PDA

Pogledaj cijelu verziju : "Sta ce nam Gudelj?!"



Marinko ČULIĆ
01-10-2006, 02:20
Pričekali smo pet, šest, sedam... dana od objave vijesti o izručenju Antuna Gudelja Hrvatskoj i onda zaključili da o tome u hrvatskim medijima nije objavljeno ništa relevantno. Jest da je stvar pokrivena u smislu osnovne faktografije, a neki su to učinili i vrlo profesionalno. Tko je zaboravio što se sve tu zbivalo, precizno je opskrbljen podacima koga i kada je Gudelj ubio, na kakve nečuvene načine mu je zatim hrvatsko pravosuđe omogućilo da izmigolji i kako je kroz gusto šipražje australskog ekstradicijskog zakonodavstva na kraju provučena odluka o njegovom izručenju.

Ali, tko je zapravo taj Gudelj? I što mu je ulilo u žile hladnokrvnost da puca kao u glinenog goluba u šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira (i još dvojicu lokalnih srpskih funkcionara), što je s obzirom na pogranični položaj grada i okolnosti nadolazećeg rata, bila – ili je trebala biti – jedna od najvažnijih funkcija tada u Hrvatskoj? Eto, tu je ta medijska rupa o kojoj govorimo, kojoj bi najbolje pristajao reklamni slogan 24 sata – to je ono što me NE zanima.

Mediji su ostali bez zraka u pilećim plućima već na tome kako je uopće došlo do odluke Australije o Gudeljevu izručenju, i zašto je ona donesena baš sada kada se zna da hrvatski zahtjev za izručenje leži pred njom godinama. O yes, iz naših se tiskovina dalo saznati da Australija sve donedavno nije imala pred sobom ozbiljan i iskren zahtjev za Gudeljevo izručenje, kao što je uostalom bio neozbiljan i takav zahtjev za Dragana Vasiljkovića, alias Kapetana Dragana. Pa su onda Australci praktički natjerali nadležne hrvatske službe da te zahtjeve sastave i podnesu kako spada.

Ali, nigdje se nije dalo pročitati da očito postoji i logička veza između ta dva izručenja, jer sve govori da Australci nisu htjeli razgovarati samo o izručenju Vasiljkovića. Ako hoće Kapetana Dragana, Hrvatska je morala zatražiti i izručenje rezervnog policajca Gudelja. To je tako jasno da tu ništa ne bi trebalo promijeniti ni da Australci top službeno zaniječu. Naravno da je Australija ovako postupila i iz vlastitih interesa, tj. radi mira u vlastitoj kući, jer u njoj postoje značajne dijaspore i Hrvata i Srba, pa je razumljivo da se ona ne želi zamjeriti nijednoj od njih.

No, svejedno, ovo se može shvatiti i kao poruka s dalekog kontinenta da su ratni zločini ratni zločini i da ih se ne smije odvajati i različito tretirati (jel citas ti ovo Grgure???). Ta poruka ovdje je prošla neprimijećeno. A to još i nije najveće zlo. Puno je gore što najava Gudeljeva izručenja nije izazvala ni najmanje zanimanje da se makar i malom džepnom baterijom rasvijetli taj u mnogo čemu antologijski lik iz rata u Hrvatskoj. I da se napokon kaže u ime čega, kakve to "domoljubne" fetve, je on ispalio cijeli rafal u Kira, Zobundžiju i Kneževića.

Tužno je i jadno da je Reihl-Kirova udovica Jadranka, nakon što je iznijela daleko najveći teret novog procesuiranja Gudelja i petnaest godina odgađane ekstradicije – i uz to je sve do današnjih dana klevetana od Glavaša kao "vesela udovica" – na kraju ostala sama i u tome. Jedino će ona ovih dana reći, u intervjuu s Borisom Pavelićem za Novi list, da će u slučaju da ponovljeno suđenje Gudelju potvrdi da je njen suprug ubijen po političkom nalogu – to promijeniti dosadašnju sliku o uzrocima i počecima rata u Slavoniji.

Kakva je dosadašnja slika, znamo. To je da su ovdašnji Srbi ničim izazvani nasrnuli, najprije sami, a odmah zatim i uz podršku JNA, na Hrvatsku i da je na taj način počeo rat koji se nije moglo izbjeći. Ali, rekonstrukcija Kirove krvave asasinacije i onog što joj je prethodilo klima svako, a ruši svako drugo slovo tog hrvatskog pseudopatriotskog kanona. Rat se, naprotiv, dalo izbjeći, jer DOK JE KIR BIO žIV I SVOJIM MIROVNIM INTERVENCIJAM HLADIO STRASTI, žRTVE JOš NISU PADALE.
(Jel citas ti ovo, VGS-e?)
Prva žrtva bio je on sam, nakon toga, pripovijeda njegova supruga, više nitko nije uklanjao barikade i tek onda se moglo govoriti da je rat stvarno neizbježan.

Kirova sudbina, dakle, upravo trešteći govori istinu o tome kako je počeo rat u ovoj zemlji. Da bi klanja i paleži počeli, morali su biti uklonjeni zadnji mirotvorci, pogotovo ako su uz to bili i krunski svjedoci. Jer, Kir je, podsjećamo, svjedočio i onoj nadrealnoj sceni kada su osobno Šušak, Vukojević i Glavaš pucali po Borovom Selu, čime se Srbe svjesno regrutiralo za rat, a kada su zatim u samoubilačku akciju ondje poslani hrvatski policajci, dvanaest ih je tada poginulo, regrutacija je obavljena i na hrvatskoj strani.
(nastavlja se)