PDA

Pogledaj cijelu verziju : Pljačka posle oluje



Svedok optuzbe:
02-02-2009, 23:50
Hrvatska vojska (HV) u akciji Oluja kršila je sve odredbe ratnog prava, uključujući granatiranje Knina i pljačku nakon granatiranja, izjavio je svedok tužilaštva na suđenju trojici hrvatskih generala pred Haškim sudom

"Ne mogu shvatiti Hrvate, gade mi se njihovi metodi, krše
sve odredbe ratnog prava", napisao je u svom dnevniku bivši
posmatrač Evropske zajednice u Sektoru jug Mark Henson.

Izvode iz njegovog dnevnika pročitao je danas tužilac pred
većem Haškog suda, pre početka Hensonovog svedočenja u
postupku protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena
Markača, optuženih za zločine u akciji Oluja i posle nje, u
avgustu 1995. godine.

Henson je rekao da je cilj artiljerijskih napada HV na
Knin, bio da se protera srpsko lokalno stanovništvo,
prenose zagrebački mediji.

On je rekao su pripadnici 4. gardijske brigade HV nakon
zauzimanja Knina, 5. avgusta, počeli sistematsku pljačku,
od koje nisu bili pošteđeni ni članovi posmatračkih misija
Ujedinjenih nacija i Evropske zajednice.

Nakon što se na kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska
zastava, 4. brigada je vozilima po gradu sakupljala sve
vredne stvari: televizore, frižidere, muzičke linije. To su
istovarili u skladište koje je bilo pod stražom, a 6.
avgusta su sve to utovarili u kamione i odvezli u pravcu
Drniša, rekao je Henson.

Posle ulaska HV, "Knin više nije bio Knin", rekao je on,
opisujući razbijene izloge, zapaljene ili izgorele kuće i
saobraćajnice uništene granatama.

Henson je rekao da su, posle 5. avgusta "pročešljane" sve
kuće, iz kojih su odnesene vredne stvari i da su
"pročešljani" i njegova kancelarija i kuće u kojima su
boravili njegove kolege iz posmatračke misije.

Kao prvo
03-02-2009, 08:25
MOJ Pera Djetlicu (Tetka) - to je sve najobicnija LAZ! I nista vise! sasvim sigurno osmisljena u Strbcevom stabu. I zbog te tipicne srpske LAZI se sad vode procesi u HAAGU koji su jedna najobicnija sprdacina - i koji su se ustvari pretvorili u sistem - KAKAO spasiti Haagu obraz...

Sta mene tu dan danas toliko cudi je da su "Europejci" - JOS uvjek toliko naivni na srpske shizofrenicke spletke...

Obrana ce skratiti svoje svjedocenje (svjedoke) za 2/3 jer su vecina svjedoka optuzbe dokazala nevinost i absurdnost (Strbceve) "optuzbe"... Oni racunaju da ce tako skratitit cijeli postupak za 6 mjeseci - tako da generali budu ranije kuci...

Drugo: Gdje je - recimo taj Mark H bio 1991 kad je srbija zarila i palila Hrvatsku, pljackala, rusila, silovala i rastjerivala Hravate - njih 500 000 ukupno? Gdje je bila kad su se ti Hrvati tjerali na HR oslobodjeni prostor samo sa PLASTICNIM vrecicama u rukama - kao JEDINOM imovino? 500 000! (petstotina hiljada!) Nisu se zapitali GDJE je njihova imovina? Ciji su u "krajini" traktori, autobusi, bijele tehnike, vidouredjeji itd.. (OK ovo prenosno je vecinom zavrsilo u Srbiji, a bilo je toga toliko mnogo da se je TV i videi prodavali po 100 DM ili cak manje...)

Gdje je taj Mark bio da gleda tu bandu koja popljackanu robu sleperima vozi za Srbiju? Da li ga je zabolilo srce za sudbinu tih PONIZENIH zrtava? Te ponizene i silovane CIJELE Hrvatske?

EEEE moj Pera- d - Tetko - jadna ti mama...

Sakri se u misju rupu -

nasumce...
03-02-2009, 08:28
ISKAZ 1
Svjedok je civil, roden 1944. god., zivio u Vukovaru. Zarobljen je u Vukovaru, odakle su ga pripadnici JNA i cetnickih postrojbi odveli u logor u Sremskoj Mitrovici:

"... Bili smo utjerani iz grada u jednoj doli. Vojska je bila tu, rekli su nam da je sve okolo minirano, da niko nikud ne moze. Trebali su nas odatle autobusima prevesti u Sotin, jedno selo desetak kilometara udaljeno od Vukovara. Rekli su da je Sotin osloboden i da ce nas tamo evakuirati. Medutim, odveli su nas na Ovcaru. Tamo su bile zene i djeca, sve, sve je tamo bilo, i starci i mladi.

Vec kod predavanja su nas razvrstavali. Pitaju ko je Srbin, ko Hrvat. Razvrstavala nas je vojska. Oznake na vojsci su bile petokrake.

Tu sam vec bio uzrujan. Kad sam dobio kundak medu pleca, bio sam izvan sebe. Pocelo je tako sto je jedan vojnik JNA udario civila ispred mene kundakom. Zasto ga je udario? Bez razloga, kao i mene. Kad ga je udario, upitao sam: “Sto udari covjeka bez razloga?” Veli: “Majku ti ustasku, sta ti govoris!?” Onda je udario i mene. Pao sam u travu. Bio sam u civilu, imo sam kozni kaput, gumene cizme i kapu. Odatle vise nista ne znam..."

nasumce...
03-02-2009, 08:28
...po abecednom redu:
ISKAZ 2
Svjedok je civil, Hrvat, roden 1931. god., zivio u Berku, opcina Vukovar. Za vrijeme napada JNA i cetnika bio je u selu, gdje je i zarobljen:

"... U pocetku sam primijetio srpske straze. Primijetio sam i da se sastaju. Svi moji susjedi su se sastajali. Ti sastanci su se odrzavali u vise kuca. Drzali su cetnicku stranu. Vojska je dolazila k njima. Govorili su protiv Hrvatske. Samo su vikali “ustase, ustase”. Komandant njihovog Kriznog staba zvao se Zivko Momic. On je prije bio poljoprivrednik.

Napad na selo. Bio je 02. IX. 1991. Zeljko Perencevic, moj susjed, Srbin, je bas prolazio i doviknuo mi da ide vojska i da ce nas sve pobiti. Uto je dosla vojska. Tu nije bilo hrvatske vojske. Zajedno s vojskom su dosli seljani iz sela Banovaca, Orolika, Negoslavaca i Laza. Dosli su tenkovima i okupirali cijelo selo. Htjeli su napraviti borbu, a nisu imali s kim. Civili koji su bili u selu poceli su bjezati kroz polje. Nasli smo poslije cetvoricu ubijenih. Bilo je i nekoliko ranjenih. Oni su pohvatani i otjerani u logore. Neki su poslije razmjenjeni, a neki ne. Vidio sam kad je Srbima JNA dopremila oruzje. Dosao je kamion i istovaren je kod Momica i kod Branka Jekica. Oni su obojica iz sela Berak. Branko Jekic je bio poljoporivrednik, nesto je mladi od mene (tri ili cetiri godine)..."

nasumce...
03-02-2009, 08:29
ISKAZ 3
Svjedokinja je civil, Hrvatica, rodena 1933. god., zivjela u Vukovaru, gdje je docekala okupaciju grada:

“... Vukovarski Srbi su nas docekali na Jugopetrolovoj pumpi kad smo izlazili iz podruma. Mi smo mislili da ce nas docekati autobusom i da cemo svi ici 'za Hrvatsku'. Bili smo negdje kod dvorca grofa Eltza i kad smo izisli, vidjeli smo tenk, jugozastavu i cetnike sa subarama i kokardama. Sve nam je bilo jasno, a oni su nas tjerali putem da idemo dalje. Zaustavili su nam zeta kod Generalturista, trazili mu osobnu kartu i njegovoj su zeni rekli da ide sa dvoje svoje djece koja su imala petnaest i sedamnaest godina.

Kad je vadio osobnu kartu, zetu je ispao jedan mali srafciger, jer je on radio u poduzecu kao majstor za popravak strojeva. Oni su ga optuzili da su ustase tim njihovoj braci vadili srca. Zenu su od njega odbili, mi smo posli i utom smo culi rafal. Vesna je tada rekla: “Sad je moj muz ubijen”. Ja sam je razuvjeravala, a ona je tvrdila da je. No, medutim, on nije tu ubijen, nama je cijeli slucaj ispricao ocevidac Janika. Zeta su doveli do parkiralista ispred Name, udarili su ga u stomak i zet je jauknuo. Rekli su mu da moze ici i on je krenuo za nama, prema centru grada.

nasumce...
03-02-2009, 08:29
Dosao je na sam ugao parkiralista Name, i tad je cetnik sasuo rafal i jos pojedinacni pucanj i on je pao, tu je ubijen. Iduci naprijed, sretali smo mnogo leseva.

Za kratko vrijeme prisao nam je susjed Vlado Kovacevic, cujem da je vojvoda u Vukovaru, bio je u maslinastoj uniformi. Za njih su rekli da su ih “ustase” pobile, a oni su svi bili u vojarni u Vukovaru. Poljubio se sa mnom, izrazio mi sucut za sina sa cinicnim osmjehom na licu. Dosao je onaj cetnik iz pekare i govorio mojem muzu da ide preko. Taj cetnik ga je odveo u pekaru, a kcerka mi je trazila onog Jovicu. Muz mi je sjedio tamo s jos tri covjeka i vidio krvave zidove. Iza tog ugla u pekari su klali Ijude i navodno su ih tu spaljivali..."

Ma nemoj
03-02-2009, 13:11
ISKAZ 7
Svjedok je civil, Hrvat, roden 1957. god., zivio u Lovasu. Nakon okupacije sela, srpske paravojne postrojbe i JNA s jos jednom skupinom civila odvode na minsko polje u Lovasu, a odatle u logor u Sremsku Mitrovicu:

"... Lovas je mjesto koje je od Vukovara udaljeno oko dvadeset i pet kilometara i imalo je oko 1 650 stanovnika, uglavnom Hrvata. Srba je bilo negdje oko deset posto, a bilo je i nesto Madara. Napad na Lovas zapoceo je 10. listopada 1991. godine, i to prvo tenkovima, a nakon par dana doslo je do opceg pjesadijskog napada. U pocetku je kod nas u selu bilo nesto malo pripadnika Zbora narodne garde, ali su oni otisli prije no sto je napad zapoceo. Prije ovog napada bilo je nekih pregovora s JNA o tome da nas oni ne napadnu, ali ti pregovori nisu urodili plodom, jednostavno su nas napali. Kad su usli u Lovas, obecali su da ce biti mir i da se svi koji su otisli mogu mirno vratiti kucama. Mnogi su se Ijudi prevarili i vratili nazad. Neko vrijeme je bilo mirno, a onda su jedno jutro, i to iza 10. listopada 1 991. godine, upali i poceli Ijude tjerati van iz kuca.

Pruzen je minimalan otpor jer nije bilo oruzja. Nisu mnogo tukli tenkovima, ali je pjesadija bila vrlo okrutna. Na uniformama su nosili oznake s cetiri slova C, neki su nosili i zvijezdu, ali su sveto bili pravi cetnici. Svesu bili Ijudi starijih godista, njihovi rezervisti koji su pucali po selu, bombama istjerivali Ijude iz podruma gdje su se ovi krili, pretresali kuce, zene, djecu, Ijude, sve, bez razlike. Taj dan je u mom selu ubijeno tridesetak osoba, sve civila. Neke su ubili u podrumu, a neke su izvodili van i vani ih ubijali.

Ma nemoj
03-02-2009, 13:12
Medu ubijenima je bilo i par zena. Mrtve su mjestani pokapali rukama i to povrsinski - natjerali su ih da to rade. Tada su poginuli Vidak Rizmanic, lvo Palijan, Josip Josa Poljak i jos neki drugi, ali se ne mogu sjetiti imena. Navecer su se cetnici skupili oko skole da to proslave pucanjem. Ja sam u to vrijeme, dok su oni usli u selo, bio u podrumu, ali sam kasnije izasao van jer nisam imao izbora.

U tome svemu sudjelovali su i domaci Srbi i oni koji su dosli sa strane. Samo, domaci Srbi su radili indirektno, trudili su se da se prikriju. To se dogodilo 18. listopada 1991. godine ujutro. Ostalo nas je negdje oko pedeset ili sezdeset civila u Zadruzi i rekli su nam da nas vode u neki vinograd da radimo, mada smo svi nekako u sebi znali kud nas vode. Isli smo na minsko polje. Oni su tvrdili da su nasi postavili to minsko polje (sto ja smatram da je glupo i pomisliti da su nasi stavljali mine, ja sam siguran da su ga oni sami postavili). To se minsko polje nalazilo odmah ispred Zadruge u nekoj djetelini i bilo je udaljeno otprilike jedan kilometar. Nas su istjerali iz sela prema toj djetelini (mene su vec bili uboli nozem i ja sam sepao) i natjerali su nas da idemo pjesice.

Mi smo isli, no bilo je Ijudi koji nisu mogli dalje ici, pa su onda ti Ijudi njih molili da ih ubiju jer ne mogu hodati dalje. Oni su se otimali tko ce to izvrsiti, a onda se cuo rafal, pucnji i jednog su covjeka ubili. Zvao se Bosko Bodanac, zvali su ga Bole i bio je Hrvat.

Ma nemoj
03-02-2009, 13:12
Njegovo su tijelo samo gurnuli u kanal sa strane. Nastavili smo ici dalje, po dvojica njih u sredini, a mi okolo da bismo ih zastitili svojim tijelima ako bi slucajno pucao kakav snajperist. Svatko je bio pored jednog, tako da je njih bilo isto koliko i nas. Kad smo dosli do te djeteline, naredili su nam da idemo dolje desno i kad smo sisli, onda su nam rekli da su tu negdje mine, i da, posto su ih postavili “nasi” - da ih otkrijemo mi i povadimo van da se “igramo”.
Morali smo prvo preci poprijeko preko te djeteline. Naredili su nam da idemo kao da se kosi trava. Isli smo tako i bili smo udaljeni jedan od drugoga par metara, otprilike kao kad se rasire ruke.

Trava je bila visoka jedno tridesetak centimetara. Prosli smo tuda tako i nista nismo nasli. Onda smo se morali vratiti, pa ponovo preci preko te parcele, koja nije bila bas velika, samo sad uzduz. Ta parcela nalazi se na izlazu glavnog puta Tovarnika, Sotin, Vukovar prema Sidu. Oni su ostali iza nas na jedno sezdesetak metara, da bi bili na sigurnom, ako mi naletimo na mine. Kad smo dosli do jednog mjesta, vidjeli smo jednu zelenu, dugacku zicu na kojoj su bile povezane mine. Ta zica bila je na otprilike jedno petnaestak centimetara visine, bila je sakrivena, ali se ipak isticala iako je bila zelene boje. Bilo je i par mina unaokolo na stapovima i par tih “pasteta”.

Ma nemoj
03-02-2009, 13:13
Zacule su se mnogobrojne eksplozije i detonacije. Ja sam vidio kako je jedan decko upao u te mine. Zvao se Ivan Kraljevic. Postoje dvije verzije: da se sam bacio medu te mine i da se jedan od cetnika zaletio i gurnuo ga nogom s leda medu te mine. Kako je pao dolje, medu te mine, aktivirao je minsko polje - sve su eksplozije bile lancane jer su to sve bile one odskocne mine i tu je odmah bilo dosta mrtvih.

I ja sam zadobio ranu od gelera kroz pluca. Kad se to dogodilo, onda su odozgo, s ceste, vikali ima li teze ranjenih. Kad su teski ranjenici digli ruke u zrak, oni su pucali po njima. Ja sam i tom prilikom zadobio prostrijelnu ranu kroz ruku (s leda). Kad se aktiviralo minsko polje, istovremeno je eksplodiralo vise mina, a pored mene su poginuli Conjer Ivica i Mate Hodak, koji nije odmah izdahnuo, nego je vikao da ga ubiju jer je bio ranjen i ja sam cuo i rafal i kad je izdahnuo. Ne sjecam se koliko je Ijudi tu ubijeno, ali pouzdano znam da nas je bilo trinaestero ranjenih. Jedan je ranjenik preminuo kad smo otisli u Sid. Jos ih je par nagazilo na te “pastete”, a onda je naisla “regularna” vojska i naredila ovima da ne pucaju po nama, nego da nas izvuku van. Medu cetnicima koji su nas vodili na to minsko polje bila su i dvojica mjestana - Buva i Kinez. Prije rata oni su radili u poljoprivredi, u Zadruzi. Oni su se direktno prikljucili cetnicima, a ovi ostali su radili prikriveno. Kad smo isli poljem, vikali su za nama da ne smijemo zaostajati jer ce pucati na nas, a da, ako hocemo, mozemo bjezati (znali su da cemo svakako naici na mine)..."

MATE LAUŠIĆ
03-02-2009, 20:56
Ovako su se otprilike stvari odvijala - a ja to znam... TESKO je bilo obuzdati ponizene, popljackana, protjerane Hrvate koji su dosli - i OSLOBODILI svoje domove i domovinu - a nasli sve svoje popljackano i devastirano -

MATE LAUŠIĆ danas je završio svoje svjedočenje u haškom procesu koji se vodi protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Laušić je u svom iskazu kazao kako za vrijeme niti nakon Oluje Srbi nisu planski protjerivani iz Hrvatske, niti su vojni zapovjednici izdali naredbu o toleriranju zločina nad srpskim stanovništvom, ali je ipak priznao da se "na nižim razinama Hrvatske vojske toleriralo kršenje vojne stege".

Njegovo je stajalište da su se eventualni zločini na nižim vojnim razinama tolerirali zbog toga što su "zapovjednici u svoj posao unosili emocije" i zato što su dolazili iz istih slojeva kao njihovi podređeni, te nisu mogli pobjeći od prijašnjih ratnih strahota koje su vjerojatno utjecale na njihovu psihu.

Laušić laže kako nikad nije dobio naredbu da tolerira ili potiče ratne zločine, niti mu je između 1991. i 1999. godine dobio ikakvu naredbu koja bi išla protiv "njegovog poimanja etike i profesionalizma". Laušić također kaže kako je ulagao maksimalan napor da se spriječe sva kaznena djela koja bi ugrožavala sigurnost civilnog stanovništva. "No, pitanje je u kojoj nam je mjeri to pošlo za rukom", priznaje Laušić, te ističe kako je nakon Oluje bilo vrlo teško nadzirati svih 7.000 kvadratnih kilometara oslobođenog prostora na kojem su ordinirali nedovoljno dobro obučeni vojni policajci i vojnici koji su trebali biti razvojačeni, ali nisu jer im je vojska bila jedini izvor prihoda.