NOBELOVAC Ružička

[Ružička]

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić svečano će u Strossmayerovoj ulici 25 u Vukovaru otvoriti novoobnovljenu rodnu kuću Lavoslava Ružičke u četvrtak 13. rujna 2007. godine, točno na 120. obljetnicu rođenja prvoga hrvatskoga nobelovca. Objekt je bio teško oštećen od strane srbijanskoga agresora u vrijeme vukovarske ratne epopeje.
Svečanom otvorenju i predaji toga objekta gradu Vukovaru kao njegovu vlasniku uz predsjednika Mesića nazočit će i predsjednik HAZU Milan Moguš, ministar kulture Božo Biškupić, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, lokalni dužnosnici te upraviteljica Fundacije »Ružičkina kuća« Maja Rendulić.
A, upravo je Fundacija »Ružičkina kuća« osnovana krajem 2004. godine od skupine zagrebačkih poduzetnika sa željom i ciljem da se obnovom Ružičkine kuće pridonese očuvanju hrvatske kulturne i znanstvene baštine te oživljavanju života u Vukovaru.
Kroz gotovo tri godine projekt te Fundacije, nad kojim je pokroviteljstvo prihvatio predsjednik Stjepan Mesić, podržalo je 90-ak darovatelja prikupivši u novcu, građevinskom materijalu i drugome oko četiri milijuna kuna, kojima je vraćen nekadašnji sjaj toga objekta od iznimna značenja, i ne samo za Vukovarce. Među donatorima je i Unesco, koji je osigurao 20.000 dolara.

[Ružička]

»Gradski muzej u rodnoj će Ružičkinoj kući urediti spomen-sobu s postavom multimedijalna karaktera koji će svim budućim posjetiteljima otkrivati život i djelo našega nobelovca«, kaže Ruža Marić, ravnateljica vukovarskoga muzeja, podsjetivši da je i prije Domovinskoga rata i ratnih razaranja u Ružičkinoj kući bila postavljena spomen-soba. Dio novoobnovljene kuće, potvrdila je Marić, upotri××××t će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti za znanstveni rad, za predstavljanje svojih projekata i za predavanja.
Uz povijesnu građevinu napravljena je i sasvim nova dvorana 18 puta15 metara koja će biti namijenjena multimedijalnim sadržajima. »U tu dvoranu, odmah uz Ružičkinu kuću, prvenstveno namjeravamo dobiti mlade, posebno osnovnoškolce, koji će dio školskih sadržaja, sukladno HNOS-u, dobivati upravo u njoj«, rekla je Zdenka Buljan, gradonačelnica Vukovara, prilikom obilaska završnih radova na Ružičkinoj kući.

[a kaj je delal]

gospon Ruzicka. Ja kak decak to i nemrem znati, ali bi stel da znam kaj je napravil i zakaj se o njemu tak malo pise.

[********]

Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu suradnju s Cie Company (kasnije Firmenich) u Ženevi.

1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj. Zbog znanja iz područja tarpena, 1918. postaje izvanredni profesor, a 1923. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.

Godine 1921. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj. U Nizozemskoj ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području kemijske industrije.

Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor organske kemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i steroide. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona), njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske kemije.

Godine 1939. osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za kemiju.