O ti beskrupolozni vraže
jadnom tebi žene srce draže
Tebe muče teške dileme
u pitanju su dvije žene
jedna te u krevet vabi
nudi tijelo da se rabi
druga tebe skreće s puta bluda
ulaže u te puno truda
Ti se trzaš u toj mreži riječi
ali ti godi ne možeš poreči
Što bi bilo kad bi bilo
bi li bilo ili bi mi se samo snilo
da je pored mene bilo
bajna vilo tvoje lipo tilo )
Nikada nije bilo načina
da te zadržim,
a sada imam tijelo
građeno da te ulovi.
Savijena leđa vukodlaka,
na kraju repa udice
i krila gavrana,
sakrivena bojom noći.
Osluškujem zemlju kojom hodaš,
opasnost ti miriše
na smrznute trave,
osjećaš me u zraku
kao nešto poznato i mrtvo.
A ja čekam.
Tvoje nježno lice me gleda
pogledom neznanca, a
duša tvoja Dušo
nalijepila me na osmrtnicu.
Rukama razgrčem šiblje, složeno
urednim gustim nizovima
što šiba mi tijelo.
Svlačim se polako, i
skupljam se u točku.
Skočit ću kroz obruč,
padati kraj ogromnih hrapavih
sivih rubova stijenja.
Past ću na jarbole i razbit će se
moja ljuska.
Ljudska ljuska,
u kojoj sam se skrivao drhteći strepnjom.
I strahom kojim sam te volio.
A ti ne tuguj, ima i gorih stvari.
I kad budeš visoko, pogledaj
vidjet češ me u letu maslačka.
Ja ionako nikada korijene imao nisam,
samo jarbole, točku pijeska, i ljusku.
Čežnjo, tebi žudnja nije drugo ime
Ljubavi dar ti je predivan, i samo kratka šutnja
nepravdom je utihnula moju romantiku.
Sjest ću u strast, jer ti znaš de bez strasti
nema ni romantike.
A ona bi pak bila pusta mašta,
da ne slijedi bubnjeve srca.
Raznaknut ću jarbole jez znam da je
iza nijh Sunce,
koje će mi zrakom obojiti lice.
Tamom nosit će me oni vjetrovi ludosti,
kada strepiš kao da ti odlazi dijete.
Stresli su te svi živčani izdanci jer to je brutalna igra hladnog medijatora.
On nije vičan toploj rijeći kojom bi tvoju blagot lišio nasilja straha. Svaki glas je hladan koji vrleti nije znojio da bi do tebe došao.
Plavi baršun
Penjem se snagom kamena
vrletima tvojih uzdaha, i kroz znoj
jedva nazirem vrh.
Penjem se tamo visoko, jer je samo tamo
nepristupačni Plavi baršun
dohvatljiv kao najljepša slika.
I kada kroz trepavice što mi kaplju
ugledam tvoju prekrasnu sliku, ti mi
u njoj potpuno nestaneš.
Naprosto mi odeš u trenutku,
taman u onom trenutku, kada sam mislio
da te mogu fokusirati.
I ne pitaj me više gdje se izgubila boja neba,
jer ono crvenilo je vatra
u kojoj su se istopila naša tijela.
Onda mi se ti opet vratiš kao Plavi baršun,
trepćeš nevjericom u potrazi za harmonijom
Sebe, tijela, prostora i vremena.
Ja te molim ostani tako još samo toliko,
da te se nagledam do vjećnosti ako ona postoji.
)
Pravila postanja
Odgovori uz citat