PDA

Pogledaj cijelu verziju : "Sta trazi Tesla u Hrvatskoj?!"



Heni Erceg
25-09-2006, 12:34
Zamislimo evo da se Tesla rodio desetak godina ranije, pa da je svijet krenuo obilježavati tu okruglu, jubilarnu godišnjicu rođenja, stotinu i pedesetu, te 1996. Da se rodio samo desetljeće ranije, bi li i Hrvatska zasukala rukave i tako pompozno obilježila obljetnicu rođenja genija? Zamislimo tu 1996. u Hrvatskoj i tadašnjeg Šeksa, Sanadera, Milinovića... I prisjetimo se, onako s rezignacijom, a bez uzaludne zlobe, što su sve radili u to doba, kakve su ideološke poruke slali i kakvi su bili rezultati tih poruka. Odmah da kažem, naravno, da raduje činjenica što je Tesla konačno priznat i u zemlji u kojoj je rođen, mada bi taj eminentni građanin svijeta, samo da može, sigurno na svoj način, ne bez cinizma, komentirao svu onu svitu okupljenu u njegovom rodnom Smiljanu, punih petnaest godina nakon što je, ironično, upravo na taj dio Like pao najgušći mrak pod čijim je okriljem i sam Tesla odletio u zrak, a izum što ga je podario svijetu i danas je još tek pusti san žitelja Smiljana i okolnih, nekada, mahom srpskih sela.

Bilo je to doba kada su pripadnici iste političke elite koja jedva da je stala u vrt ispred male Tesline kuće, bili, ako ne baš idejni začetnici, onda svakako pronositelji ideje da ni Tesla, kao Srbin, makar je mrtav već puste godine i makar je bio genij kojega je u kontinuitetu slavio čitav svijet, ipak nema što tražiti tamo u Lici, u Gospiću ponajviše, pa je shodno takvoj politici etničkog barbarstva spomenik Tesli, rad Frana Kršinića, odletio u zrak, potom je, poput strujnih iskrica, zaiskrila i planula i rodna mu kuća, a onda je uslijedila petnaestogodišnja šutnja. Da bi, odjednom, histerično, kako to uvijek biva kada se stvari rade iz grijeha, a ne uvjerenja, i kada isti oni kojima je do jučer Tesla možda i bio genij, ali prije i više od toga tek obični Srbin, odjednom shvate da je upravo sjećanje na Teslu stiglo kao dar s neba, e da bi se svijetu pokazalo kako je baš ova vlast ona uljuđena, evropska ekipa, spremna da u samo 55 dana napravi Memorijalni centar "svome" Tesli, svakako veći i ljepši od svih ostalih spomenika geniju razasutih po svjetskim metropolama.

Naravno, kada mračnu povijest, u kojoj je dinamit pod onaj Teslin spomenik u Gospiću bio tek jedan u nizu, preko noći ispravljaju isti ljudi koji su tu povijest i krojili, čitava stvar poprima obrise farse, pa se upravo to zbilo i u Smiljanu, tamo gdje su pred spomenikom Tesli isti političari naglašavali ono što su devedesetih, u naponu svoje vlasti, proglašavali pukom izmišljotinom, Teslinu izjavu, naime, kako je ponosan na svoje srpsko porijeklo i svoju hrvatsku domovinu. Ista izjava sada je prigodničarski iskorištena kao još jedan značajan korak ka pomirenju Hrvata i Srba, pa je valjda zato svečanosti "povratka" Tesle u rodnu zemlju prisustvovao i predsjednik Srbije Boris Tadić, a i uloge su bile pažljivo podijeljene. Očekivano, predsjednik Mesić podsjetio je i na vrijeme kada je Teslin spomenik u Gospiću miniran, premijera Sanadera zapala je već poznata rola kultiviranog, evropskog političara koji zapravo veze nema s devedesetim godinama u Hrvatskoj, pa je on, eto, "ponosan što Hrvatska zajedno s Amerikom i Srbijom slavi Teslinu obljetnicu", dok je za glavnog gutača smeća što ga je HDZ svojevremeno prosuo i po Teslinom Smiljanu i po Gospiću, odabran potpredsjednik Sabora, Gospićanin i tamošnji šef HDZ-a, Darko Milinović, koji je bidan imao javno kazati kako je rušenje spomenika Tesli bio "pokušaj zaustavljanja napretka", i još da "hrvatski rječnik ne poznaje riječ za ono što se dogodilo".

A ta riječ "za ono što se dogodilo" itekako je dobro poznata upravo tome Milinoviću koji je, dok su Teslin spomenik i rodna kuća destruirani, bio velika politička faca u Gospiću, tamo gdje uostalom i danas lokalna vlast ne želi odljev uništenog Kršinićevog Tesle, što ga je Beograd voljan poslati u Gospić, vratiti na isti onaj trg s kojega je devedesetih uspješno "očišćen", jer, kažu, tamo je sada fontana sa statuom balerine koju Gospićani nazivaju Vilom Velebita. Tu Vilu Velebita vjerojatno je pjevao i onaj Ivan Rožić, nazivan još i Bijeli vuk, u doba kada je, tako barem govore brojne indicije, dakako nikada pretočene u istragu, spretno rukovao dinamitom od kojega su stradavali ljudi, srpske kuće, pa i ona Teslina u Smiljanu, a koji je također prisustvovao otvaranju Teslinog memorijalnog centra.

Došao se čovjek, a zašto i ne bi, "lično i personalno" uvjeriti kako je sav njegov dinamitaški trud da jednom zauvijek razjedini braću Hrvate i Srbe bio zapravo uzaludan, jer Tesla samo što nije uskrsnuo kako bi te zavađene narode opet bacio jedne drugima u zagrljaj.

Naravno, upotreba Tesle u političkoj promociji Hrvatske, čak i ako dolazi od onih istih koji su ovako ili onako odgovorni za sudbinu njegovih spomenika i uopće za njegovo višegodišnje prešućivanje, nipošto nije nešto što se ne bi dalo razumjeti. Tim više jer ne može baš svatko izvući iz naftalina jednoga Teslu, samo problem te brzinske upotrebe genija (čak je i spomenik ukraden iz dvorišta "Ruđera Boškovića" unatoč prosvjedima zaposlenika toga instituta!) jest taj da je svo to naprasno, političko svojatanje zapravo jednokratno, pa time i uzaludno; Nikola Tesla, naime, naprosto se ne može posvajati kako se kome napne, ne može, jer riječ je o kozmopolitskom zanesenjaku, geniju koji nije samo izmislio neku izmjeničnu struju ili što li ga već, nego i o vladaru ironije, cinično spremnom na relativiziranje čak i vlastitog značaja, ako je za dišpet onima koji su mu se neumjereno dodvoravali.

Uostalom, taj koji u osvit rata i pokušaja da ga se uvuče u međunacionalni sukob Hrvata i Srba poruči: "Vaša mržnja pretvorena u električnu energiju mogla bi osvijetliti gradove", nipošto nije dobar materijal za prigodničarske farse, još manje se takva ličnost, oslobođena svih dogmi, može iskoristiti kao magnetska sila što bi imala povijesnu ulogu trajnog spajanja Srba i Hrvata. Čovjek koji je mogao biti milijarder i dugoročno njegovati svoju taštinu, čitav je život živio u hotelu i najradije razgovarao sa sivom golubicom s prozora svoje hotelske sobe. A samo krajnje slobodni zanesenjaci lišeni su gordosti i opasne taštine, pa zato događaj u Smiljanu i nije bio slavljenje Tesle, nego mala fešta velikih političkih taština i loših savjesti. Tek jedna u nizu, koja će trajati kratko, kao i svaka predstava. Dok se ne pogase svjetla ili ne nestane struje.

@@@@@
Gospodinu Ercegu ne fali smisla za humor, a meni se bas svidja:

>>Darko Milinović, koji je bidan imao javno kazati kako je rušenje spomenika Tesli bio "pokušaj zaustavljanja napretka", i još da "hrvatski rječnik ne poznaje riječ za ono što se dogodilo".<<

HAAAAAAAAAHAAAAAAAAAAAAAAAHAAAAAAAAA
HAAAAAAAAHAAAAAAAAAAAHAAAAAAAAAAA