izmisljena prica

[jessica]

Dajem sansu onima koji vole pisati i izmisljati price,pa da vidimo...Preacher,ova tema je idealna za tebe



Hladno jutro na kolosjeku Zweite... Joska je nervozno tresao snijeg sa svog kaputa, usput duvajuci topli zrak u svoje promrzle ruke.
Toliko sjenki oko njega, lutke bez lica i izraza, slucajni prolaznici na putu u neki svoj svijet... "Svaki taj covjek mogao bih biti" sjenke bez zvuka... ali on je cekao nju, ona je punila njegovo srce toplinom... ona je bila prva i zadnja misao tog hladnog i tmurnog jutra...


(ajde nastavite pricu....)

[Braja]

...znao je da mozda nece doci, ali nije zelio odustati. Uz nju se osjecao zivim i nista drugo nije mu bilo vazno, pa cak ni to da se mozda izruguje iz njega. Nema veze, uostalom, ima on dovoljno ljubavi za oboje, pa cak i vise od toga. Ma sve ce biti u redu, tjesio je sebe, samo da dodje. U dzepu mu se polako topila "Milka" sa ljesnjacima u koju je nehotice zario nervozne prste. Svaka minuta cinila mu se kao vjecnost i na kraju, kad je vec pomislio da mu dolazi u susret, prepoznao je djevojku koja je radila u lokalnoj pekari i neizbjezno je uslijedilo lagano razocaranje. Negdje duboko tjeskoba je pocela pustati korijenje...

[jessica]

...borio se protiv ,nije islo,postajao je jos nervozniji sto od susreta ,sto od cekanja.Odlucio je popiti nesto i usao u najblizi caffe...

[Puky]

... i ugleda ju , radi punom parom , cevape pece , suznih ociju lukac reze i ... uzdise ...

[Vanda]

Ne, to nije bila ona. U svakoj djevojci vidio je nju. Samo nju, onu koju je čekao....

[kap]

Misli mi teku brzo ali jezik ne prepoznaje riječi
Oko kruži po rubovima ispijenih čaša
Moje srce gnječi suze dok zraka Sunca probija dlan drhtave žedne ruke
Sva toplina svijeta rastopila se u zlatne kapi koje miluju moje nijemo potopljeno srce
Oh, kako bi sada rado rekao prosjaku da nisam kraljević jer smo sada tako isti i da nam treba onaj isti žuti novčić za još, za još jednu, još za samo jednu žutu kap čitavog Sunca na mojim žednim usnama
Tu kraj mene neka druga čaša žvaće i žvali neku spiku o ženama, ženama plavim, ženema crnim, divnim ženama crnim u nekim pticama srebrnih krila
Ma sve je to daleko, daleko negdje na nebu, a ja se tako čvrsto oslanjam na svoj vlastiti stav u životu i ne podnosim ovaj glupi šank što se nalaktio na mene,
dok kristalne oči kruže negdje po rubovima ispijene vreline
Bože, zašto si me pretvorio u njenu zlatnu kap ?
××××× spika, a izvijena nalita čaša pored mene sada mlatara rukama a
zamuljeni pogled hvata bedra u pripijenom jeansu
-Ti si obična crna pička, skvarcana plavuša
-Daj mi te tvoje tangice da si brišem posrani nos
Svjež zvuk daju samo sudari kugli bilijara i dodiri praznog stakla
Obamrla ljubav gleda u golu istinu
Čudna sudbina veže vino i srce

[U.V.]

šutimo













šutimo












u tišini












ne mljackajmo za stolom






















zabavljajmo frojlan

[I]

...da Vanda , nije to bila ona , ona nije dosal , samo je miris cevapa i luka ... potsjecao na nju .
Ah , nikad vise takvih cevapa !

[jessica]

...i kako znamo da nije glavna rijec ~ cevapi,...on se osvrtao i gledao trazeci djevojku koju je volio cijeli svoj zivot.Proslo je vremena i vremana od kako se nisu vidjeli.Razmisljajuci tako o njoj,podigao je pogled i na vratima se pojavila Ona...

[samuel clemence]

je jos samo da nju s cevapima i suzama od luka i njega s cokoladom strpamo u parobrod i avantura moze poceti!!!

[vila]

Joško je protrnuo.Kad ju je ugledao, shvatio je koliko je godina prošlo...Preko njenog lica otegle su se bore, ni stas nije bio onaj kojeg je pamtio. U tom je trenu postao svjestan svog izgleda, svojih kilograma, svojih sjedina...jedino što je ostalo isto bila je njegova ljubav za nju. Živa sjećanja na njihove dane,ostavljala su okus mladosti u tijelu. Volio ju je isto kao prije 23 godine kad je otišla svojim putem, očiju prepunih suza. Krenuo je prema njoj, a onda, prestravljen, stao. Hoće li ga prepoznati njezina Ljubav, kao što je njegova prepoznala nju?

[Braja]

...U debelom kaputu sa nanosima snijega. Trazila ga je pogledom. Ali kakvim! Ne, nije to bio pogled sirom otvorenih zjenica kakvim se gledaju ljubavnici, ni prijateljski pogled; bio je to pogled poput vremena vani: tmuran, hladan i dosadan. Napokon ga ugleda i lagano podje prema njemu. Svaki pogled odavao je eleganciju i profinjenost, ili se bar njemu tako cinilo. Ta, zar ju je i mogao drugacije dozivljavati, volio ju je vise od svega.

- Bok! - progovorila je.
- Bok! -
Zaustila je jos nesto, ali prekinuo ju je.
- Cuj, moram ti nesto reci. Znas, ja tebe volim. Tesko mi je to izustiti, ali volim te od dana kad smo se upoznali i cijelo vrijeme sam te volio.
- Nemoj...
- Pusti me da ti do kraja kazem, jedva sam skupio shrabrosti za ovo, mozda vise necu nikad!

Nije ga vise prekidala. Petnaest minuta joj je govorio sto sve na njoj voli i na kraju je ostao bez rijeci. Pogledala ga je mi sad joj se na licu ocrtavala lagana tuga.

- Cuj, moram te razocarati. Vidis, ja sam dolazila kod tebe i ponasala se lijepo samo zato jer mi je bilo zao sto te prijatelji zezaju sto nikad nisi imao curu i htjela sam pokazati da se i za tebe netko zanima. Vise se necemo vidjeti, zbogom.

Noge su mu se odsjekle, rekla je to toliko hladno da je pozelio propasti u zemlju, ali ispod njega bio je samo hladan beton. Ostao je dugo nakon sto je ona otisla, neznajuci da li da ostane u svijetu maste ili da se prepusti depresiji koja je sad rusila sve bedeme njegove obrane...

[Braja]

Oprostite, vilo, na alternativnom nastavku, malo sam duze pisao. Nek ostali forumasi procijene sto im se vise svidja. Nekako nisam mogao da ne napisem istinit zavrsetak, sorry.

[Lugo]

...vis puta mi se obratio, u snu. O njemu znam samo da je nas poznati pisac i da je mrtav.
Pokaze se, i kaze. Da je gospodar moje rumbe (iako sam los plesac) da sve sto imam je zahvaljujuci njemu.
Da imam dobro srce, i da nikada nece biti otrovno. Da sam u proslom zivotu bio nitko i nista.
Kaze da moram biti njegov glasnik, da moram otvarati vrata,i nositi pjesme u "bojama"

P.S. znam da je malo van teme,ali eto

[vila]

Hvala Ti, Braja,bez obzira što ja nikad ne bih mogla, odnosno, htjela smisliti takav završetak. Iako mi je ljubavni život više prazan nego sadržajan u duši sam nepopravljiva romantičarka i priče koje zamišljam ili napišem uvijek nose poruku pobjede. I ova Tvoja bi mogla dobiti nastavak u kom bi Joško izrastao a ne pao pod teretom neuzvračene ljubavi. Možda ga napiše netko drugi, a možda baš i Ti? Adio!

[Braja]

Nastavak, samo za vilu

...dvadesetak godina poslije, negdje u vlaku izmedju Zagreba i Vinkovaca. Nekad nocno-crna kosa danas je prosarana sjedinama, dvije-tri bore oko ociju, lik u kojem se jos uvijek moze prepoznati onaj student kojem se u jednom danu srusio citav svijet. Ipak, iz ociju mu jos svijetli ono nesto po cemu znas da netko nije samo prazno tijelo koje bezumno koraca kroz svijet. U jednom trenutku ulazi sjenka i sjeda nasuprot njega. Isprva ju nije prepoznao, a onda se nasmijesio. Bila je to Ona. Pocetnih par rijeci pretvorilo se u razgovor. Bilo mu drago sto ju sreo. Jos uvijek je bila lijepa, premda je odavala dojam umora i ispijenosti. Znao je da je prosla stosta, nacuo je nesto o muzu pijancu i teskom razvodu, ali nije mu vise toliko bilo stalo. Sest mjeseci nakon nje pronasao je nekog tko ga je zavolio, svoju buducu suprugu koju je volio svim srcem. Pokazao on Njoj sliku svoje dvoje andjela i sve joj tako govorio o svom zivotu, ne primjecujuci da se sjaj u njenim ocima polako gasi. Nije znao da je Ona shvatila, prekasno, kako je mogla biti sretna. Uzela je njegovo srce, slomila ga na pola, zgazila i ostavila u onom kaficu. Netko drugi je uzeo to isto srce i slijepio ga snagom ljubavi. U jednom trenutku Ona je ustala i rekla da tu izlazi. Gledajuci za vlakom koji se gubio u daljini, nije mogla sakriti suze. Vlak je nosio Joska, sretnog Joska, a njoj ostadose kapi na licu koje su topile led na zemlji na kojoj je stajala. Sve dok netko nije primjetio te suze...

[jessica]

...suze ljubavi!...skrivala je.Netko je primjetio suze i zapitao :
~"Zasto places?"
Nije imala pravi odgovor jer i sama nije znala ~ zasto?Pokusala je okrenuti se i otici ,polako ,nije mogla....uporno je gledala za vec nestalim vlakom.Tuga...

[bubamara]

i dok se mjesečeva svjetlost igrala na njenom licu okupanom suzama na toplom povjetarcu,dok zlatna rjeka mlječnog puta vijuga po zvjezdama ispunjenom nebu osvjetljavajući nebeski svod toplinom svojih boja i ocrtavajući siluete dalekih prostranstava........pitala se zašto?

[DAVID.B.ST]

?????????????Tupilo od nekuženja!!!!!!
Što "zašto", bubamaro?
I di je ovde radnja? Jel' se vode čakod dejstvuje, oli smo još na uvodu, prologu i uvertiti?
("Dvije kuće, obje čaščene i slavne...")

E sad igraju Inglježi kontra onizi krebilac iz Olandežije, pa se gren ča izgubit.
Pri' tega, bubaliverpool, jel' ti ono bila stilska vježba...oli čakod prepisanoga?
Khm, ćonj! )

[bubamara]

pa jednostavno se pitala zašto?kao što se i ja sad pitam zašto si takav prema meni.zašto sam već osuđena,a neznam ni zbog kojih to djela.osjetim u ovim malim slovima tvoju odbojnost prema meni.zbog čega?

[Fair]

ja počinjem od....pokazao je on NJoj sliku svoja dva anđela.
gledala je slike, gledala njega i osmjeh olakšanja razlije joj se licem. on je pita..zašto odjednom izgledaš sretno?.. glas mu odaje razočarenje, pa zaboga trebala bi biti nesretna, jadna, platiti za slomljen ego, izgažen ponos. sad je trenutak da naplati od te ××××× sve ove godine pritajenog bijesa. a gle ona se smiješi. gleda ga i misli..dali da mu kažem?? ma čemu. neće mu reći, odlučna je. samo se okreće na peti, pažljivo zatvara vrata, srce joj kuca pravilnim ritmomo, sretna što je nakon svih ovih godina napokon dobila odgovor da li je ono njeno NE bila pogreška života. sad zna da je instiktivno, ne svojom zaslugom( možda anđeo čuvar ipak postoji) donjela pravu odluku. a mogla mu je reći mnogo toga. da ga je prije dva tjedna, sasvim slućajno, vidjela u onom motelu gdje je zastala da kupi ledeni čaj od breskve. nije ju vidio. a ona ga je gledala. razniježila ju je njegova pažnja prema kčerki, njegov oštar pogled upućen onima koji bi u prolazu odmjerili mladu damu, njegove zaštitničke ruke oko njenih ramena.
a, eto, danas je vidjela fotografije. mlada dama nije njegova kčerka.

[quo vadis]

bilo je to naravno nelogično, taj osjećaj olakšanja koji nije bio posljedica neke spoznaje već zablude da se čita ofrlje, jasno to je bio samo jedan od onih letimičnih koji uzrokuju neku čudnu odbojnost jer pretpostavljaju površnost i kič koji vjerojatno treba kao okvir ovakvoj slici, u daljini preintenzivne boje kao da su poskidane s baroknih slika pa nakeljene sasvim fragmentarno te se stječe dojam onog eklekticizma u kojem nema ipak majstorskog lajt motiva, svakako dakle taj par očiju zamjećuje neobične cipele, k vragu uvijek uhvati cijelu sliku, nekako tijesne kao da će stopala sada iz njih iskočiti i zamisli da bi lak mogao biti napola izguljen pa odluta nazad do svoga tosta, nije više prijao...

[Ante*]

Jessi, darling, da si zadala temu "ISTINITE price koje zivot pise", reko bih ajde de, ispricao budem jednu... al ovako, kad su u pitanju IZMISLJENE price, jednostavno me ostavljas u neobranom grožđu... ) ) )