Printable View
Ljudi, sto mislite, kakve su sanse da me netko pozove u Dubrovnik, a da zauzvrat farbam brodice, grilje i sve ostalo, po potrebi... Ili nema sanse? Mislim, teska su vremena, nema se posla, a more zove, zove, zoooooove! Pa da onda bude obostrana korist...
Mislima na kamenu Dubrovnika
Konačno sam u gradu, u onom njegovom dijelu koji se nije mijenjao stotinama godina.
Zatvorenih očiju znam
gdje sam
i kamo ću.
U tom gradu nema kamena izvan zida i pločnika. Ni jedan sam, ni jedan slobodan. Ako se ta slika, ta identifikacija, JA kamen, javi na Stradunu ili nekoj pokrajnoj ulici, gotovo je, nema spasa.
Otišao je Arijel, tvarna vas mašta pritišće,
zatvara vam usta vapnom.
Ni koraka nećete napraviti.
Godina do godine, sudbina uz sudbinu,
slike, bačena sidra, sve ugrađeno i izgrađeno.
Povijest je sjela na isklesani oblik kamena, na naše rame.
Vezuju se misli, vapno, pržina, suhi i vlažni načini spajanja
drže i ne popuštaju.
Ranije je potres znao sve to razigrati u jednom groznom
trenutku.
Sada je on samo usnula šutnja jer ga je naglasalo mnoštvo razigranih glumaca i poeta koji čuju sva zvona i skaline kojima se Dubrovnik penje
svojim slavljenicima,
koji ne znaju da li oni ugađaju njemu, ili Dubrovnik ugađa njima.
Čestitam ti grade !
www.kroatien.ws ili www.digi.hr
Joj, u Dubrovniku je taaaaaaaaaaaaak lijepo. Bila sam 1997. ili 1998. god. Užasno je prekrasno! :)) :smile14: :)) I ja bi s tobom. :smile16:
e ja nisam gil u dubravniku ali pićka materina onome ko nije bil u vrbovcu
Da Dubrovnik je prelijepi grad, to tamo je uživancija.