "Jel cu ja imat kakvih problema s tobom?" Ulet orginalan, moram priznat. Sigurno sve cure padaju na to. Sjedne on tako s nama i propituje se o meni ali i ja o njemu. Nakon 2 sata prilicno napete i neopisivo neugodne atmosfere, brojnih telefonskih poziva na njegov mobitel (vjerojatno od strane DS) saznam da je KP korumpirani policajac (jel sad jasna skracenica?). Digresija: OK, svi znamo da vecini murjaka mozes uvalit stotku kad te zaustave zbog malo prekreativne i entuzijasticke voznje. Istini za volju, ne vidim razloga zakaj bi tip s recimo S8 morao po autoputu vozit jednakom brzinom kao i neko sa ficekom ili stojkom kojima radi samo lijeva kocnica, jedan kotac im ide u osmicu, a poluosovinu samo sto nije hrdja pojela. Neki su auti kad jure manja opasnost od drugih, kao sto su i neki vozaci kad jure manja opasnost od drugih kad stoje. Zakon to ne razlikuje i mislim da i ne postoji efikasan nacin na koji bi mogao to razlikovati. Mozda grijesim, ali to mi je u neku ruku opravdano. Ne mislim ovdje na ×××××× koje jure kroz debelo crveno da bi ispali frajeri ili skrecu u raskrizjima iz sasvim desetih traka. Takve bi trebalo streljati na licu mjesta. Nije neka steta, prije ili kasnije ce ubit sebe i jos nekoga, pa bi se time postedjeli bar zivoti neduznih. Ali kad policajci, umjesto da pohvataju prave kriminalce i smeste ih u zatvore na desetak godina, pocnu suradjivat s njima, stitit ih i pomagat im, a usput imat i zaradu od njihovog kriminala, mislim da tu nema vise ni traga nekakve pravne drzave. Mozemo pocet umjesto poreza slobodno pocet placat zastitu mafiji. Buduci je MUP ocito leglo dobro organiziranog kriminala u kojem svako svakoga stiti (cuo sam za gomilu ovakvih slucajeva dok sam tragao za autom), mozemo preskocit politicare kao posrednike. Mozda ce nas jeftinije doci. Doduse zivjet cemo u banana-republici, ali i danas je stvar samo formalno drugacija. No, vratimo se prici. Nakon 2 sata KP pokupi lovu i ode se nac sa DS, a ja cekam u tom bircu da mi javi gdje da dodjem po auto. Kroz 20-tak min javi se on i opise di je auto. Dodjemo tamo, a meni srce pukne na pola. Auto bez alu felgi, na nekim ruznim celicnim felgama, svaka drugacija, jedna guma prazna, sve felge zasrafljene na 2 ili 3 srafa od stojadina samo nataknuta. Probam upalit auto-nece. Akumulator promijenjen i stavljen neki stari bez miliampera struje u njemu. Kazem KP da to nije auto u stanju u kakvom smo se dogovorili. Veli on da nek budem sretan jer su mi htjeli auto i bez siceva vratit (Imola ima kozne siceve, malo u recaro stilu). Veli on: "Kroz par dana, ak nam policija ne bu za vratom nesto ces dobit, a nesto neces." Pitam ga ja kak to misli. "Pa, kad cujem sta si na policiji ispricao i ako nas ne spomenes, dobit ces felge i gume nazad, a ono sto ni ti ni nitko od tvojih nece dobit je metak u ledja." Nema sta, ponuda koja je predobra da bi se odbila. Vjerojatno to danas na ekonomskom faksu uce na kolegiju Uspjesno poslovno pregovaranje. Sta je, tu je. Upalim ja na kablove auto, dovezem se s praznom gumom do benzinske, napumpam gumu, NF odbaci u svom autu SP do KC, meni po putu crkne auto jer je na sekundu izgubio struju kad sam gas pustio, NF se vrati po mene, dodjemo do KC, stavim stare alu-felge i krenemo do jednog malog mjestasca 10 km od KC gdje imam vikendicu s garazom, da ne bi auto opet prek noci ispario. E sad, pol 3 je u noci, autu je potrgan prednji nosac tablice (kak je auto nizak, zakacili su negdje s njim po putu) tak da je prednja tablica sa mnom u autu, a iza je tablica koja je prijavljena kao ukradeno vozilo.Covjek bi pomislio da ce bit problema ak naletimo na murju. Po putu smo prosli tocno 4 (CETRI!!!) mjesta na kojima su policajci zaustavljali aute. Nitko od njih nije imao niti jedan zaustavljeni auto i NIKOME od njih nije bilo sumnjivo kaj se usred noci usamljeni auto vozi bez registracije po gradu. Kod 3. sam se vec zajebavat poceo, nisam vjerovat mogao, a islom zivaca je odigrao svoje. Spustio sam u 2. brzinu i nabio gascinu do 7.000 okretaja. Decki su se, moram priznat okrenuli za mnom i - NASMIJALI!!! Bila im je zabavna rapsodija mog Supersprinta ali nikom ni da bi palo na pamet provjerit registraciju na crnoj, spustenoj, sportskoj Alfi koja je prijavljena da je ukradena to jutro. Umjesto toga, ostali su naslonjeni na svoj glofic i nastavili pasivnu meditaciju. Pored 4. ista stvar, samo sto su decki, cini mi se spavali u autu, tak da ih je buka eventualno na trenutak probudila i natjerala da ponovo pocnu brojat ovce. Ispricavam se ovim putem toj dvojici na smetnji u savjesnom obavljanju njihove duznosti. I eto, proslo je sve, auto je jos uvijek u garazi, nemrem ga ni pogledat jer mi se pokrene hiperprodukcija zelucane kiseline, ja razmisljam gdje cu nabavit protutenkovsku minu za stavit prek noci ispod njega da se drugi put lopovi sami raznesu u tri pi*ke materine (ak neko ima za prodat, nek se javi :)), cekam felge al im se ne nadam, a raz*eban sam toliko da me za metak u ledja vise i nije briga. Imam rokove na faksu, al ucit bas i ne mogu, imam registraciju za 20 dana, al sa starim gumama ne bu islo, a love u banci bas i nemam vise za kupit nove. Ostaje mi lijepo spakirat stvari i potraziti smjestaj u nekoj mentalnoj instituciji da se lijepo odmorim preko ljeta. I bar nekome ovo ispricat jer bum eksplodirao inace, a kak mi se tipovi cine ko da imaju IQ koliko i prosjecna casa vode, sumnjam da budu se nasli na ovoj grupi. Ali i ak me mrknu, bar budete brzo imali jednu dobru Alfu za kupit za jeftinu paru. Cetiri dana poslije dolazi Obavijest o pocinjenom prekrsaju koje se odnosilo cak i na neke bedastoce s kojima nemam veze. Susrecem se sa novim izrazom "narecenim vozilom". Pise se prigovor. Dvadeset dana nakon prve Obavijesti dolazi i Obavijest na prigovor, kao odgovor na prigovor. Gospoda koriste Word i nisu u stanju iskljucit "auto correct" i ostale ×××××rije pa tako svugdje pise veliko slovo i. Pismenost je takodjer ispod razine osnovnoskolca Ivice kao i koristenje suvremenog im racunala. Pise se novi prigovor. Nesto manje od mjesec dana i dolazi Rjesenje o prekrsaju. Pise se prigovor Prekrsajnom sudu preko MUPa. Cekam _nesto_ od Suda te idem tjerat pravdu. Ponovno sam dobio poziv za sluzenje vojne obveze u 8. mjesecu 2001. koju sam odgodio u 11. mjesecu prosle godine. Dao sam zahtjev za civilno sluzenje. Cekam odgovor. Vjecito u potrazi za pravdom. Jos uvijek sam ponosan vlasnik Alfe Romeo 33 1.5ie iz 1992. godine koja je na prodaju.